SarahBernardht
05.02.2023., nedjelja
Moja ljubavi
Znala si mi pričepiti prste dok bih te otvarala
ko najslasniju marmeladu iz smočnice udarac odozdo pa ne ide pa nož u poklopac pa ne ide koliko puta sam te samo pojela bez slatkoće koliko si me puta samo ostavila bez riječi promrzlu na tramvajskoj stanici u svjetlucanju ranoproljetne večeri u očima prolaznika tebe žednog bila si nedokučiva tajna i kockarska ovisnost kroz ježenje otvorenog prozora moja trajna osuda na neravnim šinama izvinuta peta natečen nožni zglob poderana čarapa strasti puste telefon koji ne zvoni duga pisma koja nisam čitala nego mirisala dala si mi predugo čekanje i vučju glad uzmicanje na prepad gomilu zaludu potrošenih žigica nepreboljene dječje bolesti prste koji se ne mogu ugrijati ni u najdubljim džepovima gdje sam te sve posakrivala od sebe sve one stihove o tebi popabirčene iz knjiga dobivene od rozenkvarcovih svitanja kad si me uspavljivala i bodrila davala lažne nade i pjenaste ushite prekrasne uvide i prekasna priznanja pa sam te i mrzila ponekad takvu svirepu podmetala nogu spremala ti zamke kovala intrige svjetske zavjere uvjetovala te suzama i pticama oblikovala te čežnjom i uzdahom proračunato te ograničavala vremenom učinila te kraljicom mog svilenog trenutka precijenila te preko mnogo puta darujući ti neizrecivost izgovarala umjesto tebe cijele rečenice podcijenivši tvoju rječitost nudila ti nepogrešivost pogrešno tumačila šutnju prepuštala te najprije vremenu, a onda i vječnosti svirala te i pjevala, pisala i slikala, pa te onda izdavala na svakom koraku za malo milovanja S tobom sam se borila nekada i hrabro prsa o prsa sa i bez oružja jurišala na tebe gomilom razumnih argumenata prizemljenih razloga i kamenih mudrovanja osuđivala te na giljotinu pa te zadnjim kadrom pomilovala samo da znaš da se ne šalim, tjerala te da povraćaš kada si šutjela bulimično zbog mene si i gorijela shizofreno umirala, uskrsavala davale smo si smisao uzajamno ko dvije nasmrt preplašene i iscrpljene životinje utopljene u bujici vremena izmasakrirane do neprepoznatljivosti boje ugaslih sumraka s borama gorkim oko usana i onim kratkovidnim oko očiju Voljela si zaigrano ostavljati neobične interpunkcije iza mojih rečenica drsko nadopisivala cijele odlomke kad bih spavala i budila me samo da mi kažeš kolike zvijezde si zbog mene skinula oprala krv i dezinficirala ozljede mobilizirala prijelome ubrzala vrijeme oporavka ili učinila dan duljim Ti, vještice bezobzirna, nimalo bezazlena sa mojim sjećanjima okrutna u maštanju i zamišljanju neporeciva u trajanju sa svojim širokim bokovima bosonoga u plesu ti, pružam ti ruku pomirbe bez obećanja da ću ikada biti lošija od tebe  https://youtu.be/fi_9K7BAu-U |
02.02.2023., četvrtak
Moj A.
 Moj desetogodišnji A. i ja volimo slikati zalaske sunca. Moram mu pročitati onaj dio gdje ih Mali princ lovi. Ima snažan smisao za kompoziciju. Tankoćutan je i zato često u svom svijetu. I kada crta i kada fotografira. Na njegovoj slici drhte krošnje. Osjeća se nadolazeća kiša.  Na mojoj nedotjeranoj fotografiji istog zalaska S istoga prozora Nebo se nepristojno ulijeva ljudima kroz prozor Poput malinovca Nadam se da će ga večerati Ili popiti poput drage uspavanke Umjesto svih dnevnika, serija, vijesti Normabela ili analgetika Možda se Nebo umiješa ovaj put Svojom nesvakidašnjom ljepotom Nježnošću neprezrenom Sućuti spram Prolaznosti svih stvari |
31.01.2023., utorak
Rođendan
 Nakon održane završne riječi Odjavne špice koju sam tražila Svih ovih dana ( samo reci riječ...) U totalnoj šteti i vrtoglavici Ko hodajući karambol napuhala sam na stotine balona Proslavila rođendan Peti Jedne male u zlatnoj haljini I svoj  |
29.01.2023., nedjelja
Četrnaesto
Na Jutru Poezije bilo je zanimljivo
Iza ostarjelih fasada Još kucaju srca Za pjesmu, emocije Sjetila sam se svog djeda Blaža Koji je s Majerom isto tako Govorio svoje pjesme naglas Uz obavezan "kompletić" Kavu, vodu, rakiju Rekla sam mu, evo me Blaž Tu sam, tvoja unuka Tvoja unuka nosi crveno Al ne govori svoje pjesme naglas Jer su preintimne Jer su skelet, sluz i krv Ne pije, al puši ko lokomotiva Tvoja unuka Kao i tvoja kćer Predimenzioniranog srca Za ovaj svijet Majstor za razvit pitu od dreka Vidi dublje ovakva kratkovidna Muški i dalje moraju bit centar svijeta, deda Žene ne oblače crveno U oblaku dima i zavisti, natjecateljstva Ja vidim tvoj nos kljukast Mada te znam samo sa slika I riječi tvoje živo čujem Ne idi u kuhinju Ako se plašiš vrućine Crvena ******* Roko me dočekao na krovu gajbice Izašao je nekako Pozobao sav bar s vanjske strane Al se nije maknuo od Cicibele Gledali su se i ljubili Kroz rešetke   Foto's by Nika:   |
28.01.2023., subota
Trinaesto
Život se sastoji od raznih projekata.
Moj je ozdraviti. Od trauma naglih i nepredviđenih rastanaka. Jučer sam kupila knjigu " Svaka kokoš može napisati knjigu" I pročitala je u dahu, jedući brancina, blitvu i naranču Smijući se kroz suze Sa sinom sam kasnije išla kupiti Stolac za kompjutor ( puno mi se piše) A on mi je poklonio Dvije male Fisherove papige Zovu ih još i Lovebirds Da ne budem sama I dok se njih dvoje ljube i maze Došaptavaju Grle krilima na najvišoj prečki U krletki Jedva čekam dan kada će mi Povjerovati Jesti iz ruke Slijetati na rame Uključiti bar djelomično U svoju ljubav Danas idem na Jutro poezije Baš se veselim  |
