astrosailor

nedjelja, 21.11.2021.

Bijeli Hrvati

"Mikrokozmos" Normana Daviesa je vrlo zanimljiva-i čitljiva, kako to on
već radi-povijest grada koji se danas zove Wroclaw, u Poljskoj. Do 1945.
to je bio Breslau, glavni grad Šlezije.

Knjiga je zanimljiva kao primjer opisa područja koje se opetovano
pojavljuje (i nestaje) iz povijesnih prikaza kao Mitteleuropa, Srednja
Evropa. Postojanje takvog područja je često bilo politički nepodobno:
mnogo praktičniji za podjelu vlasti u Evropi je bilo nazivati ju Zapadna
i Istočna Evropa. Ali s jačanjem jedinstvanog područja Njemačke kulture,
to je postalo očito neistinito i ponovno se koristi "Mitteleuropa" od
Njemačke (a u biti Baltika) do Crnog mora, da se istakne da postoji još
nešto osim utjecaja Moskve i Pariza, kao obrambeni pojas među njima.

Wroclaw dijeli mnoge zajedničke karakteristike sa okolnim gradovima, ali
se, zbog položaja i privredne važnosti čini kao idealan primjer gdje su
svi čimbenici određenja Mitteleurope bili prisutni.

Za nas u Hrvatskoj je zanimljiv zbog činjenice da su u VI stoljeću tamo,
kao prvo slavensko pleme nakon mnogih prethodnih koja su prolazila sa istoka
na zapad kao Mongola, Huna, Avara, pa do Celta, Germana kao Goti i Vandali i
sličnih, obitavali Bijeli Hrvati. To je dobro udokumentirano u Bizantskim
spisima, npr. cara Konstantina Porfirogeneta, a car Heraklije je te slavene
oko 635. n.e. pozvao na teritorij Carstva u borbu protiv Avara-čime je
započelo premještanje Hrvata prema Jadranu.

Neki povjesničari smatraju-ali na to treba gledati oprezno, jer u Poljskoj
je često bilo u modi trežiti vezu lokalnih plemića, Šlahte, sa Sarmatima-
da su ti Bijeli Hrvati bili slavizirani Sarmati. Odlazak Bijelih Hrvata
je omogućio naseljavanje ostalih Slavena, tako da se tokom idućeg stoljeća,
kad su naši praoci popunjavali "stoljeće sedmo", na otocima rijeke Odre,
koji su osnova i današnjeg Wroclawa, naselilo desetak slavenskih plemena,
koja su udokumentirana od strane ostalih vladara.
gf

Usput, ime Odra, koje imamo i kod nas: pred 1800 godina kod Ptolemeja se već
nalazi sličan naziv, ali nije sigurno od čega potječe. Po jednoj teoriji,
The Franjo bi se sigurno s njom složio, iransko-sarmatskog podrijetla je,
staroiranska riječ "adu" znači "pojas vode"-i nalazi se npr. u nazivu Adriatik.
Druga teorija je da se radi o keltskom imenu-ostatak keltskog se vidi npr. u
velškom "dwr" za vodu, i zajedničko je u imenima i drugih rijeka u Evropi, kao
Douro, Dordogne, Derwent u Portugalu, Francuskoj i Engleskoj.

Na početku knjige, Davies zatvara povijesni, karmički krug: opisuje uništenje
njemačkog Breslau 1945., kada je grad, zajedno sa mnogim drugima, bio pretvoren
u tvrđavu za obranu od sovjetske Crvene Armije koja je napirala prema Berlinu.
Ideja je bila zadržati Sovjete na tim tvrđavama, dok se zapadni Saveznici, u
strahu od komunističke opasnosti, ne posvade sa Staljinom, gdje su Nijemci vidjeli
svoju posljednju šansu za opstanak. Sasvim dobra ideja, kad se gleda što se kasnije
događalo u Evropi, ali nije im uspjelo, jer je sovjetska armija u tri glavne linije
nezaustavljivo jurila prema Berlinu, ponekad čak i prebrzo, pa su se morali na nekim
dijelovima fronte zaustavljati da konsolidiraju opskrbu vojske.

Što se Tvrđave Breslau tiče, zadatak je uspješno izvršen: grad je, kao zadnja takva
tvrđava, pao tek 4 dana nakon pada Berlina! Obrana je trajala od polovine siječnja do
početka svibnja.

Zanimljivo je da se posljednji komandant Tvrđave Breslau izvukao iz grada-
Reichsfuehrer Hanke je 5. svibnja 1945 poletio sa novoizgrađene piste, mjesto za koju
su raskrčili na jednoj od glavnih ulica grada kad je gradski aerodrom zauzet od strane
Sovjeta-i nestao u magli povijesti, prema Sudetenlandu. Tamo su ga, prema nekim
izvještajima, ubili češki partizani, ali je vjerojatnije da je, kao toliki drugi nacisti
(i prirepci im, tipa naših domaćih "junaka" koji su toliko voljeli crne i sive košulje i
ozbiljne, muške face), pobjegao u Južnu Ameriku.

Cijena tako duge obrane Tvrđave Breslau je bila ogromna: 10-80 tisuća ljudi je poginulo
sa strane branitelja (zanimljiva nepreciznost za inače precizne Nijemce!) i oko 65 tisuća
sovjetskih napadača. 20 tisuća zgrada je sravnjeno sa zemljom. Stanovništvo je izbjeglo
još u siječnju, ostali su samo mobilizirani-to je smanjilo civilne gubitke.

Ono što se dogodilo nakon toga, kad je grad postao Wroclaw u Poljskoj i primio prisilne
iseljenike iz bivšeg poljskog a novog ukrajinskog grada Lavova
(poslušajte zanimljivu današnju muziku muziku iz tog grada)
ponovno je izmijenilo grad. Njemačka je tek krajem XX stoljeća, pod pritiskom SAD koje
su time uvjetovale priznanje združene Njemačke, potpisom priznala granice sa Poljskom na Odri,
rijeci na kojoj je i Wroclaw.

Od te, današnje točke, Davies se vraća na ono što sam opisao na početku teksta, pretpovijest
i ranu povijest grada, gdje opisuje najranije nalazište homo erectusa u gradu, starog oko
300 tisuća godina. Zbog pomanjkanja dokaznog materijala, službenim se ipak početak
ljudskog naseljavanja tamo smatra 240 tisuća godina unatrag, iz kog vremena postoje
ostaci Neandertalaca. Zbog naplavinske prirode Odre-pad joj je veoma mali, izvire na
640mnm u Sudetima i na 854 km dužine, do polovine svog toka pri Wroclawu na 110mnm gubi
80% pada-teško je pouzdano datirati slojeve arheoloških nalazišta.

Ono što je sigurno, je da su se Slaveni, nazivani Bijeli Hrvati, pojavili, kao što
sam napisao na početku, početkom 6-og stoljeća naše ere. Nakon njih, počela su se
naseljavati poljska plemena, među ostalima Šlezana, po kojima se i danas zove to
područje Šlezija, Silesia, naš naziv je Šljonzaci, dakle Šljonsk.

- 16:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

  • Nije mi poznato ali mi se slika dopala!!! (modrinaneba 21.11.2021. 17:07)
  • Opet lijepo i poučno. Pozdrav! (luki2 21.11.2021. 20:09)
  • Čitao sam o njima. Zanimljiv i poučan post. (viatrix 21.11.2021. 22:07)
  • Na studiju smo morali poznavati barem 12 teorija o podrijetlu Hrvata. :) uistinu zanimljiv post! (Galaksija 22.11.2021. 00:11)
  • Fala na preporuci :-)). (ZlicaOdOpaka 22.11.2021. 10:49)
  • Davno sam bio u Wroclawu. Bila je zima i ja sam svako jutro na -19C odlazio u crkvu i pjevao Kyrie Eleison na tri jezika. Dani ludila i slave. (Meister Huc 27.11.2021. 12:27)
  • Muzilčka numera dobra! (Meister Huc 27.11.2021. 13:24)
  • a ja mislio da su hrvati došli zbog žuje !?

    https://blog.dnevnik.hr/betel/2021/10/1632350284/mletacka-podmetanja-u-n izozemskoj-izvedbi.html (vilimstvor 01.12.2021. 14:40)
  • @vilim: ma koja pišalinska žuja, od pamtivijeka, od stoljeća minus sedamnaestog na terenima Šljonska se pilo puno, puno bolje pivo, što (nepobitno!) dokazuje i današnje stanje stvari, pivo u najcrnjoj krčmetini u šljonskom svijetu je ambrozija u usporedbi sa bilo čime što ilirski sužnji (biraj vladara, legije su ih, nisu uzalud...Sklavi) znaju pod tim nazivom. Bit će da su ih ipak pod prijetnjom jurišnjice Mongola istjerali iz tog pivskog raja, ne vidim koji bi ih drugi... istjeral iz te krčme! (astro koji plovi 01.12.2021. 17:19)
  • subota, 20.11.2021.

    Blitva 1 i 2

    Čitanje prve i druge knjige trilogije "Banket u blitvi" je, jednostavno rečeno, krležijansko propovijedanje istine.
    I samo istine, o blatom isprljanim cipelama ne tako davnih kmetova, danas samo poltronskih kmečala, koji
    podvijanjem umnog, moralnog i stvarnog repa, kupuju miran san i pun želudac.

    Kreža je prva dva toma napisao 1935-1938, Evropa se upravo temeljito pripremala za fašizam. Njemu
    su već 1939 izdavali sabrana djela, ali su ih onda 1941, zajedno sa hrpama drugih drugačije mislećih,
    sve spalili. Hrvatska tadašnjih -ića i -imovića, djedova današnjih još većih 'rvata za koje ne treba sumnjati
    po kojoj strani puške bi veselo mahali repom da ta opet pukne, nije trebala takve kao Mirek, jer im je on
    preglasno govorio-ba, pisao!- da su govna, u hrvatskopovijesnom a i vlastitobiografskom smislu.

    Oni koji ne vole ili nisu voljeli Krležu upravo su u tome vidjeli najveći problem s njegovom literarnom osobom:
    istina boli.

    Ni kasniji, YU mediokriteti, sa svojim još svježe blatnjavim cokulama i ramenom jakim od bacanja
    kamena mu nisu bili ni do gležnjeva: njega se i danas čita s guštom, a njih se više nitko ne sjeća, bili oni
    političari ili manje-više nebitni pisarčići ili novinarska potrošna roba, koje, poznato je, kupiš za špricer.

    Na sličnu temu je i citat iz razgovora sa S. Lemom na koji sam naišao, koji je jednom krajem 1960-tih rekao da
    "više ne može čitati lokalne literarne časopise jer mu djeluju kao diskusije crva o tome da u govnu u kojem
    sjede ima nekoliko boljih mjesta, zauzetih od strane snalažljivijih crva.". Sličnu misao je izrekao drugi poljski
    pisac, Marian Brandys: "razumijem probleme izdavaštva i cenzure. Ne da se sjediti u govnima i pjevati."

    Ah, davni su to bili dani kad je literatura imala veliko početno slovo i izražavala umne, a ne samo probavne i
    financijske nemire pisaca.

    Mala regresija na trenutno stanje ne toliko literature, dobrih pisaca ima i previše, nego izdavaštva, opći ukus
    se ipak, paradoksalno, srozao. Koliko vidim u izlogu lokalne knjižare, kvaliteta zdravstva je nisko i ovdje, pa
    su ljudi na samopomoći...polako se bumo vratili na sušene žablje krake u prahu i pero iz krila ...šišmiša, hehe?...
    dobro, ajde, svrake, ubrano oko ponoći kad je pun mjesec:
    gf
    

    - 19:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

  • Krleža je uvijek poučan. Ljubim! (luki2 20.11.2021. 20:17)
  • Meni bi trebala ova prawda o cholesterolu iz izloga (Litterula 20.11.2021. 21:05)
  • uf, što kod Krleže ne volim... odbojan mi je njegov stil pisanja, ali njegova djela su bez obzira na moj ukus - veličanstvena :)))) (Galaksija 21.11.2021. 02:23)
  • srijeda, 17.11.2021.

    Velki braco

    Malo nas je (i još manje zahvaljujući presvijetlim Vođama, uglavnom naše zemlje roda) ali glas nam
    se očito daleko čuje:
    gf
    

    Naslov uz sliku koja budi sjećanje na neke Plenume rahmetli nam države od pred 50 godina
    glasi: "Hrvatski ekspert: vladanje CPC donosi svijetlo svijetu"

    Za one koji ne znaju: CPC=KPK (za mlađu publiku, Komunistička Partija Kine). Dakle, ne
    samo Pelješki most, ne, nego evo, i svijetlo! Aureola oko glave? Crvena?

    Kad se pogleda tko je taj prosvijetljeni ekspert, vidimo da je kineska štampa seksistička,
    jer nije on nego ona (ali nemojmo im zamjeriti, u govornom jeziku se ne razlikuje on
    ili ona, to je jednostavno "ta", tek napisano se vidi razlika): druga... gospođa Jasna Plevnik,
    predsjednica nečeg što se zove "Geoeconomic Forum Croatia". Gospođa je postala slavna u
    Kini par desetinki mikrosekunde tom
    izjavom: "According to Plevnik, the Party's message to the world is not ideological. Instead, the CPC
    would like all civilizations can work together, sharing and learning from each other for a better future.

    Additionally, Plevnik mentioned China's proposals, the Belt and Road Initiative and the community
    with a shared future for mankind, can help improve the world order, making the world fairer and
    more peaceful."

    Neću prevoditi jer nema smisla a i jeo sam, ne želim čistiti...ubacite tu bilo koji pean bilo kom
    komunističkom komadiću svijeta u zadnjih stotinjak godina. Pa sami ocijenite da li se slažete s
    gospođom eksperticom.

    Ah kako plemenita je Kina, ah kako oni žele dobro svima i svemu. Rasplakat ću se, brišem eto suzu.
    Svilenom maramicom, direkt iz Suzhou došla, novim Putem Svile.

    Ne velim da je Kina loša by default, nije. Mnogo stvari dobro rješavaju, razvili su se što se infrastrukture
    tiče superbrzo i čak i po pitanju zaštite okoliša uništenog tim razvojem se bude brže nego je isto palo na
    pamet Zapadu, kojem je, eto, tek kad zagusti, došlo iz guzice u glavu (osim Qanon, ravnozemljašima i
    sličnima). Ali reći da neka partija, pa još slučajno komunistička, po definiciji i jednoj glavi na ramenima
    svakog podanika jedna i jedina, nije ideološki nastrojena, to je kao iz Ministarstva Istine dragog, dobrog
    stričeka Orwella. Bit će da je thinktank "Geoeconomic Forum"... Tko to plaća? Ako CPC, ok, njihova
    filijala pa moraju pričat za što su plaćeni, rade ljudi svoj posao, ali ako itko drugi...

    Sav sam se razgalio, vratilo me u djetinjstvo. Detinjstvo. E, George, Đorđe bre, čokolada opet pojeftinila!

    - 22:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

  • Ono što je stiglo do mene u zadnje vrijeme iz drage Kine ( jednokratne pvc rukavice npr) tako je "kvalitetno" da se odmah u paramparčad raspalo. A izjavu dotične gospođe radije ne bih komentirala. (Litterula 19.11.2021. 14:40)
  • Ma tko ce ih zaustavit, a mozda bi trebalo da barem uspore (borut 20.11.2021. 06:45)
  • nedjelja, 14.11.2021.

    Wroclaw

    Grad koji je Norman Davies ovjekovječio u knjizi "Mikrokozmos", gdje je opisao njegovu centralno-evropsku
    prošlost, sa svim komplikacijama i tipičnim elementima, je nešto što može iznenaditi čak i putnika-namjernika.

    Pred 30 godina sam prvi puta prošao samo njegovim željezničkim kolodvorom, kojeg se sjećam samo po "stakleniku"
    unutar zgrade-vani je tako padala kiša da je za mene tih 30 godina ostao samo noćna uspomena između Berlina i Praga.
    Izvana me stanica podsjetila na (veliki) Trakošćan!
    gf
    

    Grad je smješten na rijeci Odri. Sa jednim od većih sistema kanala u Evropi, riječnim otocima i mostovima pruža
    stvarno mnoge prelijepe vidike. Na jednu stranu:
    gf
    

    Na drugu:
    gf
    

    Dim u pozadini je sigurno iz jedne od centrala na ugljen, potpuno u neskladu
    sa trenutnim summitom o smanjenju emisije CO2-ipak je ovo Šljonsk!

    Noćna slika otoka sa crkvama:
    gf
    

    Gradski trgovi su prostrani i lijepi, sa prelijepim zgradama, pripremaju se i
    oni za Advent:
    gf
    

    Vidi se da je to odavno bogat grad:
    gf
    

    I važan:
    gf
    

    Izložba fasada:
    gf
    

    I boja:
    gf
    

    Ulice su gušt za oči:
    gf
    

    Čak i one "običnije":
    gf
    

    Crkava ko' u priči, posebno po otocima. Evo katedrale:
    gf
    

    Noćna slika glavnog trga:
    gf
    

    Povijest grada je, naravno, "komplicirana", čitaj tužna: bio je ubijan podosta puta, stanovništvo potpuno izmijenjeno
    nakon 2. Sv. rata-izbačeni su Nijemci, ubačeni Lavovljani, u jednom od većih prekrajanja granica
    u Evropi. Zanimljivo je da su tek 1990-tih Ameri uvjetovali priznavanje ujedinjene Njemačke time
    da konačno potpišu da priznaju prekrajanje granica sa Odrom kao granicom sa Poljskom.
    gf
    

    Breslau je, piše Davies, bio zadnji njemački "grad tvrđava" koji je pao 1945, 4 dana nakon pada Berlina. Zanimljivo
    je da je zadnji zapovjednik, Hanke, pobjegao, malim avionom je poletio do Sudetenlanda i od tamo vjerojatno "nestao"
    u Južnu Ameriku zajedno sa mnogim nacistima, iako postoje tvrdnje da su ga ubili češki partizani nakon sletanja.

    Oko 20 000 zgrada je bilo uništeno tokom 4 mjeseca borbi, 10-80 tisuća (zanimljiva nesigurnost u ocjenama) branitelja
    ubijeno, Sovjeti su ostavili tamo oko 65 tisuća vojnika... Zločini nad stanovništvom su bili najgore što si je Crvena
    Armija dozvolila...nekažnjeno, naravno, prave horde sa Istoka. Groznu sliku opisuje Davies u prvom poglavlju "Mikrokozmosa".

    Ali, grad se sa novim stanovnicima nakon 2. Svj. rata ponovno izdigao, sveučilište je primilo profesore iz Lavova i nastavilo
    biti dobro sveučilište sa novim profesorima, a industrija ga je opet postavila u centar zbivanja.
    gf
    

    Obnovljeni dio im je isto uspješno ispao:
    gf
    

    Imao je očito i svog Bandića nedavno, tako da je ova fontana budila kontroverze i budi i danas:
    gf
    

    Ima puno za vidjeti, ozbiljnog i manje ozbiljnog:
    gf
    

    Premalo nam je poznat, a zaslužuje važno mjesto-preporučam mu pokloniti koji vikend, nije na
    sjeveru od nas samo Prag, do Wroclawa je nedaleko, priuštite si ga kad je prilika!

    - 04:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #

  • Lijepe fotografije i zanimljiv tekst. Više puta sam bio u Češkoj i Slovačkoj, ali se nisam nikada uputio sjevernije, u Poljsku. (viatrix 14.11.2021. 08:32)
  • Lijep grad.
    O mnogim europskim gradovima zapravo ništa ne znamo. (Litterula 14.11.2021. 13:01)
  • Bila sam u Wroclawu na nekoliko seminara. Predivno! Grad je fenomenalan; i zelenilo i šetnjice - i sam centar je umjetnički sam po sebi...Samo čekaš odakle će izaći neka princeza....Krasno i hvala na divnim fotografijama i tekstu! Ljubim! (luki2 14.11.2021. 17:59)
  • baš, baš prekrasno izgleda :)) i tvoj tekst sve pomno dodatno dočara. (Galaksija 15.11.2021. 01:16)
  • Fakat dojmljiv! Uh što bi se tuda šetuckalo! I škljoc(k)alo!
    A ovaj lik mi je Zakon! (Bergaz 15.11.2021. 16:47)
  • ...podsjetilo me ovo na Krakow i na unisex wc-e, dođeš u restoran u centru, a ono jedan wc s jednom školjkom za sve goste :))... u Wroclawu nisam bio, ne znam kakva je situacija s wc-ima, ali vidim da je slična arhitektura :)... (Blogokviz 15.11.2021. 21:16)
  • Prekrasno :-)). (ZlicaOdOpaka 17.11.2021. 12:36)
  • nedjelja, 07.11.2021.

    Optuži!

    U usponima i padovima kineskih napora za preuzimanje primata u svijetu-koji bi im, po čistom pravu
    velikih brojeva zapravo trebao pripadati-često se ističu manje-više sinofobne činjenice, koje sa zdravim
    mozgom nemaju previše veze. A još manje sa dobronamjernim, civiliziranim prosuđivanjem o drugoj kulturi.

    Pročitao sam nedavno članak u kome Vitomira Lončar piše kako joj je već muka čitati stalne napade na Kinu,
    od koje bismo, uza sve njihove ne baš najuspješnije pokušaje da budu normalna zemlja u kojoj se čovjek ne
    mora bojati što radi ili misli, na Zapadu ipak mogli ponešto i naučiti.

    Slažem se, ima i tamo dobrih stvari, kako sam pisao prošle godine, koju sam gotovo cijelu tamo proveo.

    Kina se promijenila u ovih 15-ak godina koliko ju ja znam. Od divljeg kapitalizma, kojeg bi se i naši poslodavci
    iz 1990-tih posramili (naravno, kad bi znali takav osjećaj, ali znamo da ne znaju, pomislite samo o sramu kod
    raznih -rića, -vića i -ića koje znate iz novina, sve bagra bez stida ko iz nekog krležijanskog sluzavo-blatnjavog
    opisa malograđanske "elite"), vratila se na neke bazičnije, ortodoksnije metode vladanja. Koliko god to bilo
    tehnički naprednije, zatitralo mi je neki "ne za mene" živac i ostavljam to onima koji imaju volje za ples sa
    zmajevima.

    Ono što me stvarno zasmetalo je da sam ne mogao ne primijetiti da se stav prema svakodnevnom, malom čovjeku,
    ponešto promijenio. Netko je to komentirao "Kina se prisjetila da je komunistička zemlja." A to, čak i u verziji
    "sa kineskim karakteristikama" ipak uključuje preveliku dozu represivnog za moj želudac.

    Danas tu i tamo ponešto proviri iz skrivenog skrovišta, iza mog uha, evo jedan takav primjer: na njihovom
    e-mail portalu imate ovakav izbornik:
    gf
    

    Dakle, možete sačuvati, skinuti na svoj kompjuter ili...optužiti.

    Koga, što? Nebitno, optuži!

    A onda, good luck!

    Naravno, to je samo pogrešan prijevod, nadam se, dakle možete se nasmijati zajedno sa mnom...koji se smijem
    toliko da me zubalo boli, kao ono kad su me u Kini zaustavili policajci jer sam na biciklu vozio pogrešnim dijelom kolnika...
    jer su na ulazu u biciklističku stazu bili radovi. Oni su se isto smijali, a i ono par sve brojnijih ljudi na tom raskršću koji su
    bili beskrajno zainteresirani kako će policija kazniti bijelca na biciklu...ali se policajac nakon desetak minuta sve
    bezumnijeg osmjehivanja predomislio i na moje sugestivno mahanje prema daleko, daleko... isto odmahnuo i pustio me
    da odmaglim...jer se skupilo previše ljudi a on je sve očitije bio nekompetentan i nije znao što napraviti sa mnom koji ga
    baš nimalo ne kužim da me on hoće kaznit! I još se tako široko smijem!

    Ono što mi je u novoj verziji Kine zasmetalo je svijest da kod njih nema civilnog zakonika-vaša sudbina ovisi o
    tumačenju zakona od strane lokalnog službenika. Ili to bar tako izgleda u praksi. Čak i što se tiče pravila od državnog
    interesa, ljudi, kad ih pitate što i kako, idu na tračerske web stranice i tamo traže informaciju, jer je službena informacija
    i tako beskorisna. Ono što sam uspio sam prevesti sa kineskog potvrdilo je ispravnost takvog gledišta: uglavnom sam
    naišao na "u slučaju neslaganja, važeće je mišljenje lokalnog policijskog službenika". To me prisjetilo na vremena
    Kulturne revolucije, kad je maoistička metoda namjernog zbunjivanja bila svjesno korištena za učvršćivanje vlasti. Tako
    se vlada!

    Naučio sam, dakle, u Kini, da mi se ipak sviđa kad je zakon negdje napisan i sudski postupak je javan i obijesit će te ili
    ubajbokirat na tri života (ili ne ako sinkopiraš ili si KDZ-ovac ili si bio blizu tog stupa moći u Hrvata, ili recimo samo jako
    voliš zlatne slavine i međedovo krzno na zidu), da mi se represivni aparati koji su po definiciji ...represivni, baš i ne sviđaju.
    Nimalo. Zato, Ameri, ajde pazite malo kaj delate! Mislim, Trump? QAnon? Darwin vas gleda! A, na žalost, i nas! I plače,
    bojim se da mu nimalo nije do smijeha!

    - 21:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #

  • A, svašta! i tuživanja su se modernizirala jedni klikom. (TEATRALNI 08.11.2021. 12:14)
  • kina, hrvatska, amerika ?.. sve isto, pravda je skupa... (vilimstvor 08.11.2021. 18:29)
  • Barem djeluje da ide na bolje. (ZlicaOdOpaka 09.11.2021. 08:37)
  • I jesi optužio koga? :)) (Blogokviz 09.11.2021. 10:27)
  • Vrijeme će učinit svoje....ako vremena bude... (morska iz dubina 09.11.2021. 18:44)
  • Ha, zanimljiv post. U Indiji sam bio dvaput, a Kinom, Japanom, Brazilom i Meksikom rudimentarno sam prošetao putem Google Street View-a mnogo puta i satima, naročito noću. :) Indiju, dakako, volim zbog njezine duhovnosti i drevne, arhajske kulture (dok mi je moderni Bangalore doslovno isisavao dušu), no došao sam do zaključka da su kompletno cijela Azija i Južna Amerika, a možda čak i cijela (visoko razvijena) Sjeverna Amerika u smislu civilizacije i kulture u jednom trajno predeuropskom stadiju. Jednom sam tako "šetao" brazilskim glavnim gradom Brasiliom više od sata - u središtu futuristički arhitektonski besmisao s pretjerano velikim praznim površinama, a na periferiji siromašne uličice s beskrajnim nizovima jadnih potleušica. Uglavnom, nakon tih sat vremena osjećao sam se veoma loše, prazno, opustošeno, osiromašeno. A onda sam, onako nasumce, pogledao kartu Europe i moj je pogled sasvim slučajno pao na talijansku Bolognu. O, đizs, kako li sam samo nakon te jebene Brasilie uživao u ulicama Bologne! U tom divnom europskom duhu! U toj staroj europskoj civilizaciji i kulturi, koja danas nema suparnika nigdje u svijetu! Već se samo kroz Google Street View može dobiti toliko puno povratnih informacija o tome što smo i tko smo mi Europljani - i dakako, moramo to naslijeđe čuvati kao zjenicu oka. (Mariano Aureliano 09.11.2021. 22:25)
  • Mi, naravno, ne možemo dokraja shvatiti kineski ili japanski kolektivni duh, no svakako kineska represivna tehnološka čuda ne bismo smjeli ni u najgorim noćnim morama uvoziti u Europu. Mi Europljani moramo dalje oplemenjivati svoj rafinirani individualizam da bude sve suosjećajniji, sve senzitivniji, sve plemenitiji i čestitiji, sa sve više starog dobrog europskog univerzalizma. Zemlje poput Kine preskočile su stoljeća, kompletnu renesansu, barok i sve što je dalje slijedilo, i sad su se dokopale moćnih tehnoloških mogućnosti. Mudrost drevne Kine je velika, izvanredna, i ona možda pozitivno utječe na svakodnevicu Kineza u raznim smjerovima. Kinezi, također, možda imaju vrlo razumne i učinkovite metode održavanja velikih sustava, i ne kažem da u mnogočemu njihova tehnološka pismenost nema velikih praktičnih prednosti (sve sam to gledao u raznim zanimljivim videima ili dokumentarcima, dakle nije iz prve ruke), pa ipak, trajno imam loš osjećaj da je Kina prijetnja cijelome svijetu, da je ona jedan pomalo gmazovski relikt davnine (pri čemu pod "gmazovski", naravno, ne mislim ni na što od teorija zavjere, he he) u bizarnom miksu s tehnologijom jedne pogrešne, distopijske verzije budućnosti. (Mariano Aureliano 09.11.2021. 22:37)
  • @vilims: je, samo u Kini dok skužiš kome moraš platiti more bit kasno!
    @Bkviz: a ko bi ga znal, možda i jesam! U tome je problem tamo, nikad ne znaš što "Oni" rade/misle s onim što ti radiš.
    @Mariano: lijepo razmišljanje i slažem se da se moramo držati svojeg, krvavo izborenog kroz sve društvene revolucije. S kineskog gledišta, naravno, to je beskorisno. Ili korisno onoliko koliko je slična "mekana" verzija bila korisna Indijcima, koji i dalje sjede dvije tisuće godina unatrag. Ali, ali, ja bih rekao: Indijci sjede ali i slijede na sebi normalan način događaje oko sebe. Ne guraju se napred, preuzeti neku vodeću ulogu u bilo čemu. I ne nestaju, nego radije naseljavaju, i dalje, svijet, i to inteligentno, znanjem, ne uglavnom kao sitni dućandžije kao Kinezi. U institutu imamo 10 indijskih studenata na 1 kineskog. Svatko može otvoriti dućan, ali ne može svatko biti vrhunski astrofizičar (ili radije astrofizičarka, jer ih je pola-pola, žene su tu ušle na velika vrata!). Represija rađa represirane podanike, slobodni mislioci teže prežive. (astro koji plovi 10.11.2021. 11:54)
  • Sićan se kineskih delegacija, koje su posjećivale Šibenik...
    tamo negdi 70 ih godina.. koji su bili atrakcija u odijelima od trliša..
    modre boje, svi isto odjeveni s kapama na glavi... ka da su tvornički
    radnici priko marende kolektivno došli u centar grada.:)) (nisan EL DIABLO 12.11.2021. 19:47)
  • četvrtak, 04.11.2021.

    Prolazno

    Jesenske boje su vrlo prolazne, jučer je i desno drvo imalo odjeću, danas već zimski ugođaj:
    gf
    

    Raskršće boja isto će uskoro u grafiku:
    gf
    

    Modern talking, signum temporis!
    gf
    

    Uspjela umjetnina!
    gf
    

    A smijali smo se komunjarama na betonskoj nemaštovitosti?
    gf
    

    Avijatičari koji su poginuli na ovom mjestu kad im je tokom 2. Svj. rata (15.8.1944) tu
    srušen avion imaju svoj dostojan spomenik:
    gf
    

    ispisana su imena i činovi:
    gf
    

    Našao sam i podrobniji tekst o tom događaju (na PL), sa slikama, a komentar nećake jednog od poginulih članova posade (na eng., u komentaru na kraju članka) je... neprocjenjiv: "Flight Sergeant Fernand Joseph Barrett was my uncle; a quiet and determined young man who escaped occupied France at the onset of war to fight for Liberty and Freedom. Alas, his personal battle ended that hellish August night in the skies over Ochocie. But, through the tireless research of polish historians I was finally able to tell my father exactly what happened to his beloved older brother and share a picture of the memorial, before he himself passed away."

    Pisao sam već, ali je očito i dalje aktualno: stoka (i ne samo političarska) kod nas bi se ovamo, u Poljsku, mogla doći naučiti ponešto o pijetetu prema mrtvima.

    - 17:21 - Komentari (10) - Isprintaj - #

  • Drveće jedva čeka jesen da izvede svoj striptiz:)) (mecabg 04.11.2021. 18:19)
  • Bilo bi ljepše da ro šarenilom duže traje. (viatrix 04.11.2021. 18:30)
  • Spomenika nikad dosta. Oni su ko drveća, nose sječanja kroz godišnja doba... (sewen 04.11.2021. 18:34)
  • Divne fotke! Prelijepo! Ljubim! (luki2 04.11.2021. 23:02)
  • I grmlje "nosi" maske da se ne zarazi virusima. (Litterula 05.11.2021. 07:42)
  • Zbilja su ove lijepe tople boje prolazne, u planini već polako prolaze. Spomenika treba biti, kod nas ih ima lijepih ali i manje lijepih. (gogoo 05.11.2021. 10:15)
  • Krasne su ti fotografije jeseni. A betonskih blokova će bit sve više, potleušica sve manje...odumiru.... (morska iz dubina 05.11.2021. 13:35)
  • Još koji dan i krošnje će umrijeti. Svake zime, vozeći se tramvajem po Zagrebu, uočavam bolno kako nemam u što gledati kad nema krošnji, kad su gole grane. U Londonu je, na primjer, sve lijepo, nema doslovno nijedne kuće koja nije lijepa, a kod nas je - osim krošnji, strogog centra, Griča i Kaptola - manjeviše sve ružno. :) (Mariano Aureliano 07.11.2021. 00:39)
  • obozavam gospodju jesen i njene boje (Mehagina kći 07.11.2021. 18:21)
  • Ah da. Neki dan sam bila na šetnji u Jakovlju i vodič se praktički ispričavao kad je optužio eNDeHaziju za neki kulturni manjak. Usput, Jakovlje je bilo partizansko, još ulice nose imena narodnih heroja. (ZlicaOdOpaka 09.11.2021. 08:40)
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    < studeni, 2021 >
    P U S Č P S N
    1 2 3 4 5 6 7
    8 9 10 11 12 13 14
    15 16 17 18 19 20 21
    22 23 24 25 26 27 28
    29 30          

    Lipanj 2023 (4)
    Svibanj 2023 (2)
    Travanj 2023 (7)
    Ožujak 2023 (6)
    Veljača 2023 (2)
    Siječanj 2023 (4)
    Prosinac 2022 (4)
    Studeni 2022 (6)
    Listopad 2022 (6)
    Rujan 2022 (5)
    Kolovoz 2022 (5)
    Srpanj 2022 (3)
    Lipanj 2022 (4)
    Svibanj 2022 (5)
    Travanj 2022 (4)
    Ožujak 2022 (9)
    Veljača 2022 (5)
    Siječanj 2022 (9)
    Prosinac 2021 (7)
    Studeni 2021 (6)
    Listopad 2021 (9)
    Rujan 2021 (4)
    Kolovoz 2021 (2)
    Srpanj 2021 (5)
    Lipanj 2021 (3)
    Svibanj 2021 (6)
    Travanj 2021 (6)
    Ožujak 2021 (4)
    Veljača 2021 (4)
    Siječanj 2021 (4)
    Prosinac 2020 (1)
    Studeni 2020 (4)
    Listopad 2020 (8)
    Rujan 2020 (2)
    Kolovoz 2020 (3)
    Srpanj 2020 (6)
    Lipanj 2020 (6)
    Svibanj 2020 (8)
    Travanj 2020 (6)
    Ožujak 2020 (4)
    Veljača 2020 (5)
    Siječanj 2020 (2)
    Prosinac 2019 (4)
    Studeni 2019 (3)
    Listopad 2019 (5)
    Rujan 2019 (2)
    Kolovoz 2019 (1)
    Srpanj 2019 (5)
    Opis bloga
    zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

    stat-counter.org





    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica