Komentari

astrosailor22.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • NF

    često osjetim potrebu posvetiti post onima koji su me na putu ostavili, najčešće napišem i prije slanja obrišem.

    avatar

    18.05.2023. (10:39)    -   -   -   -  

  • astrosailor

    @NF: Wili je već u (mom dijelu) povijesti blog.hr-a i neka bude. Priča je toliko glupa da zaslužuje ući u anale ljudske gluposti, i na žalost ponavlja se u nedogled.

    avatar

    18.05.2023. (12:43)    -   -   -   -  

  • j.

    Wili je važan dio blogosvijeta, a Plitvica je dio mene; kroz davno ispričane priče moje mame, u magli sjećanja; voda u kojoj je proplivala, negdje ljeti tridesetitreće ili četvrte, odlazeći s buljukom djece iz Biškupečke na kupanje. :)

    avatar

    18.05.2023. (23:13)    -   -   -   -  

  • astrosailor

    @j: proplivala je vrlo vjerojatno baš na mjestu gdje se slijeva voda na slici, uz mlin mog pradjeda i svježe oženjenih mladih djeda i bake, spremnih na zajednički život. I ja sam tamo plivao kao dijete i upecao prve ribe, skutren na uskom rubu mlina. Pradjed je umro s čizmama na nogama dežurajući u mlinu, rat je donio svoje, države prolazile, voda je tekla, a oni proživjeli svoj vijek pošteno i radno, mnogo spokojnije nego bi se moglo očekivati.

    avatar

    18.05.2023. (23:42)    -   -   -   -  

  • j.

    ne znam, sjećam se samo da je svaki put kada bismo starom cestom ulazili u grad iz smjera Zagreba prelazeći tu rječicu Stari (rođeni Šibenčanin) posprdno rekao kako ga je Stara tu vodila da mu pokaže gdje je proplivala, a ona je njega podbadala da ga je brat morao gurnuti u more da propliva na rivi... :))

    dobro si ovo primijetio sa poštenjem i radom i naročito sa spokojem; mi više ne cijenimo rad jer on ne da se vratio na pojam kuluka nego je toliko otuđen od bilo kakvog rezultata, smisla i vrijednosti da se zapravo više niti poštenje ne vezuje uza nj; samim time nespokoj je osnovna stvar koja danas ljude razdire (kako je lijepo davno pjevao prorok Johnny, standard je pokvario ljude, jedu g..na i sanjare); nekada je i moj djed radio u svojoj šupi za šrafštukom od jutra do mraka prekidajući to jedino ručkom i kratkim drijemežom iza njega; uopće ga nisu zanimale ni penzije ni novci ni mušterije ni planovi, on je volio piliti i obrađivati drvo i to mu je bio život;

    kada je moja Najdraža počinjala raditi privatno, stigla je godina u kojoj je imala postotno veći stupanj naplate od barda te struke; njih je tamo bilo pedeset-šezdeset a ovdje njih dvije i dva pripravnika; ja sam joj to objašnjavao na sljedeći način: on kada dođe u taj svoj mahagonijem optočeni mordor na vrhu nebodera, on samo razmišlja o tome kako će pobjeći u nekakav Punat na svoju jahtu, a ti ćeš ovaj posao raditi jednako - bez obzira na to da ti netko kaže - evo ti za to sedam hiljada kuna, ili milijun dolara, ili trideset posto, ili dve kile čavli...

    uglavnom, boj se onog tko je sviko bez golema mrijet jada; teško da se ne bi mogli složiti sa starim brkatim Mažuranićem :)

    avatar

    19.05.2023. (22:45)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    Pridružit ću se ispijanjem :-)).

    avatar

    20.05.2023. (08:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...