Moj pinklec

petak, 15.11.2019.

Žeđam te

37


Žeđam te.
Pijem tvoju svjetlost
punim sebe tvojom toplinom
i postajem sve više, ne tvoja, nego svoja.

- 07:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.11.2019.

Zasluživanje priče


38





"Priču treba zaslužiti. Emocijom. " Julijana Matanović


Zaslužujem priču emocijama.

Priču koja se gradi, plete, veze, niže, para, nadograđuje, ruši, ponovo stvara, priču koja me diže i spušta, zbog koje sam radosna , mirna i tužna, priču sa tisuću boja i rečenica, pogleda i šutnji, priču koja će uvijek ostati samo naša i samo nama čitljiva.

Zaslužujem priču, u dlanove mi je utiskuješ.

- 17:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 13.11.2019.

Zagreb i Mek

IMG0143A
( by Puzzaa / Flickr )


Zagreb

Gdi da te iščem
i gdi da te najdem
kad te f meni največ ima ?
I Grič i Kaptol, Sava i Sleme
fse to f jeno samo srce stane
i ne f ono licitarsko,
već f ono pravo
f kojem zveniju serbus i kaj
f kojem živi ljubav za of naš kraj.




Mek

Gdi sad da te iščem
i gdi da te najdem,
gda fsaki vulici si pustil trag
na fsakem trgu ti najdem korak
pri Kavaliru glas ti se čuje,
po Zrinjefcu smeh odjekuje
f trajvanu na kraju negdo stoji
je sličan tebi, al nisi ti.
I gdo bo, ak neš ti
kipece našega Grada dal na blog
gdo se španciral
gdo zagledal f saki oblok ?
Daj, pajdaš,
plandovanja je bilo dost
gdi je tvoj novi post ?

post objavljen 17.10 2016. ponavljam !

- 19:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Neki drugi


IMG_20191102_141846
( Flickr, Puzzaa -J.)





Vidjela sam te danas,
doduše , kroz pomalo zamagljeno staklo,
ali dovoljno jasno da vidim da to nisi ti,
nisi onaj kojega sam nekad poznavala,
čijim sam se vrlinama divila.
Jednom sam ti pričala
o vidljivosti putanje naših mijena,
baš kao da sam znala da nas neće zaobići,
i vidiš, ovu putanju, tvoju, moju , nisam vidjela
sve dok nisi postao neki drugi,
sve dok ja nisam postala neka druga.
Dijelilo nas je danas prozorsko staklo, zamagljeno,
a zapravo su nas dijelile daljine i neprepoznavanje..

- 07:37 - Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 12.11.2019.

Mimikrija



mimikrija



Mimikrija ( grč.mimeomai – oponašanje ) je sposobnost nekih vrsta životinja i biljaka da se izgledom prilagode okolini radi zaštite od prirodnih neprijatelja.
To je definicija sa Wikipedije sa kojom se ne slažem, jer mislim da je nepotpuna.
Največu sposobnost mimikrije ipak su razvili ljudi i to ne samo da se zaštite od neprijatelja, nego da oni kao neprijatelji napadaju one koji tu sposobnost nisu razvili.
Oni najsposobniji u mimikriji zauzeli su i najviše pozicije u društvu, mijenjaju boje, mišljenja, stavove, stapaju se sa onima koji su stepenicu iznad njih, ili sa sebi istima sa kojima će zajednički napasti "neprijatelja" i oteti mu sve što ima.
Tako mimikriju imamo na globalnom i na individualnom planu.
Na individualnom planu se često kopira bogomoljka, lijepi predator nožica skupljenih kao za molitvu, bojom stopljena sa okolinom i očima koje može zaokrenuti u oba smjera za 180 stupnjeva.Pred njom plijen nema spasa, pa čak ni mužjak koji se tijekom parenja ne može izvuči iz njenog smrtonosnog stiska, a pri oplodnji ostaje bez glave, ali doslovno.
Sposobnost mimikrije se najčešće nasljeđuje.
Oni na vrhu hijerarhije rađaju stvaraju one koji će nastaviti njihov rad. Bogomoljka nakon što je oplođena i za uzvrat otkinula mužjaku glavu, snese jaja u pjenušavom omotu koji zalijepi za biljku ili kamen.U proljeće izlaze ličinke bez krila i do odrastanja i dobijanja krila presvlaće se pet puta. Dakle, do dobijanja krila bogomoljka je već usavršila sposobnost prilagodbe, presvlaćenja i predatorstva.
Nikakvo čudo onda da se čovjek , koji je na ljestvici razvoja ipak iznad bogomoljke, do dobijanja svojih krila barem pet puta presvuče, mijenja pri tom mišljenja, stavove, stranke i firme, a sve to sa rukama sklopljenim na molitvu.
Priroda je savršena učiteljica, samo što učenik sam bira gradivo koje će od nje usvajati.

2013.god.

- 08:18 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.11.2019.

Kad spopadne tuga

3371
(Puzzaa - J )



Kad ženu spopadne tuga, suze joj pođu na oči,
a kad se rastuži muškarac, došulja se do pruge, na neki furgon skoči.

Narodna iz Antologije poezije američkih crnaca



Kad mene spopadne tuga
ponekad mi pođu suze na oči,
ali češće, puno češće,
liječim tugu tišinom u samoći.
Zelenoplavim prostranstvom
dok lutaju mi oči
priroda tugu moju u mir pretoći.

- 09:01 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.