Ne propušta se :-)). Ove kišne večeri bilo je osam izložaba na popisu. Osam za osmi :-)). Iako sve dobre, izdvojila bih Otapanje, autorica Klasja Habjan u galeriji Kranjčar. Odlična simbioza poteza riječi i crteža. Do 21. rujna je pa se prošećite :-)).
Prelazim na inspiraciju za ovo tipkaranje, koje sam smišljala putem i u mojoj glavi je ziher bilo ljepše nego kaj ću utipkati, kako to uvijek biva. Zato sam propustila koncert u Matici Hrvatskoj. Pa, da krenem :-)).
Galerija VN, u sklopu knjižnice Vladimira Nazora. Martina Miholić: Fantasy of Floating - plastičnost eskapizma. Autorica je spojila današnje plastične operacje koje žene (i muškarci) potaknuti medijima, Instagramom i Photoshopom :-)) rade kako bi ostvarili tko zna što s Malom sirenom i njezinom transformacijom. Nemojmo zaboraviti da Mala sirena H. C. Andersena završava njezinom dobrovoljnom smrću nakon koje mora "zaraditi" besmrtnu dušu kako bi došla Raj. Digresija: Ima u ovih zadnjih nekoliko riječi još pojmova za navodnike :-)).
Još jedna digresija, ah, kako ih volim pisati: Najnovija Disneyeva hepi-end Mala sirena će biti tamnoputa, kaj je prouzročilo more rasprava onlajn. Posebno o "besmislenosti" njene crne kože. Halo, raspravljamo o tenu bića koje ima morske zvijezde zakvačene za bradavice iz "pristojnosti"?! Da uopće ne spominjem mitske sirene koju su zavodile pjesmom i ubijale. I sad je tu boja kože upitna?! Mislim, ono :-)).
Navodno, sad će me komparatisti ubiti, al' slobodno, takvi detaljčići me nikad nisu spriječavali :-)), no Andersen je bio zaljubljen u muškarca i ta je bajka metafora njegove neuzvraćene ljubavi. Što, na jedan način objašnjava taj tragičan kraj, potrebu za iskupljenjem nakon smrti, dušica, kako je morao patiti, ali isto tako govori o transformaciji potrebnoj za uopće šansu ljubavi.
Tračerska digresija: Navodno je bila riječ o danskom kraljeviću :-)). Je l' da niste očekivali da će opis, odnosno četvrtina opisa relija po galerijama sadržavati kraljevske tračeve :-)))))))))))))))). Puna sam iznenađenja :-)). Kaj je totalno netočno, ovo je jedino :-)).
Nebitno je je l' bila riječ o princu ili je on samo bio njegov princ. Uvijek je ta/j princ/eza, kralj/ica. Nebitno je l' uopće točno. Ono što je meni bitno kako je autorica povezala transformacije. I ne, ne pale. Jer ... Nisam Andersen da tako pretočim.
Ali, zar nije to umjetnost, kad osjećaj koji pobudi ima toliko slojeva. Prenijeti taj osjećaj jednako tako može samo umjetnik. Zato sad, pokisla, propuštenog koncerta, ali kupljenih knjiga, pokušavam se sjetiti svih onih divnih konstrukcija koje su mi bile u glavi :-)).
Ali, osjećaj me drži ... :-))
I nadam se da će me držati još dugo ... :-))
I dugo ... :-))
Post je objavljen 16.09.2022. u 22:20 sati.