Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
https://m.youtube.com/watch?v=mTn_v08ZJEM


"The most beautiful people we have known are those who have known defeat, known suffering,
known strle, known loss, and have found their way out of the depths. These persons have an appreciation, a sensitivity, and an understanding of life that fills them with compassion, gentleness, and a deep loving concern. Beautiful people do not just happen.”

Elisabeth Kübler-Ross

“Being with him when he died was something I will never forget. His bravery. His happiness. His acceptance. It was a colossal experience for me. Changed my life completely in a way that I had not expected. I expected to feel sad and lost. But I felt the opposite. Just, like, ‘Boy, this is it. This is all we have. Right here. So you’d better pay attention.’”

Laurie Anderson and Lou Reed


“To love. To be loved. To never forget your own insignificance. To never get used to the unspeakable violence and the vulgar disparity of life around you. To seek joy in the saddest places. To pursue beauty to its lair. To never simplify what is complicated or complicate what is simple. To respect strength, never power.
Above all, to watch. To try and understand. To never look away. And never, never, to forget… another world is not only possible, she is on her way.
On a quiet day, I can hear her breathing."

Arundhati

“I hope you will go out and let stories, that is life, happen to you, and that you will work with these stories... water them with your blood and tears and your laughter till they bloom, till you yourself burst into bloom.”

Clarissa Pinkola Estés


“May the sun bring you new energy by day, may the moon softly restore you by night, may the rain wash away your worries, may the breeze blow new strength into your being, may you walk gently through the world and know it’s beauty all the days of your life.”
Apache Blessing


“I am not the first person you loved.
You are not the first person I looked at
with a mouthful of forevers. We
have both known loss like the sharp edges
of a knife. We have both lived with lips
more scar tissue than skin. Our love came
unannounced in the middle of the night.
Our love came when we’d given up
on asking love to come. I think
that has to be part
of its miracle.
This is how we heal.
I will kiss you like forgiveness. You
will hold me like I’m hope. Our arms
will bandage and we will press promises
between us like flowers in a book.
I will write sonnets to the salt of sweat
on your skin. I will write novels to the scar
of your nose. I will write a dictionary
of all the words I have used trying
to describe the way it feels to have finally,
finally found you.

And I will not be afraid
of your scars.

I know sometimes
it’s still hard to let me see you
in all your cracked perfection,
but please know:
whether it’s the days you burn
more brilliant than the sun
or the nights you collapse into my lap
your body broken into a thousand questions,
you are the most beautiful thing I’ve ever seen.
I will love you when you are a still day.
I will love you when you are a hurricane.”

Clementine von Radics





Linkovi
vidrinsmijeh@gmail.com

SarahBernardht
25.10.2021., ponedjeljak
Papaić!

Na blogu sam od 2009.-te.






Pisala sam tada tekstove za radio, tražila neki pojam preko google-a, pa me najprije odvelo na Zonin blog.
Dizajn i jedan novi, šareni literarni svijet otvorio se pred mojim očima. Bila sam očarana, malo je reć.

Vitae je imala pravu bajku od dizajna.
Blogerica Gali imala je dizajn na kojemu je mala sirena plivala prema vrhu da bi dobila poljubac.
Raskoš totalna. Slikovna i tekstualno.
Komentari su bili dugački, prava mala angažirana djelca, posvećena autorovim razmišljanjima, asocijacijama, šalama koje nikada nisu prelazile granicu tuđeg dobrog osjećaja.

Tada blogeri nisu bili na FB- u i nisu se poznavali.
Pisalo se iz potpune anonimnosti i godinama nisam naišla ni na jednu grubu riječ, a kamo li osudu, uvredu ili svađu. Ono što ti se nije nikako sviđalo ili se nisi mogao poistovijetiti s napisanim, zatvorio bi malim iksićem koji i danas postoji kao sasvim praktična i uljuđena opcija.
Bila sam doduše nova i nisam mogla niti znati za eventualno stvaranje bilo kakvih interesnih grupacija.Nije me to ni zanimalo. Plovila sam tim svijetom potpuno neopterećena koliko ću se otkriti.
Svi smo imali i dobrih i loših dana. Skupa se smijali i plakali, bodrili, dizali si raspoloženje.

Sve je još lako vidljivo na mom vidrin smijehu.
Drago mi je da ga nisam nikada pobrisala. Lijepa je uspomena na ono što ja smatram bloganjem.
I uopće boravkom ovdje.

Bio je jedan Zoki, bila je Nina, bila je Greentea, Kabanica, E.T., Primakka, bio je Jaguar, bila je Nisa, S druge strane, Čuvarica pinkleca, Viam inveniam, Metamorfoza, Marchelina....
Bili smo škvadrica, grupa za potporu, neizlječivi romantičari. Nitko nikome nije patronizirao, smatrao se snažnijim, mudrijim, boljim fotografom, pjesnikom, piscem, to bi nam bilo nezamislivo i jako, jako smiješno.
Nitko nikome nije držao prodike, a pisali smo doista ispovijedno.
Tu se pisalo o bolnim prekidima, susretima, ljubavništvima, rađanju djece, umiranju roditelja, o osobnim velikim srećama i tragedijama.
Pisalo se životno.
Nije bilo bojazni da će netko zloupotrijebiti tvoju bol i nemoć da bi time uzdigao sebe.

Na primjer, nekome kome se muž ubio, nećeš pisati da živiš pola života u sretnom braku, jer je to gnjusno, netaktično i potpuno nemoralno. Čemu to?
Nećeš govoriti o traumatiziranoj djeci u slučajevima gdje su nekome djeca recimo umrla.
Imat ćeš sluha i osjećaja za to virtualno biće iza ekrana. Nećeš u ime istine ( čije istine?) i kakti neke iskrenosti, nastojati nekoga nokautirati.
Uvažiti ćeš mogućnost da se ono napisano, bez popratne gestikulacije može potpuno krivo shvatiti.
Uvažiti ćeš činjenicu, da ništa ne znaš o nekome i nečijem životu, jer si inteligentno biće.
Inteligentni ljudi ne donose zaključke o drugoj osobi na temelju tračeva i naprečac.

Ako ti se baš nečije pisanje ili stavovi o životu nikako ne sviđaju, uspješno ćeš ga zaobići i time poštedjeti i njega i sebe jalovih rasprava.
Odrasli smo ljudi, izgrađeni, nećemo se razuvjeriti.
Nećemo se prepucavati o braku, o varanju, o djeci koja pate- to su osjetljive teme. Svi imamo rane- nećemo po njima čeprkati.
Sve su priče, mada slične, ipak potpuno različite.
I nitko nikoga ni za što nema pravo osuđivati. Jednostavno nemamo za to ovlasti.
Ni pred sudom ni pred Bogom.
Niti Blogom.

Pišem to zato, jer sam jako razočarana i tužna kada vidim u što se ovo sve pretvorilo.
Poligon za nadjebavanje, iživljavanje nad slabijima.
Ovdje više ne uživam, ne rastem, ne razvijam se.
Neću izbrisati svoj blog, jer doći će neko vrijeme kada će mi možda nedostajati. Samo ću se udaljiti. Možda pisati negdje drugdje, vidjet ću.
Pod drugim nickom sigurno ne.

Stvaranje nezdrave klime nastavlja se i potiče, pa vas sve srdačno pozdravljam.
Hvala za svaku lijepu riječ koju ste mi uputili, za veselje koje ste sa mnom podijelili, za svaku besanu noć koju smo skupa probdijeli.
Hvala i onima koji su mi dozvolili da ih osobno, uživo upoznam. Hvala na tom lijepom povjerenju koje nisam iznevjerila.

Nadam se da sam nekome sjajila. Dala malo utjehe i force u nerijetko surovom životu.

Željela sam se s vama ljudski pozdraviti.

Želim vam svima samo dobro.

- 20:57 - Komentari (22) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.