Pregled posta

Wilijevih 31

Wilijevih 31...Wili, Hvala za mjesto!.
Zapalit ću svijeću, dakle popiti pivo u Tvoje ime, ovaj puta u Krakowu, dodajem novi grad na (podužu) listu.

Prešao sam opet vlakom srednjom Evropom brzopotezno, ovaj puta radno. Djelovalo je kao da će Potop, evo par rijeka usput.
Drava s mosta u Varaždinu:

Mura je isto bila velika, i nešto tamnija, kao i obično, a i meni bliska Plitvica je narasla:

ali ovaj most je preživio dosta toga od Rimskih vremena:

Plitvica i on su tu, narodi i carstva prolaze. Bilo bi zanimljivo dobiti vremensku dimenziju ove slike,
isti kadar svakih 100 godina!

Dunav nisam snimio kad sam prelazio Limes u Vindoboni, ali isto je bio veći nego obično.

Primjećujem da otkad sam čitao "Sonce Petovione" Branka Cestnika, gledam i na
ovaj dio Evrope drugačije, svugdje pogledam gdje je to bilo (Rimsko) Carstvo, ne
samo ono nešto nedavnije i još toliko očito, Austrougarsko. Tako sam pri nedavnom
bivanju u Uherskom Hradištu (vidi dva posta unatrag) pročitao da je nedaleko, u Lugariciumu,
današnji Trenčin, tijekom kampanje osiguravanja sjevernih granica u Markomanskim
ratovima i onim protiv Quada, car Marko Aurelije napisao dijelove svog dnevnika koji
nam je danas poznat kao "Meditacije". Poubijali su tada Rimljani, pod upravo njegovom
egidom, sve na što su naišli, a malobrojne koji su preostali podvrgli svojoj vlasti-koja
je kratko trajala ali je pomogla uspostavljanje stalnije trgovine i više kontakata sjever-jug.
Naravno, sve je to bilo kasnije pregaženo mnogo puta upadima stvarnih barbara s
dalekog Istoka. Koji, kako vidimo, još navaljuju. Kao i "civilizacija" koja i dalje navaljuje
sa svojim "dam, samo da prodam!" i sve novi i novi ur-Garibaldiji i ur-Emerički udaraju
po glavi, kradu i staju se uvaženim građanima. Nihil novi! Wili je, na žalost, samo jedna
u kohortama žrtava.


Post je objavljen 17.05.2023. u 10:40 sati.