SarahBernardht

05.02.2023., nedjelja

Moja ljubavi

Znala si mi pričepiti prste dok bih te otvarala
ko najslasniju marmeladu iz smočnice
udarac odozdo pa ne ide
pa nož u poklopac
pa ne ide
koliko puta sam te samo pojela bez slatkoće
koliko si me puta samo ostavila bez riječi
promrzlu na tramvajskoj stanici
u svjetlucanju ranoproljetne večeri
u očima prolaznika tebe žednog

bila si nedokučiva tajna i kockarska ovisnost
kroz ježenje otvorenog prozora
moja trajna osuda
na neravnim šinama izvinuta peta
natečen nožni zglob
poderana čarapa strasti puste
telefon koji ne zvoni
duga pisma koja nisam čitala nego
mirisala

dala si mi
predugo čekanje i vučju glad
uzmicanje na prepad
gomilu zaludu potrošenih žigica
nepreboljene dječje bolesti
prste koji se ne mogu ugrijati
ni u najdubljim džepovima
gdje sam te sve posakrivala od sebe
sve one stihove o tebi
popabirčene iz knjiga
dobivene od rozenkvarcovih svitanja
kad si me uspavljivala i bodrila
davala lažne nade i pjenaste ushite
prekrasne uvide i prekasna priznanja

pa sam te i mrzila ponekad takvu svirepu
podmetala nogu
spremala ti zamke
kovala intrige
svjetske zavjere
uvjetovala te suzama i pticama
oblikovala te čežnjom i uzdahom
proračunato te ograničavala vremenom
učinila te kraljicom mog svilenog trenutka
precijenila te preko mnogo puta darujući ti neizrecivost
izgovarala umjesto tebe cijele rečenice podcijenivši tvoju rječitost
nudila ti nepogrešivost
pogrešno tumačila šutnju
prepuštala te najprije vremenu, a onda i vječnosti
svirala te i pjevala, pisala i slikala,
pa te onda
izdavala na svakom koraku
za malo milovanja

S tobom sam se borila nekada i hrabro
prsa o prsa
sa i bez oružja
jurišala na tebe gomilom razumnih argumenata
prizemljenih razloga i kamenih mudrovanja
osuđivala te na giljotinu
pa te zadnjim kadrom pomilovala
samo da znaš da se ne šalim,
tjerala te da povraćaš kada si šutjela
bulimično

zbog mene si i gorijela shizofreno
umirala, uskrsavala
davale smo si smisao uzajamno
ko dvije nasmrt preplašene i iscrpljene životinje
utopljene u bujici vremena
izmasakrirane do neprepoznatljivosti
boje ugaslih sumraka
s borama gorkim oko usana
i onim kratkovidnim oko očiju

Voljela si zaigrano ostavljati neobične interpunkcije iza mojih rečenica
drsko nadopisivala cijele odlomke kad bih spavala
i budila me samo da mi kažeš
kolike zvijezde si zbog mene skinula
oprala krv i dezinficirala ozljede
mobilizirala prijelome
ubrzala vrijeme oporavka ili učinila dan duljim

Ti, vještice bezobzirna,
nimalo bezazlena sa mojim sjećanjima
okrutna u maštanju i zamišljanju
neporeciva u trajanju
sa svojim širokim bokovima
bosonoga u plesu
ti,
pružam ti ruku pomirbe
bez obećanja da ću ikada biti
lošija od tebe



https://youtu.be/fi_9K7BAu-U
- 00:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

02.02.2023., četvrtak

Moj A.



Moj desetogodišnji A. i ja volimo slikati zalaske sunca.
Moram mu pročitati onaj dio gdje ih Mali princ lovi.
Ima snažan smisao za kompoziciju.
Tankoćutan je i zato često u svom svijetu.
I kada crta i kada fotografira.
Na njegovoj slici drhte krošnje.
Osjeća se nadolazeća kiša.



Na mojoj nedotjeranoj fotografiji istog zalaska

S istoga prozora

Nebo se nepristojno ulijeva ljudima kroz prozor
Poput malinovca
Nadam se da će ga večerati
Ili popiti poput drage uspavanke

Umjesto svih dnevnika, serija, vijesti
Normabela ili analgetika
Možda se Nebo umiješa ovaj put
Svojom nesvakidašnjom ljepotom
Nježnošću neprezrenom
Sućuti spram
Prolaznosti svih stvari
- 22:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #

31.01.2023., utorak

Rođendan



Nakon održane završne riječi
Odjavne špice koju sam tražila
Svih ovih dana
( samo reci riječ...)
U totalnoj šteti i vrtoglavici
Ko hodajući karambol
napuhala sam na stotine balona
Proslavila rođendan
Peti
Jedne male u zlatnoj haljini

I svoj





- 21:28 - Komentari (14) - Isprintaj - #

29.01.2023., nedjelja

Četrnaesto

Na Jutru Poezije bilo je zanimljivo
Iza ostarjelih fasada
Još kucaju srca
Za pjesmu, emocije
Sjetila sam se svog djeda Blaža
Koji je s Majerom isto tako
Govorio svoje pjesme naglas
Uz obavezan "kompletić"
Kavu, vodu, rakiju
Rekla sam mu, evo me Blaž
Tu sam, tvoja unuka
Tvoja unuka nosi crveno
Al ne govori svoje pjesme naglas
Jer su preintimne
Jer su skelet, sluz i krv
Ne pije, al puši ko lokomotiva
Tvoja unuka
Kao i tvoja kćer
Predimenzioniranog srca
Za ovaj svijet
Majstor za razvit pitu od dreka
Vidi dublje ovakva kratkovidna
Muški i dalje moraju bit centar svijeta, deda
Žene ne oblače crveno
U oblaku dima i zavisti, natjecateljstva
Ja vidim tvoj nos kljukast
Mada te znam samo sa slika
I riječi tvoje živo čujem
Ne idi u kuhinju
Ako se plašiš vrućine
Crvena

*******
Roko me dočekao na krovu gajbice
Izašao je nekako
Pozobao sav bar s vanjske strane
Al se nije maknuo od Cicibele
Gledali su se i ljubili
Kroz rešetke






Foto's by Nika:









- 09:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #

28.01.2023., subota

Trinaesto

Život se sastoji od raznih projekata.
Moj je ozdraviti.
Od trauma naglih i nepredviđenih rastanaka.
Jučer sam kupila knjigu
" Svaka kokoš može napisati knjigu"
I pročitala je u dahu,
jedući brancina, blitvu i naranču
Smijući se kroz suze

Sa sinom sam kasnije išla kupiti
Stolac za kompjutor
( puno mi se piše)
A on mi je poklonio
Dvije male Fisherove papige
Zovu ih još i Lovebirds
Da ne budem sama

I dok se njih dvoje ljube i maze
Došaptavaju
Grle krilima na najvišoj prečki
U krletki
Jedva čekam dan kada će mi
Povjerovati
Jesti iz ruke
Slijetati na rame
Uključiti bar djelomično
U svoju ljubav

Danas idem na Jutro poezije
Baš se veselim


- 08:19 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2023  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

Opis bloga

Linkovi