|
astrosailor
četvrtak, 25.05.2023.
Dan ručnika
Znate li gdje vam je ručnik? Uvijek trebate znati gdje vam je ručnik!
Douglas Adams je u Vodiču po Galaksiji za autostopere detaljno opisao zašto je
to bitno. Ručnik će vam, naravno, poslužiti u kupaonici ili na plaži, ali neizostavan
je kad morate pobjeći sa Vogonskog svemirskog broda ili sletjeti na planetu sa pet
sunaca, da zaplešete s Ekscentrikom Galumbitom, vrlo ...ekscentričnom osobom.
U Lijepoj Njihovoj, i ne samo, pomoći će vam da počistite pod nakon čitanja novina.
Dodajte u komentarima kad i kako vam je ručnik pomogao. Ili smetao. Ili bio, jednostavno,
drag. Ili ste ga mrzili iz dna duše. I on vas. Ili je nepodnošljivo visio u kupaonici i morali ste
ga se riješiti...ali se na kraju ispostavilo da se on riješio vas!
Svojevremeno (1,2,3...11 godina!) sam, kao ambasador Dana ručnika među divljim
astronomskim plemenima na tihooceanskoj obali Tajvana, u gradu Tainanu oko koga su
pred stotinjak godina obitavali lovci na glave, proveo dan na konferenciji u velikoj
predavaonici lokalnog sveučilišta s (malim, najmanjim kakav možete zamisliti, koji je
obično "obiteljski" tamo...jer je besmisleno imati veći i deblji ručnik u tropskim krajevima,
izjela bi ga stalna vlaga u zraku, kao što izjeda knjige ako nisu u zatvorenoj kutiji s
odvlaživačem) ručnikom na ramenima. Naravno, samo da bi me svatko pitao zašto i onda ja
mogao širiti Evanđelje Ručnika.
Zanimljivo da sam i danas opet isto napravio, ali sukladno vremenima, na online prezentaciji, kolegama
sam napomenuo da je Dan ručnika, lijepo je bilo vidjeti da su i ovi mlađi znali za Vodič po Galaksiji!
Slavio sam ovaj dan širom svijeta i upravo sam shvatio da je moj onaj isti iz Kine od pred
par godina. I dalje u savršenom radnom stanju, spreman da podignem palac u vis i zgrabim ga
i fijuuuu... a prošao je podosta.
Čudno, trebao se odavno raspasti, kao što se raspada svijet oko njega, kupio sam ga u jeftinom
dućanu u Šangaju, taman prije nego su šišmiši krenuli pokoriti svijet...Bit će da u Evropu šalju
bofl robu koju kod njih nitko ne kupuje! Ima tko će kupiti.
Sretan vam Dan ručnika!
|
srijeda, 17.05.2023.
Wilijevih 31
Wilijevih 31...Wili, Hvala za mjesto!.
Zapalit ću svijeću, dakle popiti pivo u Tvoje ime, ovaj puta u Krakowu, dodajem novi grad na (podužu) listu.
Prešao sam opet vlakom srednjom Evropom brzopotezno, ovaj puta radno. Djelovalo je kao da će Potop, evo par rijeka usput.
Drava s mosta u Varaždinu:
Mura je isto bila velika, i nešto tamnija, kao i obično, a i meni bliska Plitvica je narasla:
ali ovaj most je preživio dosta toga od Rimskih vremena:
Plitvica i on su tu, narodi i carstva prolaze. Bilo bi zanimljivo dobiti vremensku dimenziju ove slike,
isti kadar svakih 100 godina!
Dunav nisam snimio kad sam prelazio Limes u Vindoboni, ali isto je bio veći nego obično.
Primjećujem da otkad sam čitao "Sonce Petovione" Branka Cestnika, gledam i na
ovaj dio Evrope drugačije, svugdje pogledam gdje je to bilo (Rimsko) Carstvo, ne
samo ono nešto nedavnije i još toliko očito, Austrougarsko. Tako sam pri nedavnom
bivanju u Uherskom Hradištu (vidi dva posta unatrag) pročitao da je nedaleko, u Lugariciumu,
današnji Trenčin, tijekom kampanje osiguravanja sjevernih granica u Markomanskim
ratovima i onim protiv Quada, car Marko Aurelije napisao dijelove svog dnevnika koji
nam je danas poznat kao "Meditacije". Poubijali su tada Rimljani, pod upravo njegovom
egidom, sve na što su naišli, a malobrojne koji su preostali podvrgli svojoj vlasti-koja
je kratko trajala ali je pomogla uspostavljanje stalnije trgovine i više kontakata sjever-jug.
Naravno, sve je to bilo kasnije pregaženo mnogo puta upadima stvarnih barbara s
dalekog Istoka. Koji, kako vidimo, još navaljuju. Kao i "civilizacija" koja i dalje navaljuje
sa svojim "dam, samo da prodam!" i sve novi i novi ur-Garibaldiji i ur-Emerički udaraju
po glavi, kradu i staju se uvaženim građanima. Nihil novi! Wili je, na žalost, samo jedna
u kohortama žrtava.
|
|
|