Sjajna razmatranja, iako sam ja na svojim putevima otišao suprotnim smjerom - mislim, dok se ljetovalo na moru po dva-tri tjedna pa se svaki dan dvaput odlazi na plažu i sve to... Uglavnom, ručnik se prvo iz velikog obiteljskog pretvorio u mali iz Dechatlona, onda je i taj bio previše jer su se pojavile kabine za presvlačenje u kojima možeš ožmikati kupaće, a na koncu sam zapravo posljednjih godina uspostavio ideal svakog turista; da na sebi imaš samo košulju sa džepovima od kojih jedan ima ciferšlus, kupaće sa džepovima i sandale, i takav dođeš do plaže, sve što ti je u džepovima uključujući sunčane naočale zamotaš u košulju, uđeš u more, izađeš, obaviš što treba u kabini (ljudi bi me uvijek gledali sa nevjericom, ovaj ulazi i izlazi isti kakav je i bio, ali uvijek je ljudima tako sa mnom); onda dok se gaće osuše sjedneš na espresso negdje na zadarskom bazenu, pristojno digneš one jastuke da ih ne smočiš, već me teta konobarica cijenila po tome, pa poslije kave i Sportskih obučeš košulju, platiš, navučeš sandale i lagano uz ribarnicu kreneš u jazbinu... čitavu priču mi je, vjerovao ili ne, kvarila samo činjenica da si morao nositi nekakav ceker.
Zašto ceker? Pa zato što sam još prije dvajst godina znao da plastika ne valja, i gurao sam od sebe te vrećice koliko god se dalo, noseći kadgod se moglo sa sobom nekakav ceker koji se opere i u nejga staviš što putniku-namjerniku-placarošu-kupaču već treba. Prvih godina to bi se riješilo kroz potrebu Najdraže da se nosi torba za plažu, a u torbu se mogao uvlaiti ceker; i ona je brzo postala svjesna kuda to inače ide. A poslije je i to kapitalizam već sve riješio; posljednjih godina je ispod zgrade gdje smo bili niknulo par trgovačkih centara, pa sam samo usput otišao u auto na parking po ceker, ionako sam ključeve imao sa sobom (a nemam pojma zašto, uvijek sa cipelcugario gdje god se dalo).
Uglavnom, negdje po početku korone smo jednog ljeta proveli šest dana u kolovozu na otoku; na istom otoku gdje je Ona odrastala prve četiri godine; ne da tamo zna svaki kamen, nego diše ga i on Nju; i meni ona negdje treći dan na kavi u gužvi trajektnog pristaništa veli, čuj, kaj ti misliš, da mi više ne idemo na godišnji u srpnju i kolovozu na more; planine svakako, ali more, to možemo prije ili poslije? Nek idu djeca, nama je i doma dobro, jelda?
Onda Je odvezem po tim vrućinama negdje prema Krki ili Mrežnici, ona je ipak Dalmatinka, njima je kupanje u vodi a ne u moru (ili nedajbože jedenje pastrve) izdaja; pije kavu i čita knjige a ja se brčkam; kad je mali bio mali proplivao je na Otoku ljubavi pa veli, tata tu je bolje nego na moru; ja mu u panici velim, ćut bre da te mater ne čuje... :). A sve to, kak se šika, sa velikim ručnikom i spojenim snadalama, to sve prebacim preko vrata dok gacamo po kaskadama duboko u šumu; da i Ona može leći – kako se sjećam svojih prvih kupanja u životu; mama je strpljivo uz one termos posude sa mahune-šalatom nosila bokte deku na kojoj si mogao spavati negdje duboko u hladu medulinskih i ližnjanskih plaža.
Život je kružnica a ne pravac, nema nikakve sumnje, to hoću reći. Pozdrav, i nemoj kaj zameriti :)))
25.05.2023. (13:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Sjajna razmatranja, iako sam ja na svojim putevima otišao suprotnim smjerom - mislim, dok se ljetovalo na moru po dva-tri tjedna pa se svaki dan dvaput odlazi na plažu i sve to... Uglavnom, ručnik se prvo iz velikog obiteljskog pretvorio u mali iz Dechatlona, onda je i taj bio previše jer su se pojavile kabine za presvlačenje u kojima možeš ožmikati kupaće, a na koncu sam zapravo posljednjih godina uspostavio ideal svakog turista; da na sebi imaš samo košulju sa džepovima od kojih jedan ima ciferšlus, kupaće sa džepovima i sandale, i takav dođeš do plaže, sve što ti je u džepovima uključujući sunčane naočale zamotaš u košulju, uđeš u more, izađeš, obaviš što treba u kabini (ljudi bi me uvijek gledali sa nevjericom, ovaj ulazi i izlazi isti kakav je i bio, ali uvijek je ljudima tako sa mnom); onda dok se gaće osuše sjedneš na espresso negdje na zadarskom bazenu, pristojno digneš one jastuke da ih ne smočiš, već me teta konobarica cijenila po tome, pa poslije kave i Sportskih obučeš košulju, platiš, navučeš sandale i lagano uz ribarnicu kreneš u jazbinu... čitavu priču mi je, vjerovao ili ne, kvarila samo činjenica da si morao nositi nekakav ceker.
Zašto ceker? Pa zato što sam još prije dvajst godina znao da plastika ne valja, i gurao sam od sebe te vrećice koliko god se dalo, noseći kadgod se moglo sa sobom nekakav ceker koji se opere i u nejga staviš što putniku-namjerniku-placarošu-kupaču već treba. Prvih godina to bi se riješilo kroz potrebu Najdraže da se nosi torba za plažu, a u torbu se mogao uvlaiti ceker; i ona je brzo postala svjesna kuda to inače ide. A poslije je i to kapitalizam već sve riješio; posljednjih godina je ispod zgrade gdje smo bili niknulo par trgovačkih centara, pa sam samo usput otišao u auto na parking po ceker, ionako sam ključeve imao sa sobom (a nemam pojma zašto, uvijek sa cipelcugario gdje god se dalo).
Uglavnom, negdje po početku korone smo jednog ljeta proveli šest dana u kolovozu na otoku; na istom otoku gdje je Ona odrastala prve četiri godine; ne da tamo zna svaki kamen, nego diše ga i on Nju; i meni ona negdje treći dan na kavi u gužvi trajektnog pristaništa veli, čuj, kaj ti misliš, da mi više ne idemo na godišnji u srpnju i kolovozu na more; planine svakako, ali more, to možemo prije ili poslije? Nek idu djeca, nama je i doma dobro, jelda?
Onda Je odvezem po tim vrućinama negdje prema Krki ili Mrežnici, ona je ipak Dalmatinka, njima je kupanje u vodi a ne u moru (ili nedajbože jedenje pastrve) izdaja; pije kavu i čita knjige a ja se brčkam; kad je mali bio mali proplivao je na Otoku ljubavi pa veli, tata tu je bolje nego na moru; ja mu u panici velim, ćut bre da te mater ne čuje... :). A sve to, kak se šika, sa velikim ručnikom i spojenim snadalama, to sve prebacim preko vrata dok gacamo po kaskadama duboko u šumu; da i Ona može leći – kako se sjećam svojih prvih kupanja u životu; mama je strpljivo uz one termos posude sa mahune-šalatom nosila bokte deku na kojoj si mogao spavati negdje duboko u hladu medulinskih i ližnjanskih plaža.
Život je kružnica a ne pravac, nema nikakve sumnje, to hoću reći. Pozdrav, i nemoj kaj zameriti :)))
25.05.2023. (13:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
astrosailor
@j: vrlo, vrlo lijep komentar :-) . Ja isto izbjegavam 5.7-25.8, ako se ikako da. Kružnica...ponekad životek spiralira...posebno prema Otocima!
25.05.2023. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Zaboravila sam na Dan ručnika :-)).
26.05.2023. (10:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...