Svijet se očito nije baš previše promijenio u zadnjih 100 godina. "Sile mraka" su tu, življe nego
ikad, od Zapada do Istoka. Tri Osi moći, SAD, Rusija i Kina su mračnije nego ikad (SAD u kojima
je 50% polumozgova palo na Trumpov ego, Rusija gdje Car nikog ne pita ništa i može mu se, i
Kina gdje On Sve Zna i Može a ostali su On), a njihov sateliti se vrte naokolo i nikud nikam.
Nijemci i Englezi i njihovi prirepci na tome zarađuju, kao i obično, a ostali maltretiraju svoje
domaće životinje (u koje kod većine tih "ostalih" spadaju i žene im i kćeri). Ostali...osim Francuza,
nisu bitni. A ni Francuzi više nisu neka fora, ni Francuskinje, otkad manje kradu Afriku.
Opet neki čudni oblaci nad Evropom, sa Istoka:
Sve najbolje želje Ukrajincima, da ovo sranje pređe preko njih sa što manje žrtava, sve ostalo
je manje bitno, to bar mi sa terena rahmetli naj ovo i ono države dobro znamo.
Došao sam negdje gdje su živi dokaz da se da, čak i s Rusima i Nijemcima za vratom, doći do
nečeg, ali treba vremena. Evo me opet na terenu gdje su se dugo borili raznorazni iz raznoraznih
razloga, Šljonsk, linija bunkera oko rijeke Odre polako se kruni u prašinu polja:
Česi su imali invaziju očeva i djedova ovih današnjih Rusa pred pedesetak godina, pa su nekako
pregrmili i evo ih danas, sasvim dobro im ide, bolje nego napadačima, koji još uvijek žive uglavnom
bijedno, ne brojeći, kao i obično, par sretnijih i trenutnog NajJebača, nategnute face, za sad još žive,
ali ziher sanja Vječnost u mauzoleju, ostala mu trauma od vremena kad je išo gledat one mumije na
Crvenom trgu kao dijete, što ćete...šokovi su to. Neka mu je, svakom njegovo...razmem da se mogel
naljutit kad su mu smještali kajle pod nokte stalno ovi nemuški tipovi sa Zapada, a njega su takvi
uznemirivali uvijek, noćne polucije mu izazivali...pa je teško ostat hladnokrvan. Samo me čude oni oko
njega, mislim, pa kak buju sad šetali pod stare dane Parizom i Londonom kupujući mlađahnim pratiljama
robne kuće? A nije im ostalo više baš toliko vremena, kao ni njemu...Car je, ipak, isto potrošna roba. Ali
jadnu je evoluciju prošao od revolucionara do ... tipičnog analnog tipa. Stvarno jadnu. Sjedi Vladimire,
jedan! Očekivali smo više, bolje od tebe! Zaboravio si, učiti, učiti i samo učiti! Ne mjeriš se prema svojim
protivnicima (očito jadnim, jadna su vremena s ovom bagrom političarskom na Zapadu pa je lako izgubiti
kompas, znamo) nego prema Povijesti, a tu si upravo pao na ispitu, potpuno, stvarno potpuno prešavši na
Zlu stranu moći!
Na mene je postojano čekala moja omiljena Čehinja, možda je se sjećate, politički korektna je pa je crna:
Došao sam joj taman pred proljeće, najbolje vrijeme za rad na visokoenergetskim objektima
i crnim rupama:
|