četvrtak, 30.05.2024.

Jučerašnja šetnja Floraartom :-))

Iznenađena, ugodno :-)). Nema više velikih šatora u kojima se i mi i jadno cvijeće kuhamo, manji su šatori, vidim pomak ka vanjskim dekoracijama. Bravo :-)).

Ok, još ih je malo. Ali Oblak Dobriše Cesarića mi je ukrao srce, u trenu :-)).
Ponavljam, malo malo, djeluje prazno, ali to je početak :-)). Osim Oblaka, izdvojila bih Zagrebačke parkove, na jednoj strani panoa fotka, na poleđini plan i popis svih stabala u parku. Savršeno :-)).

Tu još ima malo zmijica te kako i zašto čuvati životinje. Solidno radionica za djecu :-)).

Sad dolazimo do prodajnog dijela: na mjestu nekadašnjh izložbenih šatora, sajam. Da možemo bez sajmišta, ne bismo ih imali. Ovako, djeluje podnošljivo. Uz cvijeće i biljke koje nisu cvijeće :-)), red bučinih i inih ulja pa malo mirisa mesa, kaj je jako appetitlich na plus 500, stolovi bez suncobrana -kolutajućeočimasmajlić-. Pozdravljam jedan do dva štanda dobrovoljnih priloga :-)). Ignoriram jagode po 7€ kg i trešnje po ne znam više koliko :-)).

Na drugom kraju isto prodaja. Moram pohvaliti djevojke iz Vrtnog centra Flora, tako drage, sposobne, sjajne :-)). Platite ih duplo :-)).

Usput, stolovi u hladu, bez potrebe trošenja na nekaj su po cijelom Bundeku. Uzela kavu, nakon cijelog dana i uvalila se u ligeštul :-)).

Uz teglice (dvije afričke ljubičice, suncokret i ukrasna i/ili otrovna kopriva :-)) ), kupila sam i penkalu/stilus Floraart 2024 :-)). Možda malo raznovrsnijih suvenira :-)).

Prošetala ... :-))
Trošila ... :-))
Uživala ... :-))

- 10:37 - Komentari (14) - Isprintajte - #

subota, 27.01.2024.

Ugodnoprekrasna noć :-))

Vrijeme: milina, ne prehladno, suho, bez vjetra, kaj je sve idealno za najljepšu zg noć :-)). Nije da se nismo nasmrzavali, nasniježili u tim noćima pa je ovako vrijeme čisti užitak. Jedan od mnogih :-)).

Počele smo rano, u 4 popodne u stanu Dagmar Menegello i njezinoj čudesnoj zbirci umjetničkih radova nastalih na Palmižani i ne samo na tom nevjerojatnom otoku. Ne propustite!
Kako je Lovački muzej otvarao rano, u 5 (čak i malo ranije jer nas nisu pustili da stojimo vani) produžile smo Gvozdom i gledale jadne preparirane životinjice. Lijepi, slatki, ali... Bilo je ptičjih jaja, kostura, stećaka s prikazima iz lova, oružja i svega. Uz to su prvih sat vremena puštali kućne ljubimce te je jedan mladi njemački ovčar počeo lajati na vepra većeg od sebe i mucica nije prestajala lajati. Jadničak. Bili su i lane s dvije glave, zec s dva tijela. Mucice male. Lovački je bio izuzetno velikodušan, podijelio nam kalendare i knjige :-)). Izabrala sam: Tito, lov, politika i Crvenog fiću.

Zatim je slijedila zbirka Politeo, prvi puta u Noći muzeja, ali se nadamo vidjeti opet. Frendica je ostala bez teksta: igračke tvornice Biserka, Pezovi, Kinder jaja i tako to :-)). Dobile smo razglednice i keksiće :-)).

Turski kulturni centar, isto prvi puta u Noći, dočekao nas je Eminom i izložbom A La Turka orijentalni utjecaj na narodne nošnje. Bogato, zanimljivo.
Arhiv i izložba glagoljice uz frendicu traumatiziranu kroatistikom :-)).
Etnografski: Hrvatska nematerijalna kulturna baština, vodstvo izložbom Muzej Mimara - obnova te vodstvo Intimnim prostorima svakodnevnice. Vodstva Etnografskog su uvijek vrhunska :-)).

Trkom na Gornji grad, u Muzej grada Zagreba :-)). Čeka nas vodstvo izložbom Catino 20. stoljeće. Ali, prije izložbe, suvenirnica :duboki uzdah:. Moja najdraža ilustratorica Lana Duckass i njezine prekrasne šalice s motivom MGZa. Ne mogu joj odoljeti, samo me manjak prostora spriječava da ih sve pokupujem. Dajem si oduška tako da svima živima i neživima poklanjam. Povoljna cijena pa još i popust, ishod je poznat :-)). Uzela sam samo jednu :-)). No, uz kupnju ide gratis jedno od izdanja MGZ. Pogađate, uzela sam najdeblju, Hrvatska na povijesnim panoramskim fotografijama. Probajte zamisliti, ruksak koji je pod uobičajeno krcat, k'o da kamenje nosim unutra, na to kalendar Lovačkog muzeja, zrolan te njihova dva izdanja plus šalica i velika debela knjižurina. Jedva sam zatvorila ciferšlus i obavijestila frendicu da sve dalje ona plaća, ne mogu više do love :-)).
Catino 20. stoljeće je nevjerojatna izložba :-)). Od crteža, ulja do stihova: O vjetrenjače, / Mojim iluzijama gonjene / Ništavnost svojih iluzija ugledajmo / I ljepotu uzaludnosti / Svoga sna

Gradska ljekarna K crnom orlu ima starinske kreme, odličan poklon :-)). Postav smo vidjele, a i rep je, prvi te noći.
Muzej selfija, opet rep. Prvi puta sudjeluje, nije da smo bile preveč zainteresirane pa smo preskočile.
Zagorskin stan, još jedan rep. Kako smo redovito tamo, opet preskok :-)).
Peroklinika na Trgu, repppppp. Ali, to ne preskačemo jer je prvi puta pa smo otišle uzeti nekaj za popapati i vratile se. Posvećeno je Penkali, njegovoj mehaničkoj olovci i ostalim izumima :-)).

Arheološki i Rimsko zlatno prstenje pa Andautonija uz njezinu tridesetogodišnjicu :-)).
Galerija Hrvatskog školskog muzeja uz Pionire malene :-)).
I za kraj, zbirka Richter. Izložba Ivane Tkalčić i stalni postav da, obilazak stana ne, jer je samo do 10. Dajte, najte. Ako je do 1 Noć muzeja, budite do 1, mrmlj :-)).

Srele smo poznate, koliko-toliko probrbljale jer ipak treba sve ljepote stići pogledati. Na kraju sam uspjela, k'o Pepeljuga doći doma do ponoći :-)). Puno novoga, nastavite tako :-)).

Punih ruku ... :-))
Punih očiju ... :-))
Puna srca ... :-))

- 07:18 - Komentari (9) - Isprintajte - #

nedjelja, 15.10.2023.

Vesela subota :-))

Kultura u Zg i kako se svi žalimo da je nema dovoljno pa sam zato kulture prepuna :-)).

Pa onda dođe vikend i ne mogu izabrati, a nisam ni Schroedingerova mačka :-)).
Počela sam Ilica Q'Artom na Bundeku. Kako sad izgleda, Ilica Q'Art baš odgovara Bundeku, ali cilj je oživljavanje Ilice, ne Bundeka koji je zdrav, živ i napučen, sam' probajte šetati vikendom, bicikala, rolšuga, trkača k'o u priči :-)). Kaj je prelijepo :-)).
Nakon toga uz pucanje Topa, Tomislav Gotovac u novoimenovanom Prolazu Iličkog nebodera, projekt ovogodišnje Artpunkture. Uz nevjerojatne priče, prošetali smo sredinom Ilice, ruke u zrak i povik: Zagreb, volim te; te tako ponovili performans. Performans za siromašne, kako je jedan od voditelja napomenuo, zato što se nitko nije skinuo :-)).

Nakon šetnje, opcije su bile Park Otti Berger ili Dani otvoreniih ateliera, uz naglasak na Mediku.
Krenuh u Mediku, lutam tražeći otvorene ateljee pa bilo je tek pol' dva. Nađem, kad umjetnik mete pod :-)). Jedan od performansa Tomislava Gotovca je bio na Cvjetnom 80ih, nakon neke prezentancije voljene i neprežaljene izdavačke kuće Mladosti. Gdin Gotovac je po završetku skupljao smeće, čistio Cvjetni. Kako je sve čuvao, tako je sačuvao pregraču s tekstom o performansu, partviš i miščafl te smeće koje je skupio. I sad ide priča o smeću :-)).

Prilikom izložbe u Ljubljani, sve to je putovalo u Sloveniju i trebalo se vratiti. Trebalo, jer na povratku, hr carinik nije dao hr smeću natrag u Hr :-)). Ostalo je u Ljubljani, donirano Modernoj galeriji. Nakon toga dolazi izložba u Ateni i Pregača za čišćenje javnih površina, uz koje ide to smeće. No frks, smeće će iz Lj doći do Atene. I tako se angažiraju prijevoznici, oni naprave osiguranu kutiju, spužva iznutra, protuvibracijske spiralice i sve kaj treba, kad ih u ljubljanskoj Modernoj galeriji dočeka smeće :-)). Koje je putovalo u Atenu pod punom zaštitom :-)).
I Medikin umjetnik mete :-)).

Nakon još ponekih ateljea, 9. reli po galerijama, fantastičan k'o i uvijek :-)). Izdvojila bih ULUPUHovu galeriji u Ilici 13, prvi kat s Licitarom, ote pogledat' :-)). Isto tako galerija Karas ima Pop Porn, više nego zanimljivo :-)). Završetak je bio u galeriji Kranjčar, uz vino koje sam više nego zaslužila i prekrasnu Nelu Simić, voditeljicu svih devet relija :-)).

Od 9 do 22 ... :-))
Kulture puna :-)) ...
I prepuna :-)) ...

- 09:20 - Komentari (12) - Isprintajte - #

subota, 28.01.2023.

Friška Noć :-))

Stigla je :-)). Najdraža noć :-)). Fino, friško, mrzlo.
Da počnem nabrajati kaj mi se nije svidjelo, da to odvalim s jezika pa onda mogu na lijepo. Lijepog je bilo puno, puno više :-)).

Daklem, Noć muzeja. Noć, ponavljam! HDLU, čujete li me? Devet sati je večer, ne noć! Mrmlj! Isto Memorijalni centar Dražen Petrović, Arhiv na Marulićevom. Zločesti, zločesti, zločesti! Iduće Noći biti bolji ili ću opet cendrati! Dixi :-)).

Noć nam je počela u Kali Sari, Savezu Roma, izložbama Ljubi Roma i Upali radio. Odlične izložbe, tako dragi i lijepi ljudi. Uz to, sokovi i kolači, mljac :-)). Volim kad te žurne noći možemo utažiti žeđ i zasladiti se. Vidimo se opet :-)).

Kako je u pola 8 bilo vođenje u Etnografskom, usput smo do Galerije Arheološkog pa u Arheološki. U Galeriji Bestiarirum Antiquum, taman za dvije klasičarke :-)). Izložbu Lobor sam pogledala, frendica nije pa sam detaljnije Priču o Haninom kovčegu u povodu Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta.

Etnografski, stižemo :-)). Lica gladi sam bila pogledala, znači Kapa dolje! Priča o (ne)pokrivanju glave. Dok smo čekale vodstvo malo Jedan okrug, jedan proizvod, indijski obrtnički predmeti.
Obredni, magijski i religijski aspekti pokrivanja glave, nevjerojatno vodstvo. U takvim situacijama mi feminizam skoči ne do vrha Galaksije nego preko krova Svemira. Ah. Svi znamo karakteristične Meštrovićeve marame na glavama žena. No, ni na pamet mi nije padalo da to ima unutarnju strukturu. Da su žene imali ušiveno, koncem ili vlasima, strukturu koja je držala te marame. Tako su spavale, živjele. To se micalo jedino prilikom pranja kose, rijetkog. Uši, stjenice, ostale bube! Neke su u tome imale novac za sprovod.

Školica za 5, radionička galerija potresenog Školskog muzeja, baš slatko i: taj sam udžbenik imala, tu igračku isto :-)). Po prvi puta u Svijetu gljiva. Gomila gljiva, berem samo vrganje i to poneke i lisičke :-)). Ostalo, prepuštam drugima :-)). Institut Liszt, prije puta u Mađarsku, preporučam otići do njih, imaju izvrstan izbor brošura.

Na Gornji grad :-)). Klovićevi dvori: U čast muzeja i izložba biskupa Đure Kokše, jako lijepo, jako lijepo. Muzej grada Zagreba, bile smo na otvorenju IvanaStandla- - zagrebačkog fotografa pa smo još jednom prošle Halo 193, Zg potres.

Nenamjerno i ne našom krivnjom tu je bio kraj. Šmrc. Puno ljudi, ali ne preveć, puno mladih, zanimljivo i lijepo :-)).

Vidimo se ... :-))
Opet ... :-))
I opet i opet ... :-))

- 07:43 - Komentari (13) - Isprintajte - #

subota, 31.12.2022.

Twitter i ... :-))

Daklem, ne znam koliko pratite Tw, davno se registrirah, ali tek nedavno počeh twitati. Uopće neću o promjeni vlasnika te kompletnom i opasnom čušpajzu koji je nastao pa traje. I traje.

No, kao i u svemu ljudska vrsta nađe zabavu. Zadnja je vezana uz @GretaThunberg, čuli ste da nju, 19ogodišnja autistična aktivistica za bolju planetu. Ovu, našu, jedinu.

Nadam se da niste čuli za Andrewa Tatea. Radi se o 36ogodišnjem, samoprozvanom alfa muškarcu koji dobro debelo zarađuje za račun svoje alfastičnosti.

I tako je njemu, alfa punom došlo da se alfari nad mladom ženom. Skurila ga je :-))))))))))))))))))). Totalno :-)). Toliko da ga više ni ne možemo nazivati papkom. Eventualno papčićem :-)).

Nije tu kraj. Morao je ponovno pokazati svu svoju (ne)moć. U videu, jedini njegov koji sam pogledala (gadljiva sam), s cigarom, u onom kućnom ogrtaču alla boksački, lik se prenavlja i pokazuje svu svoju muževnost naručenom pizzom. Jasno se vidi kutija i logo pizzerije.

I tu je vrhunac. Naime, rumunjska policija + Europol traže dotičnog, brata mu i još neke frendove zbog jako ružnih optužbi. Bijelo roblje. Prate njegove kreditne kartice, društvene medije. Usputna napomenica: Inače, dotični je bio bannen na Tw, ali ga je novi vlasnik vratio. Kreten. Puta dva.

Murjaci imaju kaj vidjeti :-)). Pa ga privedu. Optužbe su takve da nije smiješno. Ali, ovo nije tekst o tome.

Ovo je tekst o ljepoti interneta :-)). Nakon uhićenja @GretaThunberg je twala kaj se događa onima koji NE recikliraju :-)). A Tw + kompletni net je poludio. Od twova poput: Sad Tw može umrijeti, neće nam biti žao :-)), do rasprave o kompletnom događaju. Moram priznati da sam vrištala od smijeha :-)). Najbolja zabava ove god :-)).

Usput, rumunjska policijska već kaj koja je uhapsila dotične ima skraćenicu GRETA. Da je to roman, autor bi bio razapet zbog slabe konstrukcije, pretjeruje slučajnostima. Ni nema romana u kojem 36ogodišnji muškarac pokušava spustiti 19ogodišnjoj autističnoj ženi. Jer, to se ne događa, ne.

U smijehu i "mirisu" spržene alfetine ... :-))
Ispratimo staru ... :-))
Reciklirajući uđimo u novu ... :-))

- 09:55 - Komentari (11) - Isprintajte - #

ponedjeljak, 17.10.2022.

Volontiranje :-))

Zabavno i nenaporno volontiranje ili kakvo ti je to volontiranje :-))

Prekrasan vikend :-)). Okosnica je bilo volontiranje na Ironmanu u Poreču :-)). Spajanje je bilo: tri koje se znamo, dvoje koji se znaju u auto i put za Istru. Dogovor prije polaska: krećemo rano i malo po Istri. Prvo odredište uz nezaobilazna Vrata Jadrana: Beram i Mrtvački ples umjetnika Vincenta iz Kastva u sv. Mariji na Škriljinah. Nevjerojatno :-)). Od fresaka, crkvice, sam zeleni prilaz, takav mir. Zeleni mir. Da ne bi bilo premirno uzeli smo flašicu rakije od smrekinih iglica i pupova (?), onako za po putu :-)).

Nakon Berma Motovun :-)). Uvijek prelijep :-)). Zatim, dvojba. Ići u Tijan na Vikend pršuta ili u Brtoniglu, moja omiljena Istarska konoba i školjke :-)). Skoljke su pobijedile, svidjele su i onima s ombolom :-)).

Kad nam vozača zovu frendovi u Vižinadi je nekakva bitka. Opet odluke, hoćemo li u Poreč pa se kupati ili na bitku. Siti kakvi smo bili, U boj, u boj :-)).
U Vižinadi se '69 i '70 snimao Kelly's Heroes u kojem glume Clint Eastwood, Donald Sutherland, Telly Savales pa su odlučiti ponoviti bitku u centru :-)). Vižinada je glumila francuski Nancy. Kako dobro :-)). Moram pogledati film :-)).

Konačno, jedanaest sati nakon Zga, stižemo u Poreč. Podjela soba, podjela zadataka za nedjelju i večera :-)). Odlična papica, sami smo uzmali vino i pivu. Vino solidno, pivu su jako hvalili :-)). Papicu isto :-)).
Nakon papice, tulum u sobi :-)). Preko balkona prenijeli dodatne stolce, uzeli čaše iz kupaonice i rakija :-)))))))))))))))).
Nismo predugo, naše šihte su bile od 10-11, ali neki su bili od 6.
Doručak, opet odličan, produljila sam na plažu, malo u vodu. More je bilo toplije od zraka, ali nije bilo za brčkanje.

Postavimo se na pozicije kad shvatim da nisam popila kavu. Za doručkom uživala u čaju dok su svi ostali pametno pili kavu :-)). Zbog Ironmana ništa u blizini ne radi pa mi je draga gđa napravila kavu na njihovom automatu :-)).
Utrka :-)). Prvo je 1.9 km plivanja, 90 km biciklom i na kraju 21 km trčanja. Mismo bili na trkačem dijelu. Tako dobro :-)). Razlika između najbržeg i nasporijeg bila je oko 4 sata, uz to da je najsporiji 70+ god :-)). Sudionici su prekrasni, tako dragi :-)). Svi veseli, posebno nakon finisha, mada su neki trčeći uspjeli mahati i smijati se :-)).

Povratak u Zg je bio poprilično neiventivan, samo smo pričali o tome kako nam je bilo :-)).
Pohvala sastavljačima timova, ne znam jesu li svi volonteri tako dragi ili odabirač je vrhunski psiholog :-)).

Volontirati, da ili ne ... :-))
Uvijek ... :-))
Poreč, vidimo se opet ... :-))

- 08:25 - Komentari (17) - Isprintajte - #

petak, 16.09.2022.

8. reli po galerijama :-))

Ne propušta se :-)). Ove kišne večeri bilo je osam izložaba na popisu. Osam za osmi :-)). Iako sve dobre, izdvojila bih Otapanje, autorica Klasja Habjan u galeriji Kranjčar. Odlična simbioza poteza riječi i crteža. Do 21. rujna je pa se prošećite :-)).

Prelazim na inspiraciju za ovo tipkaranje, koje sam smišljala putem i u mojoj glavi je ziher bilo ljepše nego kaj ću utipkati, kako to uvijek biva. Zato sam propustila koncert u Matici Hrvatskoj. Pa, da krenem :-)).

Galerija VN, u sklopu knjižnice Vladimira Nazora. Martina Miholić: Fantasy of Floating - plastičnost eskapizma. Autorica je spojila današnje plastične operacje koje žene (i muškarci) potaknuti medijima, Instagramom i Photoshopom :-)) rade kako bi ostvarili tko zna što s Malom sirenom i njezinom transformacijom. Nemojmo zaboraviti da Mala sirena H. C. Andersena završava njezinom dobrovoljnom smrću nakon koje mora "zaraditi" besmrtnu dušu kako bi došla Raj. Digresija: Ima u ovih zadnjih nekoliko riječi još pojmova za navodnike :-)).

Još jedna digresija, ah, kako ih volim pisati: Najnovija Disneyeva hepi-end Mala sirena će biti tamnoputa, kaj je prouzročilo more rasprava onlajn. Posebno o "besmislenosti" njene crne kože. Halo, raspravljamo o tenu bića koje ima morske zvijezde zakvačene za bradavice iz "pristojnosti"?! Da uopće ne spominjem mitske sirene koju su zavodile pjesmom i ubijale. I sad je tu boja kože upitna?! Mislim, ono :-)).

Navodno, sad će me komparatisti ubiti, al' slobodno, takvi detaljčići me nikad nisu spriječavali :-)), no Andersen je bio zaljubljen u muškarca i ta je bajka metafora njegove neuzvraćene ljubavi. Što, na jedan način objašnjava taj tragičan kraj, potrebu za iskupljenjem nakon smrti, dušica, kako je morao patiti, ali isto tako govori o transformaciji potrebnoj za uopće šansu ljubavi.

Tračerska digresija: Navodno je bila riječ o danskom kraljeviću :-)). Je l' da niste očekivali da će opis, odnosno četvrtina opisa relija po galerijama sadržavati kraljevske tračeve :-)))))))))))))))). Puna sam iznenađenja :-)). Kaj je totalno netočno, ovo je jedino :-)).

Nebitno je je l' bila riječ o princu ili je on samo bio njegov princ. Uvijek je ta/j princ/eza, kralj/ica. Nebitno je l' uopće točno. Ono što je meni bitno kako je autorica povezala transformacije. I ne, ne pale. Jer ... Nisam Andersen da tako pretočim.

Ali, zar nije to umjetnost, kad osjećaj koji pobudi ima toliko slojeva. Prenijeti taj osjećaj jednako tako može samo umjetnik. Zato sad, pokisla, propuštenog koncerta, ali kupljenih knjiga, pokušavam se sjetiti svih onih divnih konstrukcija koje su mi bile u glavi :-)).

Ali, osjećaj me drži ... :-))
I nadam se da će me držati još dugo ... :-))
I dugo ... :-))

- 22:20 - Komentari (6) - Isprintajte - #

subota, 29.01.2022.

Najdraža noć :-))

Dobro jutro svima pa i njima :-)). Da znam, rijetka sam k'o povišica (zapravo, uz ovaj najavljeni "povećani" minimalac i rjeđa sam).

No, došla je noć koju ne propuštam, Noć muzeja. Prvo sam mislila cendrati jer su neki jadni nastradali još uvijek neobnovljeni muzeji nažalost zatvoreni (i ostat će takvima, šmrccccccccccc), a drugi koji su otvoreni (da, prozvat ću ih :-)) ), poput Klovićevih dvora, Muzeja grada Zagreba, Etnografskog su odlučili online.

Zapravo, nemam prevelikih razloga za prigovaranjem, uspjela sam pogledati Slavka Kopača u Meštrovićevom paviljonu i to uz vodstvo, najtoplije preporučam vodstvo :-)). Prije Meštrovićevog, bile smo u Galeriji Arheološkog, Meštrovićevi portreti tj. biste suvremenika. Izuzetno širok krug ljudi :-)). Sljedeća je bila Kuća Oris, zanimljiva izložba bilješaka i bilježnica dvojice kreativaca. I Slavko Kopač. 2022 sam čestitala njegovom Šetnjom, likovima koji su na istočnoj strani Paviljona (tamo gdje prije devastacije bila tisa pozerica za Filigranske pločnike). Djeluju dovoljno opasno i sposobno svo zlo zadržati u prošloj i ne dozvoliti im u ovu :-)).

Idući, Muzej policije. Mislim da je prije dvije god prvi puta sudjelovao u noći muzeja, ali fakat je izvan ruke, tj. nogu :-)). Dok smo putovale do Svetošimunske (bivše Šimunske :-)) ), frendicu sam zabavljala pričama o nekadašnjim noćima, kad su dijelili Nescafe uzduž i poprijeko i još štošta za cugnuti i gricnuti :-)). Kad tamo, u Muzeju policije keksići, bombončići, sokići, fala dečki i cure :-)). Pričali o krivotvorenim Hr dokumentima, pokazali nam. Sad znam kaj trebam gledati :-)).

Zatim, Veterinarski faks :-)). Već nekoliko god sudjeluje zadnjim siječanjskim petkom, ali smo, mislim, prvi puta bile već kasno i nije bilo više. Zato smo ovaj puta bile skoro dva sata, prekokrasno :-)). Marvinska putnica iz 18 i neke, zmije i glodavci ili kak' se već zovu ti sitni ljubimci, vidi se da sam friško z Veterine izašla :-)))))))))))))))) pa kuhani sok od grožđa i muffini. Da, bili su i zrikavci za degustaciju, ali nisam hrabra, nisam :-)). Nije bila zmijetina, to bih probala :-)).

Kaj se zmija tiče, bilo ih je za pogladiti, fotkati, gledati u terarijima, isto svučenih koža. Gledale smo špek kroz mikroskop, njami :-)). A tek životinjice na patologiji, tele s dvije glave, još sijamaca, bubine mice mace pa malo bolesti koje kućni ljubimci nam mogu prenijeti da nas ubiju :-)). Narafski, kako se veterinari bore protiv tih bolesti. Fetusi, kosturi, da skoro sam zaboravila kostur slonice iz ZOOa koja je mucica progutala kamen pa je taj kamen zapeo u dušniku i jadnica se ugušila. Imaju i kamen.

I kosture konja i potkove (ne kosture). Naučila sam na u Hr postoje tri vrste magaraca. Bila sam uvjerena da su samo dvije vrste, četvoronožni dragi i slatki te dvonožni nedragi, neslatki :-)). Kad ono, ima ih po regijama obale, sjever, sredina i jug :-)).

Ne smijem zaboraviti pčelice, dvije kućice su im posvećene :-)). Nedovoljno koliko ih trebamo, ali valjda smo se malčice opametili. Skoro sam zaboravila pohvaliti studente Veterine :-)). Tako dragi, tako predani, veliki dio su sami osmislili i tako entuzijastčno nas proveli :-)). Čisti užitak i sve petice :-)).

Noć je sinoć završila neuobičajeno rano, oko pola 11. Rano i kratko. Obično bismo još u 5 do 1 upadale negdje, a na kilometraži bi nam maratonci mogli pozavidjeti :-)). Brojem obiđenih muzeja kratko, ali dojmovima dugačko :-)).
Turgone, ak' slučajno naiđeš, mislila sam i pričala o tebi. Daklem, sudjelovao si i ti :-)).

Dugo u noć ... :-))
Zimsku hladnu noć ... :-))
Muzeji svoje draži tkaju ... :-))

- 10:26 - Komentari (15) - Isprintajte - #

srijeda, 10.06.2020.

Moje mišljenje, moja čvrsta stijena :-))

Već neko vrijeme razmišljam o ovom tekstu. Radi se o mišljenjima, stavovima, uvjerenjima.

Svi ih imamo. Zahvaljujući netu, specijalno Fejsu, ne samo da ih imamo, nego ih podastiremo Urbi et orbi. Digresija: Više ne znam koliko sam ih odfollowala od početka karantene do danas, čisto da zadržim ostatke psihičkog zdravlja, one koji su odavno reliquiae reliquiarum :-)).

Sad dolazim do svog uvjerenja. Čvrstog, nepomičnog, gromade. Sloboda neta, sloboda na netu. Moje je mišljenje da je to najbolja stvar na svijetu, online i offline. Najveći izum čovječanstva. Da možeš, skriven iza monitora (tko još ima monitor :-)) ) i iza nicka tipkati iskreno, iz srca, duše bez zadrške, bez ustručavanja. Na taj način upoznajemo druge ljude, stvaramo prekrasna prijateljstva.

Daklem, eto mog stava. Kojeg branim svim tipkama i glasovima :-)). Međutim, što je zapravo donijela sloboda interneta. Uopće ne želim ulaziti u vrijeđanja, prijetnje i slične kretenarije. Tipkam o konkretnoj slobodi izražavanja mišljenja na internetu. Npr. da ste '95 ili '00 murjaku na ulici prišli i rekli da je Zemlja ravna ploča, potapšao bi Vas po ramenu, zamolio da malo pričekate jer će sad doći po Vas ljubazni mladići i pokloniti Vam lijepu, bijelu košulju s modernim duuuuugim rukavima. I dan danas biste još raspravljali o ravnopločastoj Zemlji s Napoleonom, Kolumbom, Mesijom i Djevicom Marijom. Gdje i spadate :-)).

Ali, moja obožavana sloboda neta je donijela ravnoZemljaše. I ne samo njih. Prijeći ću (bagerom :-)) ) preko antivakcinaša, a zadržat ću na Davidu Ickeu. Davida Ickea, odnosno njegovu teoriju o ljudima-gmazovima sam srela prije nekih 15-tak god, još su Bushevi bili predsjednici, pojma koji. Vrištala sam od smijeha. Halooooo. Gledaš vijesti i odjednom umjesto Busha, kraljice Elizabete vidiš reptila. Ili jesi na gadnim drogama ili trebaš biti na gadnim lijekovima. Umjesto toga, moja omiljena sloboda od tebe stvara facu. Ljudi kupuju Ickeove knjige, zapravo, netko izdaje njegove knjige -lupić glavom o zidić-. Pa onda hrpa ljudi na Fejsu šera Ickeove objave. Pitam se je l' uopće imaju pojma koga šeraju. Vjerojatno nemaju, ali ionako sam ih odfollowala. Ako nisu u stanju guglati prije, nek' se nose :-)).

Ima još toga. Ovo su, po meni, primjeri koji su toliko očito kretenski da ne dozvoljavaju drugo mišljenje. Usprkos svega, moj stav je nepromijenjen. Ništa, ništa ga ne može razdrmati. Živjela sloboda interneta!

Kad ne mijenjam, ne mogu mijenjati svoje vjerovanje o slobodi, kako mogu očekivati da će itko igdje primijeniti svoj stav. Politički uključen. Koja je svrha raspravljati o bilo čemu, kad nitko nije u stanju mijenjati uvjerenja. Zapravo, kako onda dalje? Kako naprijed? Pokušavam se držati:

I moja mala kaplja ... :-))
Pomaže ga tkati ... :-))
Taj sjaj slobode ... :-))

- 13:42 - Komentari (46) - Isprintajte - #

subota, 28.03.2020.

#ostani doma :-))

#ostanidoma

Da, to je naslov i poanta :-)). Na fotkama vidi se rep za Lidl na Trnjanskoj savici. Za one koji ne poznaju kvart, Lidl je lijevo od Leggerija(ili već kak' se piše). Jutros u pola 9 (08:30 za one koii se još ne snalaze (polako, karantena je, iskoristite tu jedinstvenu priliku da naučite vjerojatno najbesmislenije označavanje frtalja i polovina sata :-)) )), di sam stala, aha, pred repom pred Lidlom :-)). Toliki je. Zakaj sam uopće krenula u Lidl? Trebaju mi jednokratne rukavice, uskoro nigdje nećemo bez njih, a zadnji lidlovski put sam zaboravila. Usput, treba mi i maska, jednako tako uskoro nigdje neću moći nemaskirana. Ali, još nisam skupila hrabrosti otići je kupiti. Daklem, rep. Fotkala, neki okrenuli leđa, neki se izmaknuli, tja. I otišla doma :-)).

Putem ugledam gospona s kavom za van. Eureka! Moj kiosk, onaj kad s tramvaja izađeš na Folku prodaje takvu kavu, super :-)). Sva sretna, uputim se do kioska, ali nemam sitnog. Normalno da nemam sitno kad svi traže karticu, zakaj sam uopće išla na bankomat. Prodavačica objašnjava da ionako ona naplaćuje. Još jednom super :-)). Prije toga mi je objasnila da ti baš nije pametno i nisam se složila jer kava iz automata je sterilna :-)). Presretno pritisnem tipku za kavu i počne curiti -kretenskismajlić-. Jadna žena mi gurala čašu i viče da je čim prije stavim i da će to ona sad morati čistiti -kretenicaseispričava-. I dalje se ispričavajući, uzmem još jednu kavu jer mi pola (recimo) iscurilo -dubokiuzdah-.

#ostani doma jer si preglupa da izađeš van :-)). #OSTANIDOMA (capslock namjeran) da nitko ne mora čistiti za tobom!

#ostanidoma jer budi se dan ... :-))
#ostanidoma jer i sutra je dan ... :-))
#ostanidoma i za prekosutra ... :-))

- 09:29 - Komentari (24) - Isprintajte - #

subota, 01.02.2020.

Noć muzeja i Jutro poslije :-))

Puno planiranog i dosta ostvarenog :-)).

Želja mi je Vrapče pa smo tamo počele :-)). Digresija nevezana za Noć muzeja, ali vezana za Črnomerec: Busno okretište na Črnomerecu -duboki uzdah-. Tamo sam triput godišnje -duboki uzdah-. Svaki puta skretenem tražeći bus. Ovaj puta je bilo još gore. Hoću do Vrapčanske aleje, di staje otprilike 20 buseva. Je, omiljene guglemaps, spasu moj, ali tko će popamtiti sve te broje i tko će naći di stoje. Na kraju, nakon vrćenja ukrug, Zetovac iz kućice me uputi na bus (ne, neću na Bolničku, hoću na Vrapčansku). Zakaj konačno ne puknu na sajt popis buseva sa stajalištima i plan stajališta. Vrijedi i za Dubravu, vjerojatno i Glavni. Dajte, olakšajte nam živote :-)). Upravo sam shvatila da od ZETa tražim da nam olakša život. Nije ni čudo da mi je iduća stanica Vrapče :-)). Kraj digresije :-)).

Ulazimo u bolnički kompleks skupa s mladim parom. On je bio već u Vrapču, naglašava službeno, zbog faxa. Ja bila davnijeh dana u posjeti srednjoškolskoj frendici. Znači, mi se snalazimo u Vrapču. I zalutamo :-)). Lijepo smo skrenuli lijevo umjesto desno, putokazima usprkos :-)). Ono, ne mreš nikoga pitati jer smo u Vrapču. Prolazimo kraj pacijenta, vuče noge, očito pod teškim sedativima i kaže nam da se ne smijemo. Bunim se, jer se nismo smijale, frendica me ušutkava i objašnjava mi da smo u Vrapču. Doživljaj potpun :-)).
Galerija Slave Raškaj i Muzej bolnice. Odlično i potresno.

Nakon Vrapča, Gornji grad. Muzej naivne umjetnosti, nisam nikad bila, nisam ljubiteljica. Odlična glazba, Edith Piaf, Klovićevi dvori, Zemlja, praktički preteča naive :-)). Gornjogradska ljekarna, pravili grožđanu mast, frendica dobila uzrok, ja alergična, nakon par mjeseci korištenja usnama posramim sve napumpane :-)). Arhiv grada Zagreba, svira Azra, nude cugu, kiflice, bajadere i griotte :-)). Muzej grada Zagreba, izložba i koncert Zagrebačkih solista. U Prirodoslovni nismo ušle, stoji se u repu pa onda Gornjogradska gimnazija i njihov odličan prirodoslovni kabinet s voštanim cvjetovima, dječjim glistama (imala sam :-)) ), trakavicom, jedna ali velikaaaa (nisam imala), ljudskom lubanjom (imam :-)) ).

Donji grad, ugao Palmotićeve i zelenog vala, Hrvatsko dizajnersko društvo i 60 god Vegete. Kabinet grafike i odlični plakati. Moja želja, Rektorat, Dekanat, Pravni fax, votever. Zanimljiva izložba o povijesti zg sveučilišta te fotke svih počasnih doktora znanosti od, čini mi se, 1874. Od '45 do '90 hrpa svećenika počasnih doktora znanosti. Od '90. samo kardinal Bozanić. Mračna vremena, da -smajlićkojikolutaočima-.

MUO. Za Visovac se stoji u repu, odemo na Orašara. Glazbeni zavod, izložba, koncert i narafski nezaobilazna Nada Bezić s obilaskom Glazbenog. Kao i uvijek prekrasno :-)).

Plan je bio Arhiv, bivša NSK, ali frendica prepospana. Ona doma, ja natrag u MUO na Visovac, bez repa :-)). Pa Šeširi :-)).
Pokušala do Etnografskog, radili samo do ponoći, Pepeljuge :-)).

Jutro poslije Muzej mamurluka :-)). Nisu sudjelovali u Noći muzeja, nego duhovito i prikladno u Jutru poslije :-)). Izašla iz muzeja mamurna, a časna pionirska, nisam pila :-)).

Veni, vidi i ostani na vidi ... :-))
Julije je pretjerao, dva su dovoljna u rečenici ... :-))
U muzejima nisu ... :-))

- 12:18 - Komentari (26) - Isprintajte - #

petak, 13.12.2019.

U ovo doba :-))

Rijetka sam k'o lova :-)). Jednako "dugo" trajem :-)). No, fala Smjehotvorini kaj me potakne :-)).

Daklem, godine Gospodnje 2017 pročitah negdje na netu da je u prodaji kalendar skloništa za pse, prihod ide njima ... blablabla, ne obraćam pažnju da to di ide lova, ufam se tamo di tvrde da ide (nisam od Opaka, od Hlebina sem :-)) ), ali na kalendaru su bilderi i psići :-)). Zapamtim gdje se prodaje i pravac u Polleo Sport (vidjet ćete, zavrijedili su reklamu) na Bijelu stijenu Europskog trga.

Uđem, pitam, dečki ljubazni, ali pojma :-)). Idem do isto navedene teretane, voditelj čuo, ali kako nije ni on ni njegovi bilderi opet pojma. Ah da :-)).

Niš, drugi dan, opet nađem na netu, opet u isti Polleo Sport, ali sad su bile djevojke :-)). Nemaju pojma, ali su zainteresirane :-)). Nađemo link, stvarno je pravi Polleo Sport, zovu šefa i saznaju da su kalendari u skladištu, jedino fale kutije za donacije. No frks, za koji dan će biti u trgovini.

Lijepo ih upozorim da ću češće svraćati, imam u planu dva kalendara, treba razveseliti žene :-)). I tako dan za danom, ponekad i dva puta :-)), zlica u Polleo Sport, dobar dan, dobar dan, čim me vide, nema još :-)). Dok konačno, nisam ni rekla dobar dan kad: Stigli su :-)). Uzmem dva, još malo gleduckam po trgovini i svaki prodavač koji me ugledao me obavijestio da su kalendari tu :-)))))))))))))))))))))))). Kako ostati u sjećanju :-)))))))))))))))))).

Poklonim prvoj ženi :-)). Malo gleduckamo mjesec za mjesecom, detaljno :-)). Toliko detaljno da sam na listopadnom konačno uočila pesa :-)). Tja :-)).

Ove godine kalendar za mace sa klubom australskog nogometa :-)). Svakako ću uzeti :-)))))))))))))))))))))).

Volim poklone koji imaju još neku svrhu. Jedne nove sam ispoklanjala crvene noseve, sve je išlo kao donacija :-)). Bilo je tijekom prošlog ili čak preprošlog zagrebačkog adventa. Ovog (možda i prošlog) nikaj od kućica gdje možemo kupiti nekaj za poklon i time donirati. Mrmlj.

Božić dolazi, ionako većina poklona je malo do puno nepotrebna. Pa nek' to nepotrebno ima svrhu :-)).

Ulice zabijelio je snijeg ... :-))
Okićen i blag naš je grad ... :-))
Ni petardi ni pucnjave ... :-))

- 12:27 - Komentari (12) - Isprintajte - #

petak, 28.06.2019.

U potrazi za izgubljenom zabavom :-))

Imam problema :-)). Velikih :-)).
I da, u detalje ću o njemu. Zapravo je jedan problem, znači moram mijenjati deklinaciju, a ne da mi se.

A kaj mi se da? Surfati po netu o potrazi za zabavom. To je problem. Zabave nema više. Gdje je nestala?

Ne tako davno, na svakom usputnom kliku bilo je nešto smiješno, duhovito, otkačeno. Nešto :-)). Danas mi najviše užitaka pružaju Smjehotvorine i Eurosmijeh. Ostatak neta, šmrc. Malo po Bored pandi, nekih štosića okolo, više vremena potrošeno u pronalaženju nego u uživanju.

Kaj sam fulala? Gdje je nestalo? Je l' bila neka Urbi et orbi pošast? Poumiralo sve zabavno online? Oflajn ionako već dugo nema preveč smijeha, osim ak' ne krepneš od vijesti :-)).

Ili je to to? "Službene" vijesti su toliko sarkastične, tragikomične da je ostatak humora nestao. Pobjegao u potrazi za izgubljenim vremenima. Za vremenima kad smo znali kaj je zafrkancija, a kaj vijest. Bez gledanja urla. Tja :-)).

No, optimistica kakva jesam, uvjerena sam da je problem en moi :-)). Ziher nekako ne nalazim duhovite sajtove :-)). Ziher ih ima k'o pljeve :-)). Digresija: Kaj je uopće pljeva? Nekaj kaj napada uskladištene žitarica i pseudožitarice? Ili samo žitarice, a pseudo ostavlja na miru? Postoji li za pseudožitarice pseudopljeva? Postoji li pseudohumor?

Žarulja, ona autdejtana :-)). Tu je problem, trebam tražiti pseudohumor :-)). Promijenio se. Prevelika potražnja, premala proizvodnja, porasla cijena. I onda se svi živi bace na humor :-)). Znamo kako to završava, prekvalifikacijom :-)).

Znate li, redovito gledate nekaj duhovito, zabavno (ne, tu NE ulaze jutjubići o mačkama, psićima i inima!), šerajte :-)). Budite velikodušni pa da svi uživamo :-)).

Malo smijeha ... :-))
Malo zabave ... :-))
Puno smijeha, zabave želim ... :-))

- 16:05 - Komentari (18) - Isprintajte - #

subota, 02.02.2019.

Jedna od mojih najdražih noći :-))

Noć muzeja, narafski :-)). Kako već dugo nisam tipkala o tim noćima, krajnji je čas da opet počnem. I ovo je nakon dugo vremena muzejska noć u kojoj sam solo obilazila, frendice su obaveze zadržale. Lijepo je u društvu, ali uopće nije loše samostalno :-)).

Počela sam s Zbirkom Richter. Nikad nisam bila pa sam presretno primijetila da sudjeluje. Izložba je o projektu vile Zagorje. Za Advent sam bila u toj vili pa sam mladiću koji je vodio mogla opisati koliko se namještaj razlikuje od projektiranog. I vidjela sam nacrte parketa za koje sam odmah rekla da ih hoću doma, frendica je komentirala: Kako da ne, koštaju k'o sv. Petra kajgana (mah-mah kad pročitaš :-)) ).

Digresija: Ta priča o adventskom posjetu vili Weiss pa Zagorje zahtijeva opis :-)). Bila sam po drugi put, znam da nas pregledavaju prije ulaza. Zaboravivši na to, uspjela sam ruksak pretrpati svim mogućim i nemogućim poklonima. Dođemo tamo, meni neugodnjak, mislim ono, da su me vratili, ne bih se bunila, fakat nije u redu takva dolaziti. Tak' da sam gosponu časniku, dočasniku se ispričala i rekla kako u mom ruksaku tri mačke ne bi našle crknutog miša. On ga je otvorio, nasmijao se i zatvorio :-)). Dok su frendici bitno manji i bitno prazniji ruksak pretumbali :-)). Rekla je da će mi idući puta bombu staviti u ruksak, ak' ne znam da je, unesem je bez pol frke :-)).

No, to je bio početak :-)). Još prije smo na jednoj kavi, troje nas, od kojih jedan fotograf pričali baš o Weissici i fotograf kaže da je ostao slamnati krov na kaj ga ostalo "pametno" dvoje popljuvamo. Krov je slamnat :-)). Jedan od najboljih hr fotografa, a mi mu solimo pamet, tja :-)).

Dalje adventski posjet, pogledamo, popapamo zlevanku i kuhano vino, oboje odlično :-)) kad nas pitaju želimo li u Ured predsjednice. Pametna moi: Je l' onaj u Visokoj? Ne :-)), nego vila Zagorje, koju samo još prekrstila u Zagorku :-)). Zaboravila nakon tolikih god :-)). Jadni oni koji vode turiste :-)).

Daklem, natrag na Noć muzeja. U Kući Richter je sačuvan gornji, stambeni kat, u vremenu 60-te, 70-te :-)).

Zatim sam planirala Likovnu, ali skužila Pivovaru, a tamo još nisam bila. Došla, čak i popila pivu (koju ne pijem), crnu (jednom u pet god) s vanilijom (koju ne volim) i burbonom (koji volim). Nije loše, sjetila se starih naljepnica Ožujskog i Tomislava :-)).

Likovna, odlična k'o i uvijek pa Glazbeni i obilazak s gđom Nadom Bezić. Nikako nisam prije bila na tom obilasku, najtoplije preporučam :-)).

MUO jer stideći se priznajem da nisam pogledala "Sljedeća će biti bolja" pa Gornjogradska gimnazija ove noći po prvi puta :-)).

Za kraj sam planirala Kabinet grafike, ali sam usput u Modernu, Nikola Mašić, izvrstan :-)). Nakon Kabineta mislila sam još do Knjižnice HAZU. Noćni bus mi je taman bio na stanici, ali hoću još knjižnicu. Približim se, zatvoreno djeluje. Kaj sad, idući noćni je za sat vremena pa stignem usput do Tiftološkog. Sad sam se sjetila da sam još planirala Meštrovićev, zaboravila :-)).

Sve je bilo jako lijepo, osim kaj nigdje, ali nigdje nije bilo besplatne cuge, kave barem. Gdje su one lijepe noći kad je Nescafe imao štandove u svakom muzeju? Di su nestali, šmrc? Tako da sam svu cugu morala platiti, šmrc. Pivu u Pivovari, punč ispred MUO i na kraju kavu u McDonaldsu. Zahvaljujući toj kavi još tipkaram umjesto da ajčim :-)). Nescafe, vrati se :-)). Ako slučajno netko tko može na to utjecati ovo pročita (možeš si misliti :-)) ) ili netko tko zna nekoga ili nekoga tko zna nekoga, dajte urgirajte :-)).

Topla noć ... :-))
Lijepa noć ... :-))
Prekratka noć ... :-))

- 02:44 - Komentari (20) - Isprintajte - #

ponedjeljak, 15.10.2018.

Pijane oflajn nebuloze :-))

Za razliku od pijane onlajn nebuloze, ahhhhhhhhhhhhh.
Daklem, popodne koje je prešlo u večer pa u noć u mojoj omiljenoj birtiji :-)). I kako to krene (moram sutra na jutarnoj kavi pitati konobaricu koliko sam zapravo popila :-)) ) čaša pa čaša i odjednom, eto prije 5 min je bilo pola 7, a sad je pola 10. I to me prebacilo. U neka davna chatterska vremena. Lijepo se spojimo oko ponoći i dok trepneš već je 3 ujutro. Vrijeme, čudna pojava :-)).

No, o čemu sam željela tipkati. Ovakvu pijanu puca me sjeta. I sjećanja. Na ona davna, opet chatterska vremena kad smo si cugu slali preko capslocka (zato nam je uvijek bio ugašen :-)) ) i jednog chattera koji je komentirao da ne zna kaj je gore capslock cuga ili sajber seks pa smo svi u jedan glas (tipke :-)) ) povikali: Kaj ti imaš protiv sajbera :-)). Nikaj efikasno, kao i obično :-)).

Je l' uopće još postoji sajbersex? Pojma :-)). Nema ni chata. Ni cuge preko capslocka. I prava je tragedija kad jedna chatterica mora piti oflajn. Umjesto s monitorom. A kad ni monitora nema više :-)).

Uvijek je bilo nekih davnih "boljih" vremena. Trenutaka koje pamtimo, nickova koje zaboravit nećemo. Eto, kad na netu tipkam o starim netovskim vremenima :-)). I kad me puca i kad bih voljela da se ovakva ulogiram na chat i spojim s nekim davnim nickovima, nekim davnim vremenima.

Gdje smo bili svi nekakvi, svi slični, svi različiti :-)). Mikrokosmos, rupa u vremenu. To sad imam oflajn, birtija u centru Zga, gdje ponekad, svi smo čudni, svi smo različiti, ali se kliknemo. Na riječ, na pogled, na miris. Kao nekad na tipku, na nick :-)).

Nek' to bude slavica za sve klikove, bilo kad i bilo gdje, kad se duše slože, kad se ljudi prepoznaju, kad znaš da si tu :-)).

Salute ... :-))
Za sve nickove, za sve chatove ... :-))
Za sve ... :-))

- 00:15 - Komentari (15) - Isprintajte - #

subota, 08.09.2018.

Osvrt na djetinjstva :-))

Više ni ne znam koliko tekstova "dugujem". Planirani, neotipkani, strava, stidim se :-)). Izgleda da ni neću zaostatke poloviti, što nije opravdanje za netipkanje. Tako da, tekst koji nije dug, nego, eto ispao umjesto komentara :-)).

Naša Rossovka uvijek nas nasmije. Tekstovi koji bude uspomene, neka prošla, ne tako davna vremena, kaj je 40-50 god prema vječnosti :-)). No, jedan njezin tekst me probudio i nagovorio na tipkaranje :-)).

Porculan, kristal i ostalo lako lomljivo i djeci jako primamljivo :-)).

Ne sjećam se konkretnog događaja iz djetinjstva koji je baš obilježio moj nonšalantni odnos prema onome: Samo palo pa se i samo razbilo :-)). Odgajana sam da kad nešto pada stavim ruke iza leđa i gledam kako se razbija. Nakon toga poklopim krhotine i bacim. Točka :-)).

Nema ničega na svijetu što je vrednije od mojih ruku, citiram. To je sažetak kako sam odgajana kad je riječ o krhkom više ili manje vrijednom suđu. Ponavljavam, ne sjećam se kad sam to usvojila, ako je suditi po mojim reakcijama kad netko lovi čašu ... Ne lovite ništa tako u mom društvu, doslovno eksplodiram, počnem vikati, dijelim šamare i još ako je ulovljeno sačuvano, namjerno razbijam da pokažem da to nije važno :-)).

Ništa na svijetu nije vrednije od naših ruku. Govorim o vremenima kad su bile kristalne čaše dva milimetra debele, brrrrrrrrrrrrr. Pozli mi pri pomisli dok tipkam. Pusti da se razbije! I porculanski tanjuri koji režu ... Brrrrrrrrrrrrr.

Ni ne mogu se sjetiti što sam sve razbila da moja roditeljica nije ni trepnula. Pomela, bacila i zaboravila :-)). Sjećam kad sam negdje u srednjoj školi razbila prekrasnu i meni jako dragu Wedgewood pepeljaru. Razbila, maknula sve dokaze i šutjela. Mama je isto šutjela :-)). Ono, nestala pepeljara koju sam inače koristila, ja nisam davala glasa od sebe ni ona :-)). Nikom ništa :-)). Usput, fakat mi je žao za tu pepeljaru posebno jer sam je razbila iz vlastite gluposti.

U mojoj sobi je bilo dozvoljeno pušenje pa sam nakon odlaska frendica lijepo po visini posložila šalice kave i na vrh tu prekrasnu kobalt plavu pepeljaru, engleski dvorac i pejzaž. Kad sam, "spretno" kao i uvijek zatvarala punih ruku tornja suđa vrata sobe, sletila je na pod. I pa-pa.

Otišla je u tišini, bez ispraćaja :-)). Malo sam je oplakala s frendicama, bila je lijepa :-)).

Sjećam se jednom, mama me poslala oprati suđe, negdje sedmi, osmi osnovne. Nešto mi se nije dalo pa se od tri tanjura dva razbila. Ono, razbili su se, kakve to veze ima sa mnom :-)). Tada je nešto nelijepo komentirala te tanjure, a ja sam od sudopera okrenula i ružno je pogledala. Mislim ono, otkada se to na mene viče kad se nešto razbije :-)). Kakav je to način :-)). Usput, ne pitajte me jesam li to namjerno, branim se šutnjom :-))))))))))))))))))))))))))))).

Sestrična mi je nedavno ispričala kako kad je bila na dva-tri tjedna kod nas, bila sam mala. I tako nešto moja draga sestrična radi po kuhinji i puf, tanjur padne i razbije se. Ona jadna pogleda u moju mamu i očekuje kaj ja znam kaj, smrtnu presudu. A moja draga roditeljica joj mrtva-hladna kaže: Znaš da mi ne razbijamo suđe od čega bi živjeli svi oni ljudi koji rade u tvornicama suđa. Zamisli koliki ne bi imali posla :-)).

I za kraj, dogodovština kad sam nešto uništila i kad se vikalo, čak urlalo na mene :-)). Voljela sam čitati, volim i sad :-)). Trebalo mi je uvijek puno sna pa mi je bilo zabranjeno čitati u krevetu. Zabrani, a-ha :-)). Na zidu iznad kreveta i iznad glave bila je lampa sa slamnatim šiltom. Da se ne vidi svjetlo ispod vratiju lijepo sam na slamnato sjenilo stavila vunenu kapu (vrijeme radnje cca peti osnovne :-)) ), na kapu još nekakvu maramu i čitala. I zaspala :-)).

Ujutro me prije škole budila mama. Obično riječima: Otvori svoje lijepe okeke i pogledaj novi dan :-)). Eh, to jutro me probudi vrištanje. Daklem, sjenilo se zapalilo, kapa isto, tako, a nešto se i marama počela dimiti :-)). A ja spavam glavom ispod toga svega :-)). Na sreću, spavam otvorenih prozora.

Daklem, ulazi ujutro stara u želji da me probudi. I ima kaj vidjeti :-)). Tinjajuće i dimeće nekaj :-)). I eto počne urlati, nakon kaj je uklonila, ugasila, nekaj napravila :-)). Spominje mi u tom urlanju kako sam uništila sjenilo, kapu, maramu. I urla i ponavlja :-)).

U jednom trenutku ja onako ružno probuđena, ah kuda ide ovaj svijet, pobunim se kaj sad, uništila, zapalila i nek' sad zašuti i prestane prigovarati. Na što je to urlanje poprimilo novu, višu, glasniju notu :-)). Nikad nisam razumjela te odrasle :-)).

To sjenilo mi se redovito stavljalo na nos :-)). U periodičkim razdobljima, svakih pet god. Čisto me stid priznati koliko mi je desetljeća trebalo da shvatim da stvarno nije bilo do sjenila nego do mogućih posljedica. Zaspala sam s požarom iznad glave. Tja :-)).

Za kraj prilažem: poznati i kontraverzni kineski umjetnik Ai Weiwei, razbija dvije tisuće godina (2000!) staru vazu, milijun dolara vrijednu, dinastija Han, blablabla, kao umjetnički čin :-)).
https://m.youtube.com/watch?v=CbHRU9k2zNA

Palo ... :-))
Razbilo se ... :-))
Pometi i šuti ... :-))

- 09:37 - Komentari (14) - Isprintajte - #

ponedjeljak, 18.12.2017.

Zakaj blogam :-))

Stvarno, zakaj pišem? Blog, mislim, zakaj :-)).

Mogu samo ispričati kako je počelo. Davnih chatterskih dana, tipkala sam s jednim Riječaninom. Mlađi dečko, zafrkant, kompjuteraš. Godinu, dvije smo chatali kad me nazvao i rekao da je otvorio sajt, da mogu pisati o čemu god želim, samo da imam nekog pojma o tome kaj pišem. U panici sam odgovorila da samo znam chatati. -"Pa piši o chatu", rezignirano je završio.

Tako je počelo :-)). Napisala sam dva teksta, majlala mu, rekao je da ih šalje okolo da se i drugi smiju :-)). Imala sam, danas bih rekla, kolumnu na njegovom sajtu, čitateljima se svidjelo, ja sam bila presretna. I suludo nesigurna :-)). Hoće li idući tekst biti dovoljno duhovit, zabavan.

I dalje sam nesigurna :-)). Kako je počelo davne 2002. nisam više suludo, više sam -boli me briga, valjda je podnošljivo- :-))- ali i dalje nisam mrtva-hladna.

Zatim je došao Iskričin Weblog. Opet jedan kompjuteraš te njegovi zanimljivi tekstovi. Počeli smo se porukovati, poslala sam mu jedan od tekstova, rekao je da ga stavim na Weblog. Jesam i svi su me hvalili :-)).

Digresija: Sad "malo" samohvale, hvalite me prstići moji kad neće nitko drugi :-)). Čak sam dobila neke povlastice kod Iskričinih admina jer su me čitali :-)).

Pa se otvorio blog.hr. S istim nickom sam došla :-)). Digresija: Da sam tada znala da ću 13 god poslije i dalje biti zlica, dvaputa bih razmislila :-))))))))))))))). Nije da me smeta, no već me određeni krug oflajnaca zlica pa moram objašnjavati :-)). U stilu, to je zbog blog.hra, nije mi samo karakterna osobina :-))))))))))))))))))).

LouSalome, fala na inspiraciji, piše zašto piše. Zašto pišem, tj. zašto nastavljam pisati. Pojma :-)). Rekla bih, društva radi :-)). Chatova više nema, Fejs mi lagano na žifčeke ide, nekako nije moj milleu. Iskrica jadna je toliko out da ni taj jadan Weblog ni nekaj (u usporedbi s blog.hrom nikad nije ni bio:-)) ) mada i dalje piskaram. Valjda je i zbog toga tako nikakav :-)))))))))))))))))))))))).

No, tu i tamo me nekaj vlovi. Hoću nešto reći, rado bih nasmijala sebe i druge. Rado bih češće. Što više pišem, više tema imam. Valjda :-)).

Fale mi chatovi. Da opet o chatu piskaram :-)). Da onima koji ne shvaćaju koji je to užitak pričam kakav je to užitak :-)). Da se malo više zabavljam onlajn :-)). Malo sam zastarjela. Kaj sad :-)).

Bilo je ... :-))
I sad je ... :-))
Bit će ... :-))

- 11:23 - Komentari (44) - Isprintajte - #

srijeda, 15.11.2017.

Zabavno mi je :-))

I ne mogu si pomoći :-)). Koliko sam već puta ovlaš i manje od ovlaš pratila borbe oko Cool i Almost Cool lista. Puno, puno preveč. I svaki puta me zabavlja(ju).

Tja, tko zna, morti se ti koji viču i buče oko tih listi (koliko t-ova, stilu moj nepostojeći :-)) ), to (opet) rade samo zato da me zabave :-)). Vide blogovci da se dosađujem pa eto, dugo nisu pa haj'mo otvoriti dobru staru nikad zatvorenu temu.

Digresija: Zadnje opet zagradirano je zbog (ne)stilskog ponavljanja t :-)).

Kriteriji. Uvijek se svodi na pravila. Koja su? Pojma. No, koliko primijećujem, redovito se novi pojavljuju na dvije "in" liste. Pretpostavljam da je za ući potrebna neka količina i redovitije pisanje.

A kad uđemo? Onda valjda ostajemo sve dok netko (Netko :-)), kaj je mi je ovo zabavno, pojma nemate :-)) ) ne primijeti da već pokoju godinicu nit' teksta nit' komentara i kicka blog s liste, bum-tres-van :-)).

Količina. Dođe skoro k'o veličina, tja, uvijek ima onih koji pate od dimenzija :-))))))))))))))))))).

Idem ponovno, količina. Sjetim se glazbe i simfonija. Narafski da sam odavno zaboravila, ali tri su velika simfoničara. Najveći je Beethoven koji je napisao devet (9) simfonija. Zatim slijede ... Zaboravila sam, pokušat ću uz pomoć guglanja i sjećanja: Bach s 15 simfonija te treći Mozart s 50-tak.

Količina, po treći puta. Svrgnimo Beethovena, spočitnimo mu malen, premalen broj napisanih, da ne spominjemo da je Devetu pisao gluh (halo, gluh skladao glazbu, halo?!) i stavimo nekoga tko ih je napisao npr. 500, minimum.

Ponekad količina ide uz kvalitetu: Agatha Christie, Proust, Stephen King, itd. Ponekad ne ide: Margaret Mitchell, Harper Lee, itd.

I kaj ćemo sad? Lupati nogicama i rukicama? Staviti pola ljuske jajeta na glavicu i pravanepravdasto demonstrirati? Ma ne :-)). Uvrijeđeno ćemo otići :-)). Zar ćemo mi tako produktivni, pametni, lijepi, veliki, radišni biti na istoj listi s onima ... Onima koji nisu takvi :-)).

Jučer, prekjučer sam zahvaljujući izdvojenom tekstu na naslovnici otkrila meni novi blog. Odličan i namjeravam ga pratiti. Znači taj famozni Netko dobro radi svoj posao. Sjećam se davnih dana kad je jedna od adminica ili modica usporedila vađenje zanimljivih tekstova iz Fresh liste sa traženjem majla u spam folderu :-)). To je bilo prošlo vrijeme kad su blog-servisi bili na vrhuncu popularnosti. Kad je stvarno bilo naporno otkriti nekog novog i dobrog.

Ok, sad nas je manje i lakše je. Količinski :-)))))))))))))))))). I stvarno, zakaj bih ja prva bila na Almost cool kad pišem dva puta godišnje. Još su me navikli, ti anomimni Neki, da mi tekstovi budi izdvojeni. Valjda k'o nagrada za rijetkost :-)))))))))))))))))))).

Najdraži su mi oni koji dobro pišu, imaju zanimljive tekstove i ne petljaju se u međublogovska "povući ću te za kikice" izvođenja. Da, očito nisam među navedenima, po svim nabrojenim :-)))))))))))))))))))))). Nemam ni pletenice :-)))))))))))))))).

Ali, imam, nadam se, utvaram si smisao za humor. Na vlastiti račun :-)). Najbitnija stvar na svijetu.

Kad bi svi ljudi na svijetu ... :-))
Pročitali ono kaj su napisali ... :-))
I smijali se sami sebi ... :-))

- 11:59 - Komentari (19) - Isprintajte - #

nedjelja, 16.07.2017.

Prosvjedi, neozbiljno :-))

Ograda/plot: Nije mi namjera omalovažiti svrhe prosvjeda. Nikako. Samo slijedim jednu pomisao i dobrog neupoznatog suprosvjednika :-)). I nikako samo zato se pojaviti. To je onako, usput :-)). Ako se zalomi :-)).

Kako su se u zadnje vrijeme zaredili prosvjedi i kako sam sudjelovala u većini i kako podržavam prosvjedovanje (vratit će se opet osam-šezdeset, vratit će se opet 8-60 :-)) ), tijekom jednog od mi je palo na pamet upoznavanje :-)).

Kaj ima bolje nego upoznati se s nekim dok demonstriramo. Za početak smo ziher da su nam idejna stajališta tu negdje i da ne bu bilo omiljenog prepucavanja u 'Rvata od stoljeća sedmog o partizanima i ustašama pa možemo to vrijeme kreativnije koristiti :-)).

Kak' se upoznati? Pogledajmo uokolo, pustimo da nam za okeko zapne neki komad. Zatim provjerimo je l' samo il' u društvu :-)). Stvarno nema smisla uletavati u društvu drage osobe. Nakon toga surfajmo kroz gužvu (konačno nam se isplatilo mnogonoćnje buljenje u monitor, tako lijepo nalazimo šorkate, jednako kako lako uočavamo zanimljive linkove, pardonček lica :-)), kaj znači praksa :-)) ).

Dalje je na našoj inventivnosti. Uvijek mi se svide uleti s nekom grickalicom, bombonom. Otvoriš, ponudiš uokolo i malo zapričaš. Idealna bi bila voda, sok. Ovo je prijedlog proizvođačima da smisle bočice od deci-dva. Zapravo, kad se malo prisjetim, ima toga. Onih nekadašnjih sokova sa slamkom u onom mišn imposibl probušiti pakiranju koje budi raznorazne uspomene (Digresija: Jednom sam ključevima bušila rupu na dnu, ahhhhhh :-)). ) do modernijih tetrapakčića. Možda ti trokutasti pakunzi dobro dođu, zatražimo pomoć i dobro probijanje šutnje.

Poanta, ako moji tekstovi imaju ikakvu poantu, budimo otvoreni :-)). Nešto će se dogoditi. Otvorimo oči. Uz to, dajmo si malo truda prije odlaska na prosvjed. Obucimo nekaj u čemu smo primjetljiviji. Ne napadni, samo uočljiviji. Šteta bi bilo da se lako izgubimo u gomili. Hoće li to biti duhovit transparent, majica s tekstom, dobar ruksak, frizura ili samo privlačan osmijeh :-)).

Obavezno na Fejsu komentirajte poslije, s prepoznatljivom fotkom. Dajmo si još jednu šansu, ako u gužvi nismo uspjeli izmijeniti gore spomenuto eF čudo :-)).

Kad malo bolje razmislim, uz drugu kavu nakon nedovoljno odspavane noći, zelo me ljeto u Zgu, provodim noći u oflajnu, cugajući fejs tu fejs, uz Fejs :-)), ne uzimajte me ozbiljno. Ne uzimajte me nikako :-)). Zadnja dva, dobro tri, uleta su mi katastrofalno prošla. Jedan je reagirao k'o da sam ga pofurila :-)). Drugi me sanja, manje snovi, više noćne more i budi se znojan :-)).

No, za davanje dobrih tjutorialsa ne moramo to znati dobro raditi. Teorija i praksa, dvije različite stvari :-)). Tješim se, možete me i vi malo :-)).

Otvori oči ... :-))
I pogledaj ... :-))
U lijepi svijet ... :-))

- 12:30 - Komentari (24) - Isprintajte - #

četvrtak, 25.05.2017.

Šećem ergo sum :-))

Dugujem toliko toga :-)). Npr. opis današnjeg popodneva/večeri. Ali, to ću idući tjedan.

Želim svim svojim najdražim čitateljima, svih vas dva i pol, još u zadnji čas, uvaliti malo hodanja. Malo do malo puno, kako koja, kako kakva :-)). Riječ je o Jane' s walk, po treću god u Zg i Hr (mislim ono Zg je dio Hr, još uvijek, tako da čim je nekaj u Zgu, automatski je i u Hr, no dobro :-)) ).

Imate još samo tri. Još malo pa nestalo, samo ovaj vikend i nikaj do idućeg svibnja. Iskoristite, obujte udobne cipelice, tenisice i uputite se :-)). Gdje? U idućem pasusu :-)).

Petak, subota, nedjelja.

26.05. 2017. (petak), 18 h: Saša Šimpraga: „Svi putevi vode u Rim“. Sastanak ispred Sportskog centra Kozjak/Gradskog kazališta Žar ptica, Bijenička 97
Autobusna linija:
201 Kaptol-Kvaternikov trg
202 Kvaternikov trg-Kozjak
238 Kaptol-Kozjak
Šetnja tematizira segment ladanjskog dijela sjevernog Zagreba, a uključuje zagrebačku adresu Richarda Gerea, pogled na grad iz dvorišta OŠ Remete i posjet jednom od najromantičnijih ljetnikovaca u gradu. Šetnja će trajati oko 2,5 sata, otvorena je za sve, a uključuje i penjanje uzbrdo.

27. 05. 2017. (subota) Milan Dalmacija: „Radnička – od centra industrije do centra kapitala“. Sastanak kod stražnje strane nadvožnjaka na Strojarskoj, kod parkirališta buseva, u 16 h.
Radnička je gotovo 100 godina bila centar industrije grada Zagreba. Danas, uz nekoliko industrijskih giganata na samrti, sve više nalikuje strogim poslovnim zonama kakve smo navikli vidjeti u zapadnjačkim gradovima. Nedovršena ekonomsko-politička transformacija iz industrijskog u postindustrijsko/kapitalističko društvo, primjetna je i na arhitekturi Radničke, koja je jednim dijelom od grbavog i neurednog tvorničkog puta, postala jedna od najsjajnijih zagrebačkih ulica. Opisat ćemo potpuni razvoj ulice i sve nekadašnje tvornice te to staviti u kontekst današnjih sadržaja u ulici. Završno mjesto: Okretište na Savišću, duljina cca 4 kilometra. Trajanje: Cca 2 sata.

Obilazak biciklom je moguć, a osobe s invaliditetom i djeca bi mogli imati problema tokom šetnje radi neravnih puteva.

28. 05. 2017. (nedjelja) GP: “Medvedski breg pod Medvedskom gorom“. Sastanak je na okretištu autobusa Dubrava, linija ZET-a 209 za Čučerje, prije polaska autobusa koji kreće u 16,55 (peron uz famozne Bandićeve zahode). Sâma šetnja počinje na glavnom trgu uz crkvu u Čučerju u 17,15 h
Glavno odredište je povijesno spominjano selo Medvedski breg nakon postepenog, srednje teškog uspona i visinske razlike od 110 m. Nastavak šetnje je silazak “na miroševečku stranu” na autobusnu stanicu ZET-a linije 208 Vidovec-Dubrava oko 19,30. Teren je većim dijelom neasfaltirani put/makadam tako da se u slučaju kišnih dana preporuča “ozbiljnija” obuća (i “kišna oprema”).

Ukupna duljina šetnje je oko 5 km, a zbog razlike između početne i završne točke šetnje nije preporučljivo dolaziti na početak u Čučerje automobilom nego ga eventualno parkirati u zoni BUS-terminala Dubrava, a koristiti spomenuti javni prijevoz uz cijenu karata 2 x 4,00 kn.

Link

Opis prve svibanjske šetnje je na Nepoznatom Zagrebu. Svaka je prekrasna na svoj način, neke su šetački lakše, neke nisu, ali u tome i čar :-)). Kao i upoznavanju grada. Bez obzira koliko mislimo da ga znamo, ne poznamo ga dovoljno :-)). Uvijek se nađe netko tko baš nešto zna o tom dijelu. Ono što smo zaboravili. Ili ima neku uspomenu iz davnih dana :-)).

Šećimo ... :-))
Uživajmo ... :-))
I pričajmo ... :-))

- 21:59 - Komentari (9) - Isprintajte - #

subota, 18.02.2017.

Kad večer krene čajem :-))

Već neke petke, jednom mjesečno fejs-grupa ZVZ se nalazi i oflajn. Ono da se vidimo, da si porihtaju fotiće, u čemu ne sudjelujem jer ne fotkam, a uz toliko fotkaša oko sebe, nema ni smisla. No, fotkaju, pričamo, smijemo se itd.

I tako sinoć lijepo došla i naručila čaj. Zaružila prije dva tjedna, tako da se vjerojatno još priča o tome, usput vidjela neke koji ne prestaju piti pa zaključih da je vrijeme za bescuganje.

Čaj. Prvo sam ga dobila dobrih 15 min nakon sve cuge. Zatim, kad je stigao začulo se više spominjanja imena božjeg i majke božje uzalud uz pitanja da kaj mi je, je l' mi dobro, itd. Iznaddvometraški frend mi se sućutno osmjehnuo i rekao da je i njemu tako bilo kad se jednom zafrknuo čajem :-)).

Dobro, preživim i to, recimo. Čaj. Onaj čajnik s vrućom vodom je prevruć i opeče me prilikom lijevanja vode u šalicu. Kako me opeklo tako sam se i zalila vodom. Ruke, traperice, itd. Peče. Otvaram čaj, stavljam u vruću vodu ... Prosto je za ne povjerovati na koliko sam sve načina krivo stavila vrećicu u šalicu. Mislim da ih je bilo 5 ili 6. Da :-)).

Čaj tj. vrećica ne pušta boju. Iscijedim limun i probam. Opet se opečem, ovaj puta jezik i okusim kiselu vruću vodu. I jednostavno eksplodiram :-)). Pobrojim sve doživljeno u zadnjih minutu, dvije, ne računajući čekanje. Prisutni me sućutno poslušaju i nesućutno umiru od smijeha :-)). Skupa sa mnom :-)). Uključio mi se smisao za humor :-)).

Kad malo bolje razmislim, ta količina gluposti je previše čak i za moje pojmove :-)). Nije mi jasno kako sam to sve uspjela izvesti :-)). Nije ni čaju :-)).

No, svejedno moje najbolje odluke o necuganju su pale u vodu :-)). A imala sam najbolje namjere :-)). One koje vode ... negdje :-)). Cugom ne uspijem toliko zabrljati :-)). Barem ne jednom čašom :-)).

Piti ili ne piti ... :-))
Ne znam ... :-))
Al' od tipkanja ne odustajem ... :-))

- 14:41 - Komentari (22) - Isprintajte - #

ponedjeljak, 30.01.2017.

Moć muzeja i Start '17 :-))

Za početak, m je ispalo k'o tipfeler, ali mi se svidjelo pa ostavih :-)).

Priznajem da nisam baš zadovoljna sobom, premalo sam pogledala. Na Gornji grad nisam ni kročila, propustila nekaj kaj sam planirala. No, kaj sad. Radije da uživam u viđenom :-)).

Zapravo neću nabrajati gdje sam sve bila, nego ću onome što me dojmilo. Skoro na početku obilaženja, stara Džamija i dvije izložbe: Jovana Popić i Anton Franz Höger. Zove na još jednom.

MUO, Orašar, slatki, balerinasti, već sam počela na prstima skakutati kad na izlazu iz Orašara, Matko Vekić: ORIJENTAlizaCIJA. Uskličnik. Šok. Taman se uspavah u bajkovitom svijetu kad me sustigne stvarnost. Današnjica. Uh. Nakon jednog od Relija po galerijama, jedna od organizatorica ustvrdila je da umjetnost mora šokirati. Prije bih rekla dirnuti, potresti, protresti. Ovo je bilo baš to. Prodrmalo me. I pokazalo, dokazalo kako akt ne mora biti ni erotika ni pornjava ni nekaj slično. Protest. Još jednom uh.

Ostala bez smajlića :-)). Zato ću spomenuti jučer, kako je Hrvatska i Zagreb po prvi puta sudjelovala u Međunarodnoj proslavi suvremene skulpture Start '17, u Galeriji Događanja Centra kulture na Peščenici.

Kiparica Marina Bauer je predstavila svoje "Mjesto", pričala nam o sculpture networku, obožavam slušati kad pričaju o onome što vole :-)). Ovogodišnja tema je umjetnost u javnom prostoru, jučer je u 11 sati sudjelovalo 70 galerija, muzeja, umjetničkih studija, akademija, skulpturskih parkova i još ponegdje 21 zemlje širom svijeta :-)).

Prekrasan način provođenja nedjeljnog prijepodneva, koliko god hladno bilo :-)).

Noć ima svoju moć ... :-))
I dan isto ... :-))
Kad umjetnici govore ... :-))

- 10:41 - Komentari (9) - Isprintajte - #

četvrtak, 26.01.2017.

Kad krene oflajn :-))

Najčešće pišem o netu. Onlajn je moj omiljen odabir. Chat na prvom mjestu. Ali chatova više nema. Nema i nema i šmrcam i tulim i želim i fali i opet bih :-)).
Ali, nema.

Tako da, vjerovali ili ne okrećem se oflajnu. Koji li čušpajz za okorjelu chattericu :-)). No, tu i tamo se dogode tipične chat situacije licem u lice, umjesto tipkama u tipke.

Moj višedesetljetni frend, oflajn narafski, tad nije bilo neta u ovom ni onom bivšem chatterskom obliku ima svoje provale. Inače izuzetno dragi, divan, krasan s ponekom manom. Povjerila bih mu, bez da trepnem, uvalila drito u ruke prvorođenca, milijun dolara. Ali, ključeve, papire i takve nebitne sitnice, no čens :-)).

Baš neki dan zove me ili u Pevec u šoping pa na kavu ili samo na kavu bez Peveca :-)). Odaberem šoping pa kavu. Dođe po mene i počne spika. Odgovorno tvrdim da kad ubijem nekog, hladnim ili toplim oružjem, oružje ću zapakirati i dati mu riječima: Molim te, pričuvaj mi, to mi je jako bitno. Nitko to nikad više neće naći i izvuči ću se neosuđena, corpus delicti nestao netragom :-)).

Na kaj frend veli da bum ostala zvezana u autu, a on će u šoping :-)). Fakat se ne mrem sama odvezati :-)). Smiluje se i odveže me, čak mi kupi probirštift, veći. Navodno volim velike :-)). Da, duše i srca :-)).

Digresija: Novi probirštift mi hitno treba, starom je vrisnula lampica koju sam promijenila, a nije predviđena za zamjenu. Tako da kad svijetli ima struje, kad ne svijetli, ne znači da nema struje :-)). Izuzetno zanimljivo dok popravljam peglu u 1 ujutro :-)).

Odemo na kavu, opet se ne mrem odvezati, bez obzira kaj sam mu dala da me zveže, morti to krivo radim :-)). Kaže da će mi donijeti kavu :-)). Ipak me odveže :-)).

Da, taj frend i njegova vozila :-)). Na polu mu već mjesecima ne radi bravica na vozačevim vratima. Već sam navikla da frend izađe, ja zaključam njegova vrata pa onda svoja :-)).

Zadnji puta je komentirao da me ne vodi na kavu zbog kave, može i sam popiti kavu, nego zbog toga kaj mu zatvaram vrata, to ne može sam :-)). Uostalom samo tri mjeseca vozi novu bravicu u autu, nije još došlo vrijeme da ju zamijeni :-)).

Da uopče ne spomenem kako me friško nazvao jer mu trebaju ključevi njegovog stana koje je po ne znam koji puta zagubio. Kako sam bila na kavi u gradu, dogovaramo se di će me pokupiti da baš se ne gnjavi autom po centru. Lijepo ga pitam di me želi pokupiti. Odgovara da me uopće ne želi pokupiti :-)))))))))))))). Složim se jer ni sama sebe ne bih pokupila da mogu birati pokupiti neku drugu :-)))))))))))))))))))))))))).

Tako to ponekad krene ... :-))
Kad se smijem oflajn ... :-))
K'o da sam onlajn ... :-))

- 15:22 - Komentari (14) - Isprintajte - #

petak, 06.01.2017.

Fejs, ne dajmo se :-))

Upravo sam vidjela na Fejsu, a di drugdje :-)), fotku: Ako Vaša djevojka nakon prekida ne ofarba i ne skrati kosu, žao mi je, niste joj dovoljno sj***ali život.

Nasmijalo me. I počnem razmišljati. Nikad, nikad nisam nakon prekida mijenjala zurku. Mijenam zurku kad mi se mijenja. U vezi, bezveze (razmak po želji :-)) ), kak' mi dođe. Dosadi duga kosa, poželim kratku. Boju, od prvog farbanja u crveno u srednjoj, u 30-toj promijenih u plavu. Nevezano za muškarca/e. Pa su se mijenjale nijanse plave ovisno o bojama (poprilično je iritantno kad proizvođači promijene boju na koju su me navikli) i o frizerkama. Opet, veze s vezom nemaju tu muškarci.

Pokušavam se sjetiti kaj sam sve radila nakon prekida. Suludo se dobro zabavljala :-)). Ponekad pokušavala ustanoviti kako sam za milost svih boginja onlajna i oflajna uopće se sletljala s dotičnim :-)). Uz naglasak na pokušaj učenja, izvlačenja pouka i neponavljanja istih. Nove greške su daleko zanimljivije :-)).

Nakon prekida kaj radim. Zabavljam se, tulim, tupim. Pijem, pušim i tovim se čokoladom. I ovak' i onak' sam debela, nažalost ne lijepa i debela pa mi je linija zadnja briga :-)). Mijenjanje izgleda? Halo, nije me ostavio zbog izgleda mog. Da ide na ljepotu, ne bi uopće bili skupa :-)).

Tijek misli me doveo do: Kaj uopće radim zbog muškarca, kaj se izgleda tiče? Pa sad. Kad sam u fazi "zavođenja" više vodim računa o obleki. Najdonja uključena :-)). Živim u nadi da će mi se posrećiti :-)). Vodim računa o kosi u smislu pranja dotične. I da baš ne hodam s izrastom od pola metra. Narafski, izdepilirana, ispilingirana i tako to :-)). Nazovimo to pažljivijom osnovnom njegom.

Šminka, ah. Ako je imam, lagana je. Obleka, ako pokaže da mu se u nečemu sviđam, onda to nosim češće. Ali nekako mi je praktičnost i nekakvo -to mi dovoljno ok stoji- na prvom mjestu.

Jesam li dosadna :-)). Mislim ono, nikakav trud prije, još manji poslije :-)). Ne vidim smisla u kompletnom mijenjanju sebe. Da, ako mi je baš došlo. Došlo mi je promijeniti sebe, promijeniti muškarca, promijeniti svoj život. Sve odjednom je malo preveć. Korak po korak :-)).

No, kak' god okrenem ni mijenjanje sebe me ne zove na mijenjanje zurke. Promijeniti navike. Od one gomile loših jednu, barem jednu zamijeniti za dobru. Digresija: Pročitala sam da je za stvaranje navike dovoljno mjesec dana. Mogu, valjda mogu nekaj pametno raditi mjesec dana :-)). Ne, tu ne spada mijenjanje zurke :-)).

Mijenjam se ... :-))
Radije se ne dajmo ... :-))
Drugačijim pokretima i navikama ... :-))

- 14:59 - Komentari (16) - Isprintajte - #

petak, 02.09.2016.

Volim - ne volim Fejs :-))

I nikako da se odlučim :-)). Ne volim eF zato što vjerujem u nickove na netu. Nickove, ne imena. Fejs sam po sebi nema smisla osim po imenu. Dobro, vjerojatno općenito eF nema smisla, ali to bi bila potpuno druga tipkarenja. Što uopće ima smisla :-)).

Ne volim kad me onlajn oslovljavaju imenom. Ne volim komunicirati po netu kao Vi. Tu smo svi na ti, eventualno Ti, kad čestitam ročkas :-)). Žalim slučaj, komu smeta tikanje, makni se s neta pa nek' te tapšu i Viviču.

Volim Fejs jer vidim kad su izložbe, predstavljanja, otvaranja, razno razni izuzetno zanimljivi događaji kojima želim prisustvovati. I još mi se sve to skompa sa Svjetlicom (moj nikad zavoljeni mob, koji je ... je. I biva :-)). Isto tako vidim koji sve frendovi idu di i kada pa se lijepo nađemo, k'o u neka stara vremena kad smo se besdogovorno nalazili navečer u gradu.

Ne volim eF jer me žele frendati osobe koje ne znam. Ni onlajn ni oflajn. Nije pristojno odbiti prijateljstva. Nije, ali ... Ne volim isto tako jer mi je malo do puno teško nekome poslati frendovanje, jer mi je to nekako kaj ja znam, preosobno. Da, znam, normalni oflajnci imaju četveroznamenkasti broj frendova i moje ime (da, ime!) je samo jedna brojčica više.

Još jedna stvar koju ne volim na Fejsu. Fejs je oflajn. Čisti, najčišći oflajn. A ja volim onlajn :-)). Ali volim da više ne razmišljam o ročkasima, lijepo me ovaj voljenonevoljeni obavijesti.

Trenutno kaj je i smisao teksta, zapravo povod, tekstovi su mi po defaultu nesmisleni :-)), obožavam Fejs :-)). Zašto, slijedi priča :-)).

Imam tri skupine fejsovaca. Neki su čisti onlajn, možda smo se vidjeli uživo, morti nismo, bili smo ili jesmo na nekim dijelovima neta i eto tako završili na eFu. Druga skupina su dobri stari frendovi iz nekih davnih dana i skoro da ne bismo kontaktirali da ni fejsiranja :-)). U tu skupinu spadaju i noviji frendovi. Na jedan način smo se prvo upoznali, vidjeli oflajn pa se frendali. Zapravo, neki od tih su u gornjoj skupini, neki ne, neki ... Mišung :-)). Kaže se da su mješanci najbolji, najotporniji, najljepši. Treća skupina mi je familija :-)).

Priča, konačno: Jučer lijepo hodam Savskom prema Galeriji SCa i izložbi o kojoj me Fejsić trenutno jako, jako dragi informirao. Kad jedna mlada djevojka me: Jas! Ti si! (Usput, to mi je prvi i najdraži nick. Čak i oni koji me nickaju nekim drugim ili imenuju kad čuju kako me jasaju, počnu i oni, zarazno je :-)).)

Daklem, na ulici me nickom zove djevojka. Astarta, iz davnih ikariamovskih dana. Igrale smo se u istim savezu, nezaboravnom PATu (skraćenica za psihoPATe). Ostale na Fejsu i nikakvog oflajn kontakta. Do ulice. Prepoznale se po Fejs-fotkama :-)).

Znate koja je to čista radost :-)). Astarta je bila u društvu svojih kolega studenata. Odmah sam je zajedno s njenom frendicom odvela do izložbe, dogovorile se o budućim oflajnarijama. Volim te Fejsu, puno puno puno :-)). Luda sam za tvojim fotkama, taganjima i svim tim oflajn izvodima. Obožavam te :-)).

Volim, ne volim ... :-))
Ponekad ono što ne volim ... :-))
Ispadne da jako volim ... :-))

- 11:33 - Komentari (17) - Isprintajte - #

srijeda, 06.07.2016.

Kad ... :-))

Ne znam kaj mi je. Tekst koji slijedi nije u mom stilu, uz uvjet da stila uopće imam, kaj je i više nego upitno.

No, neki su me doživljaji, moji, tuđi, proživljeni, poslušani, pročitani ponukali na poneku misao. Možda nekaj i smislim, nisamBaltazarica :-)).

Ljubav. Kad ne završi kućicom u cvijeću, hrpom dječice, lijepe na mamu, pametne na tatu, i tako sretno do kraja dugog života kad će nas sve boginje oflajna i onlajna pretvoriti u dva stabla. Hoću biti voćka :-)).

Kaj kad ne završi tako. Pa počnu optužbe tko je kriv. Nije važno tko je kriv. (Duboko se ispričavam zbog citirane pjesme, ali stvarno nije važno tko je kriv.)

Ali, optužujemo. Prvo sebe, onda onu drugu stranu. Sebe jer smo idiJoti, jer smo dali vrijeme, lovu itd. Dali smo sebe. Možemo li dati manje? Ali to se ne navodi, navodi se ono preko čega smo prešli, izdali sebe (Ovo zahtjeva digresiju. Zapravo, ne zahtjeva, ali to mi onaj navodni stil :-)). Daklem: Digresija. Izdala sam sebe? Kako? Odustala od nekih principa upitne kvalitete? Pogazila ponos? Pala na surlicu? Malo klečala i sad ne mogu pokazati koljena u minici? I kaj onda? Neki su to možda i vidjeli. Pa ružno misle o meni. Da i? Ovak' i onak' ružno misle o meni te su tom mišljenju pridodali još malo svoje ružnoće. Njihov problem. Frendovi me izbjegavaju, ne da im se slušati po milijuntni put iste priče. Vratit će se. Ili neće. Zar je bitno kaj buju susedi rekli? Zlo onome tko zlo misli :-)).)

Optužujemo drugu stranu. Ovo počinje zvučati k'o sudski proces u najboljoj kafkazijanskoj maniri. I je. Da je on/a drugačiji. Je l' bismo voljeli drugačijeg? Ima drugačijih. I nismo ih zavoljeli. Točka :-)).

Da, boli. Prokleto boli. Preživjet ćemo. Možda ni nećemo. Nikad više nećemo biti isti. Ali, svakim danom, svakim dahom nismo više isti. Možda ćemo se promijeniti na bolje. Možda na gore. Možda to možemo sami birati. Možda :-)).

Npr. konačno sam postala suosjećajnija prema tuđim ljubavnim patnjama. Svojedobno sam slovila kao najbolje rame za plakanje nakon prekida. Frendica mi plače na ramenu, a ja mrtva-hladna počnem recitirati sve kaj ju je žifciralo, smetalo, kaj sve na i u njemu ne valja. Frendica pobjesni, zaključi da joj je bolje bez njega i sva sretna ode. Pa to traje do prve usamljene noći :-)).

Tada to nisam razumjela. Srce ima svoje zakone koje razum ne priznaje. Sad razumijem. Ili preciznije, sad osjećam. Pa sam sućutnija, možda i draža. Možda me promijenilo na bolje. Možda :-)).

Ovo što tipkaram je kamilica. Ima, može biti jako ružnih posljedica. Ono, patim, šižim i tražim izlaz. Izlaz je novo. Novi muškarac. Male su šanse da tako šiznuta naletim na nekog ok. Naletjet ću na predatore. Traže ranjene. Privlači ih krv. Nema tu pameti, nema savjeta, nema manuala. Možemo se nadati, moliti onome u koga/što vjerujemo da nas čuva. Samo da ne bude trajnih posljedica. Samo da ne bude.

Plathicom preko glave ... :-))
Cigarete i cuga u blizini ... :-))
I prijateljske duše ... :-))

- 17:33 - Komentari (29) - Isprintajte - #

nedjelja, 06.03.2016.

Jesam li tenisica :-))

Što ako smo onakvi kako kupujemo?
Neki vide cipele koje im se svide, probaju i kupe. Nikad ne požale i nema ljepših cipela na ovom svijetu. Sretnici :-)). Drugi pak odu u prvu trgovinu, uzmu ono što se nudi i ako su iole nošljive, nose ih dok se ne raspadnu. Treći opet uđu u sve trgovine, uzmu najbolje i nisu zadovoljni.

Od onih sam koji pređu cijeli grad, dobro pogledaju, zapamte pa odlučuju. Svrha, izgled, cijena. Pa u tim kategorijama tražim najudobnije i najljepše. I one koje ću nositi :-)).

Tako sam kupila tenisice. Ne smijem ih preveć hvaliti da se ne pokvare :-)). Osnovni uvjet, uz nažalost prethodno ograničenje cijene je Gore-tex. Moraju biti nepromočive. Ušla u hrpu trgovina, kupivši nekaj usput, ponekad ni ne pozdraveći, gledala, pitala, našla rezervu. Vidjela one koje mi se sviđaju, ali cijena nije po mom ukusu. Više se ni ne sjećam koje su, vjerojatno zelene. Našla :-)). Jest da mi se takve u zelenoj boji više sviđaju, no za razliku u lovi mogu nekaj drugo kupiti. Čak otišla na nezamislivo velik broj, nevjerojatni su s tim veličinama.

Mislim ono, 37 sam. Šusterski 37. Da bih kupil 38 i 2/3. Halo? Imam malo stopalo. Zašto me gurate u veće, šmrc :-)).

I tako to, u neko gluho doba noći, pitam se :-)). Jesmo li u ljubavi isti? I što sam ja tu, kupac ili tenisica :-)).

Eto, netko traži tenisice. Padne na prvi pogled, tenisice su prihvatljivo udobne, preživio je i gore :-)). Uzme, plati ne nofcem, nego onim skupljim :-)). I očekuje da će ih nositi.

Ali brus, te tenisice imaju svoje mišljenje, svoj stav. Jesi ti normalan, imaš 100 kila žive vage, misliš stati na mene? No čens. Uz to, pogleč kak' hodaš, nejednako me trošiš, kratko ću ti trajati :-)).

Misliš ići na Thompsona? No way. Ne sa mnom. I ne samo to, nego me poslije nećeš ni vidjeti :-)).

Pogle kak' si me ostavio jučer! Danas sjedim u kutu i durim se, a ti hodaj bos :-)). Jesi ti normalan, kakav ti je grdi čvor na žnirancima! Takva da izađem van? Ne! Boli me đon kaj se tebi žuri :-)).

Nije ni to najgore. Najgore je što imam točno određeno mišljenje o tome kakve bi tenisice njemu trebale. Koje iznosim non-stop :-)).

Imaju one nekih prednosti. Svi ih primjete. Nekima se sviđaju. Mogu se brzo transformirati u salonske cipele. Ponekad su tako slatke i tako ti se sviđaju :-)).

A ponekad, sjediš, gledaš ih te bi ih najradije polio benzinom pa zapalio :-)). Ali previše si ih platio i sam ih sebi izabrao :-)).

Što ako :-)) ...
Nosimo svaki dan :-)) ...
I spavamo :-)) ...

- 05:03 - Komentari (27) - Isprintajte - #

srijeda, 11.11.2015.

Zovem se, zaboravi, nick mi je Zlica :-))

Tekst koji dugujem već mjesecima, ali kaj mogu nije ispao dovoljno duhovito. Kaj ne znači da će ovaj ispasti, ali živim u nadi :-)).

Daklem, prije nekih pola god, mjesec više manje, počele su Jane's walk u Zgu. Čitali ste o tome, ako niste, guglajte i pojavite se na proljeće :-)). I tako pojavim se na prvoj, sjednem na potrganu klupu te čekam. Pojave se dva mladića, pitaju me jesam li tu zato, jesam, upoznamo se, imenima, kaj mi je bila greška i brbljamo. U tom brbljanju, jedan mi je nekako blogovskokomentatorski zamirišao. Pa spomenem Nepoznati Zagreb, da naravno, prati. Pa ispalim nick :-)). Našto drugi uzvikne da zar sam ja zlica, jesam. I on komentira i nekaj smo se u komentarima dotakli :-)).

Pitaju me kako da me zovu, imenom ili nickom. Nickom. Na ime se još njih odaziva, na zlicu samo ja :-)).

Susrećemo se mi tako po Zgu, Mapiranju Trešnjevke, šećemo, fejsamo i sve ono onlajl kaj ide uz oflajn ili obrnuto, ali tko će sad o tome, na prvoj sam kavi :-)). Da bi ustanovili kako je kćer mojih krsnih kumova njegova vjenčana kuma :-)). Mali je grad :-)).

Sretnemo se sinoć na otvaranju izložbe Šetnja Zagrebom dokonog purgera, koja je odlična, ote u Centar kulture na Trešnjevci te pogledajte :-)). Bio je i Gp, još sam ispala kriva kaj nije nikaj fotkao, previše sam ga udavila pitanjima di je kaj :-)).

Poslije izložbe Denmla nas vodi na Zmajsko pivo. Dođemo, sjednemo na terasu, lupamo po staklu pokušavajući privući pažnju konobara (množina :-)) ), ne uspjevamo, pitamo ga kaj je radio zadnji puta kad je bio, ne sjeća se :-)).

Odustajemo od navodno odlične pive, ne znam, nismo probali :-)). Idemo negdje drugdje. Usput susrećemo kćer gore spomenutog koja nas isto tako lijepo izignorira, žuri joj se :-)). Pametno dete, kaj će joj očevi frendovi, samo bumo je štipali za obraze, govorili kako je narasla, kako je lijepa i ispitivali ima li dečka :-)).

Dođemo do birtije gdje nas ne ignoriraju. Zato mi se Gp prijeti da će me ignorirati idući puta, uz prigodan vic :-)). Nakon pića na kojem smo otračali pol Fejsa, pravac pekara i doma :-)). Palo je i malo fotkanja, da dečki ne nose poltonske fotiće bezveze :-)). Uz poantu priče kako treba malo izaći van, ne provoditi večer uz monitor, mali il' veliki :-)).

Izađi van ... :-))
Idi ... :-))
Net će te pratiti putem ... :-))

- 10:38 - Komentari (21) - Isprintajte - #

petak, 02.10.2015.

RPG - reli po galerijama, drugi :-))

Skoro bih pa rekla još bolji nego prvi :-)). Prvi je bio proljetos, drugi jučer. Jedanaest galerija, selfići k'o dokaz obilaska, Povelje časti za uspomenu. Morate priznati da je odlično :-)).

Ne, ne navodim linkove, guglajte, fejsajte, lajkate i na trećem se pojavite :-)). Ideja je u 4 sata proći galerijama, neke stvarno zavrijeđuju ponovni posjet, selfati se (nije nužno sebe, odlično je bilo dvoje igrača koji su fotkali žabu :-)), žabica je skoro pa dobila povelju časti :-)) ) te se pojaviti po papir kojim dokazujemo da smo kulturni :-)).

Kao i prvi puta bilo je od 6 do 10 navečer. Nakon toga je cilj bio Potepuh, pozornica, povjera selfija te ispisivanje diploma :-)).

Osim pohvale organizatorima i idejnim začetnicima galeriji Pikto u Branimirovom centru, moram još štošta pohvaliti. Prvo sebe :-)). Hvalim se :-)). Digresija: Zato i zapravo tipkam ovaj tekst, ali nije samo zato, recimo -trep trep trep-.

Organizatorica me prepoznala s prošlog, proljetnog, prvog RPGa pa sam u Potepuhu završila za VIP stolom te na pozornici :-)). Sva sam ponosna na sebe :-)). Za stolom na pozornici sam pregledavala fotkice, svima davala prolaz :-)). Mislim ono, tko će varati za papir, bez daljnjeg lijep, ali no money, no reward paper :-)).

I tako sam sva sebi bila važna i ponosna jer sudjeljujem :-)). Čak dala pokoji pametan prijedlog za idući RPG, na startnoj točki leci, papirići s popisom galerija i adresama, nije naodmet mali plan gdje je koja :-)).

Idemo dalje na pohvale :-)). Galerija Pikto i predraga organizatorica :-)). Galerija Juraj u Radićevoj 32 koja nas je dočekala sokovima, napolitankama i osmjesima :-)). Vjerujte mi, nakon jurnjave po gradu od Radničke preko SCa, sokovi su bili savršeni. Ljubaznost još više :-)).

U Radničkoj cesti 26, ak' me pamćenje ne vara, galerija je u onoj zgradi u kojoj je jedno od ministarstava, pojma koje :-)), dočekani smo s katalozima i napomenama o RPGu. Lijepo od njih.

U Bravu, Preradovićeva 34 (ne da mi se provjeravati brojeve, ubijte me, skoro bih rekla ne čitajte, al' radije me ubijte) bilo je otvorenje izložbe uz višnjevac :-)).

U staroj džamiji 50. bijenale, hrpa ljudi, gužva, ali šampanjac :-)). Čak su bili u čašama od 2 deci, molim Vas najljepše -smajlić koji je onesvijestić- :-)). Ne, nisam uzela tu količinu, uzela sam pristojnu šampanjsku čašu i pristojno pijuckala. Svejedno, onaj višnjevac prije ... hladan zrak vani je godio :-)).

Oduševio me entuzijazam, volja, želja :-)). Moram spomenuti izložbu u Hrvatskom glazbenom zavodu koju morate vidjeti. Usput, ako sam dobro ulovila/zapamtila u Potepuhu (ako nisam, krivite cugu, ne mene) 14. listopada neke tamo god. je Franjo Josip II pristustvovao postavljanju ploče koja je još uvijek u HGZ. Ako nikaj drugo, taj dan se prošećite Gundulićevom :-)).

Zagreb i ja ... :-))
Volimo se galerijama ... :-))
Salute ... :-))

- 14:22 - Komentari (24) - Isprintajte - #

petak, 27.03.2015.

Ponekad me baš krene :-))

Prošli tekst je bio gadan napad podsvijesti :-)). Ili možda napad mislećega dijela mozga: Zlica, misli, misli, misli; dok je ostatak plivao u otopini serotonina i dopamina.

Daklem, skakanju/neskakanju kroz prozor te faci zidne boje pridružih čeone graške znoja u prohladno jutro, ne moje, samo sam čudeći se gledala sve dok se nije moja vlastita Glupost strmopizdila i opalila me brzinom munje isparavajući onako usput onu bljakastu otopinu. I bolje da je isparila :-)).

Zapravo bi mi bilo draže da je znoj moj, ljepše je biti kriv nego nekriv. Ili kako je okusiti drugu stranu, koja god to kriva strana bila. U ovoj priči nijedna nije prava :-)).

Tako da mi je umjesto muljanja i izvlačenja ostala zakonski kažnjiva Glupost te surlica uvis kojom pokušavah dohvatiti neke nepoznate visine, neku damage control. Ono, ne di bih ja bila šokirano/iznenađeno preneražena, samo brojim zvijezde po nebu usred bijela dana :-)).

Dok mi je pamet oporavljala i dumala zaključih da stvarno ne mogu sama. Pa poslušah vlastiti savjet iz prethodnog teksta, potražih muško rame za plakanje/savjet/jadanje.

Nepovezano tipkaranje da učinim još nepovezanijim, dodajem digresijicu :-)).
Mala slatka digresija: Davnijeh dana, jedna moja frendica imaše nekih problemčića sa tadašnjim. Kad mi je oflajn frend naletio na kavu, čitaj vino/rakiju, počnem mu o njezinom problemu. Jedva da sam počela priču frend me prekine i odmah da rasplet. Bio je u pravu :-)). Frendici pokušah nježno prenijeti njegovo mišljenje, nije se dala. Nakon godine i pol rasplet je bio točno onakav kakvog ga je moj frend iznio. Nakon godine i pol. Tja, ne želimo uvijek poslušati, ponekad ni slušati :-)).

Slično mi se dogodilo s onlajn frendom. Počnem priču, NekadBivšiSadaFrend odmah da rasplet :-)). Gdje mi je bila pamet pa nisam nešto prije pričala :-)).

Zapravo cijela priča se može svesti na egzistencijalno pitanje: Gdje mi je bila pamet. Udavljena, utopljena, izmaltretirana Glupošću. Na sreću trajalo je samo četiri tjedna. Valjda k'o vjesnik proljeća :-)).

Izgleda da mi se u zadnje vrijeme ostvaruju želje. I "želje". Zakonski kažnjiva glupost je kažnjena :-)). Zet i švercanje. Ne žalim se, dobro sam prošla. Tj. lijepo molim da je to sve :-)). Neću više spominjati ikakvu glupost :-)).

Za one koje (ne) zanima, cijela Glupost/surla do neba priča je čist offline. Ne snalazim se oflajn. Očito :-)). Fali mi prakse :-)). I ne, ne mislim je steći, radije ću se vratiti tipkaranju. Ne pitajte me zakaj mrzim oflajn, nema tu nikaj za nemalu neslatku chattericu :-)).

Ostalo mi je da se smijem sama sebi, kupim ostatke mozga, uživam u pravom proljeću i zaboravim čim prije :-)).

Je l' bilo lijepo? Ljepše u mozgu nego u stvarnosti. Je l' boljelo? Ne koliko me Glupost boli :-)). Je l' vrijedilo? Nije :-)). Ne ponovilo se :-)). Mozak u glavu i ništa više :-)).

Padni, pogledaj oko sebe ... :-))
Ustani, otresi prašinu s guze ... :-))
I pravi se kao da ništa nije bilo ... :-))

- 11:01 - Komentari (16) - Isprintajte - #