astrosailor

nedjelja, 21.11.2021.

Bijeli Hrvati

"Mikrokozmos" Normana Daviesa je vrlo zanimljiva-i čitljiva, kako to on
već radi-povijest grada koji se danas zove Wroclaw, u Poljskoj. Do 1945.
to je bio Breslau, glavni grad Šlezije.

Knjiga je zanimljiva kao primjer opisa područja koje se opetovano
pojavljuje (i nestaje) iz povijesnih prikaza kao Mitteleuropa, Srednja
Evropa. Postojanje takvog područja je često bilo politički nepodobno:
mnogo praktičniji za podjelu vlasti u Evropi je bilo nazivati ju Zapadna
i Istočna Evropa. Ali s jačanjem jedinstvanog područja Njemačke kulture,
to je postalo očito neistinito i ponovno se koristi "Mitteleuropa" od
Njemačke (a u biti Baltika) do Crnog mora, da se istakne da postoji još
nešto osim utjecaja Moskve i Pariza, kao obrambeni pojas među njima.

Wroclaw dijeli mnoge zajedničke karakteristike sa okolnim gradovima, ali
se, zbog položaja i privredne važnosti čini kao idealan primjer gdje su
svi čimbenici određenja Mitteleurope bili prisutni.

Za nas u Hrvatskoj je zanimljiv zbog činjenice da su u VI stoljeću tamo,
kao prvo slavensko pleme nakon mnogih prethodnih koja su prolazila sa istoka
na zapad kao Mongola, Huna, Avara, pa do Celta, Germana kao Goti i Vandali i
sličnih, obitavali Bijeli Hrvati. To je dobro udokumentirano u Bizantskim
spisima, npr. cara Konstantina Porfirogeneta, a car Heraklije je te slavene
oko 635. n.e. pozvao na teritorij Carstva u borbu protiv Avara-čime je
započelo premještanje Hrvata prema Jadranu.

Neki povjesničari smatraju-ali na to treba gledati oprezno, jer u Poljskoj
je često bilo u modi trežiti vezu lokalnih plemića, Šlahte, sa Sarmatima-
da su ti Bijeli Hrvati bili slavizirani Sarmati. Odlazak Bijelih Hrvata
je omogućio naseljavanje ostalih Slavena, tako da se tokom idućeg stoljeća,
kad su naši praoci popunjavali "stoljeće sedmo", na otocima rijeke Odre,
koji su osnova i današnjeg Wroclawa, naselilo desetak slavenskih plemena,
koja su udokumentirana od strane ostalih vladara.

Usput, ime Odra, koje imamo i kod nas: pred 1800 godina kod Ptolemeja se već
nalazi sličan naziv, ali nije sigurno od čega potječe. Po jednoj teoriji,
The Franjo bi se sigurno s njom složio, iransko-sarmatskog podrijetla je,
staroiranska riječ "adu" znači "pojas vode"-i nalazi se npr. u nazivu Adriatik.
Druga teorija je da se radi o keltskom imenu-ostatak keltskog se vidi npr. u
velškom "dwr" za vodu, i zajedničko je u imenima i drugih rijeka u Evropi, kao
Douro, Dordogne, Derwent u Portugalu, Francuskoj i Engleskoj.

Na početku knjige, Davies zatvara povijesni, karmički krug: opisuje uništenje
njemačkog Breslau 1945., kada je grad, zajedno sa mnogim drugima, bio pretvoren
u tvrđavu za obranu od sovjetske Crvene Armije koja je napirala prema Berlinu.
Ideja je bila zadržati Sovjete na tim tvrđavama, dok se zapadni Saveznici, u
strahu od komunističke opasnosti, ne posvade sa Staljinom, gdje su Nijemci vidjeli
svoju posljednju šansu za opstanak. Sasvim dobra ideja, kad se gleda što se kasnije
događalo u Evropi, ali nije im uspjelo, jer je sovjetska armija u tri glavne linije
nezaustavljivo jurila prema Berlinu, ponekad čak i prebrzo, pa su se morali na nekim
dijelovima fronte zaustavljati da konsolidiraju opskrbu vojske.

Što se Tvrđave Breslau tiče, zadatak je uspješno izvršen: grad je, kao zadnja takva
tvrđava, pao tek 4 dana nakon pada Berlina! Obrana je trajala od polovine siječnja do
početka svibnja.

Zanimljivo je da se posljednji komandant Tvrđave Breslau izvukao iz grada-
Reichsfuehrer Hanke je 5. svibnja 1945 poletio sa novoizgrađene piste, mjesto za koju
su raskrčili na jednoj od glavnih ulica grada kad je gradski aerodrom zauzet od strane
Sovjeta-i nestao u magli povijesti, prema Sudetenlandu. Tamo su ga, prema nekim
izvještajima, ubili češki partizani, ali je vjerojatnije da je, kao toliki drugi nacisti
(i prirepci im, tipa naših domaćih "junaka" koji su toliko voljeli crne i sive košulje i
ozbiljne, muške face), pobjegao u Južnu Ameriku.

Cijena tako duge obrane Tvrđave Breslau je bila ogromna: 10-80 tisuća ljudi je poginulo
sa strane branitelja (zanimljiva nepreciznost za inače precizne Nijemce!) i oko 65 tisuća
sovjetskih napadača. 20 tisuća zgrada je sravnjeno sa zemljom. Stanovništvo je izbjeglo
još u siječnju, ostali su samo mobilizirani-to je smanjilo civilne gubitke.

Ono što se dogodilo nakon toga, kad je grad postao Wroclaw u Poljskoj i primio prisilne
iseljenike iz bivšeg poljskog a novog ukrajinskog grada Lavova
(poslušajte zanimljivu današnju muziku muziku iz tog grada)
ponovno je izmijenilo grad. Njemačka je tek krajem XX stoljeća, pod pritiskom SAD koje
su time uvjetovale priznanje združene Njemačke, potpisom priznala granice sa Poljskom na Odri,
rijeci na kojoj je i Wroclaw.

Od te, današnje točke, Davies se vraća na ono što sam opisao na početku teksta, pretpovijest
i ranu povijest grada, gdje opisuje najranije nalazište homo erectusa u gradu, starog oko
300 tisuća godina. Zbog pomanjkanja dokaznog materijala, službenim se ipak početak
ljudskog naseljavanja tamo smatra 240 tisuća godina unatrag, iz kog vremena postoje
ostaci Neandertalaca. Zbog naplavinske prirode Odre-pad joj je veoma mali, izvire na
640mnm u Sudetima i na 854 km dužine, do polovine svog toka pri Wroclawu na 110mnm gubi
80% pada-teško je pouzdano datirati slojeve arheoloških nalazišta.

Ono što je sigurno, je da su se Slaveni, nazivani Bijeli Hrvati, pojavili, kao što
sam napisao na početku, početkom 6-og stoljeća naše ere. Nakon njih, počela su se
naseljavati poljska plemena, među ostalima Šlezana, po kojima se i danas zove to
područje Šlezija, Silesia, naš naziv je Šljonzaci, dakle Šljonsk.

- 16:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 20.11.2021.

Blitva 1 i 2

Čitanje prve i druge knjige trilogije "Banket u blitvi" je, jednostavno rečeno, krležijansko propovijedanje istine.
I samo istine, o blatom isprljanim cipelama ne tako davnih kmetova, danas samo poltronskih kmečala, koji
podvijanjem umnog, moralnog i stvarnog repa, kupuju miran san i pun želudac.

Kreža je prva dva toma napisao 1935-1938, Evropa se upravo temeljito pripremala za fašizam. Njemu
su već 1939 izdavali sabrana djela, ali su ih onda 1941, zajedno sa hrpama drugih drugačije mislećih,
sve spalili. Hrvatska tadašnjih -ića i -imovića, djedova današnjih još većih 'rvata za koje ne treba sumnjati
po kojoj strani puške bi veselo mahali repom da ta opet pukne, nije trebala takve kao Mirek, jer im je on
preglasno govorio-ba, pisao!- da su govna, u hrvatskopovijesnom a i vlastitobiografskom smislu.

Oni koji ne vole ili nisu voljeli Krležu upravo su u tome vidjeli najveći problem s njegovom literarnom osobom:
istina boli.

Ni kasniji, YU mediokriteti, sa svojim još svježe blatnjavim cokulama i ramenom jakim od bacanja
kamena mu nisu bili ni do gležnjeva: njega se i danas čita s guštom, a njih se više nitko ne sjeća, bili oni
političari ili manje-više nebitni pisarčići ili novinarska potrošna roba, koje, poznato je, kupiš za špricer.

Na sličnu temu je i citat iz razgovora sa S. Lemom na koji sam naišao, koji je jednom krajem 1960-tih rekao da
"više ne može čitati lokalne literarne časopise jer mu djeluju kao diskusije crva o tome da u govnu u kojem
sjede ima nekoliko boljih mjesta, zauzetih od strane snalažljivijih crva.". Sličnu misao je izrekao drugi poljski
pisac, Marian Brandys: "razumijem probleme izdavaštva i cenzure. Ne da se sjediti u govnima i pjevati."

Ah, davni su to bili dani kad je literatura imala veliko početno slovo i izražavala umne, a ne samo probavne i
financijske nemire pisaca.

Mala regresija na trenutno stanje ne toliko literature, dobrih pisaca ima i previše, nego izdavaštva, opći ukus
se ipak, paradoksalno, srozao. Koliko vidim u izlogu lokalne knjižare, kvaliteta zdravstva je nisko i ovdje, pa
su ljudi na samopomoći...polako se bumo vratili na sušene žablje krake u prahu i pero iz krila ...šišmiša, hehe?...
dobro, ajde, svrake, ubrano oko ponoći kad je pun mjesec:

- 19:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 17.11.2021.

Velki braco

Malo nas je (i još manje zahvaljujući presvijetlim Vođama, uglavnom naše zemlje roda) ali glas nam
se očito daleko čuje:

Naslov uz sliku koja budi sjećanje na neke Plenume rahmetli nam države od pred 50 godina
glasi: "Hrvatski ekspert: vladanje CPC donosi svijetlo svijetu"

Za one koji ne znaju: CPC=KPK (za mlađu publiku, Komunistička Partija Kine). Dakle, ne
samo Pelješki most, ne, nego evo, i svijetlo! Aureola oko glave? Crvena?

Kad se pogleda tko je taj prosvijetljeni ekspert, vidimo da je kineska štampa seksistička,
jer nije on nego ona (ali nemojmo im zamjeriti, u govornom jeziku se ne razlikuje on
ili ona, to je jednostavno "ta", tek napisano se vidi razlika): druga... gospođa Jasna Plevnik,
predsjednica nečeg što se zove "Geoeconomic Forum Croatia". Gospođa je postala slavna u
Kini par desetinki mikrosekunde tom
izjavom: "According to Plevnik, the Party's message to the world is not ideological. Instead, the CPC
would like all civilizations can work together, sharing and learning from each other for a better future.

Additionally, Plevnik mentioned China's proposals, the Belt and Road Initiative and the community
with a shared future for mankind, can help improve the world order, making the world fairer and
more peaceful."

Neću prevoditi jer nema smisla a i jeo sam, ne želim čistiti...ubacite tu bilo koji pean bilo kom
komunističkom komadiću svijeta u zadnjih stotinjak godina. Pa sami ocijenite da li se slažete s
gospođom eksperticom.

Ah kako plemenita je Kina, ah kako oni žele dobro svima i svemu. Rasplakat ću se, brišem eto suzu.
Svilenom maramicom, direkt iz Suzhou došla, novim Putem Svile.

Ne velim da je Kina loša by default, nije. Mnogo stvari dobro rješavaju, razvili su se što se infrastrukture
tiče superbrzo i čak i po pitanju zaštite okoliša uništenog tim razvojem se bude brže nego je isto palo na
pamet Zapadu, kojem je, eto, tek kad zagusti, došlo iz guzice u glavu (osim Qanon, ravnozemljašima i
sličnima). Ali reći da neka partija, pa još slučajno komunistička, po definiciji i jednoj glavi na ramenima
svakog podanika jedna i jedina, nije ideološki nastrojena, to je kao iz Ministarstva Istine dragog, dobrog
stričeka Orwella. Bit će da je thinktank "Geoeconomic Forum"... Tko to plaća? Ako CPC, ok, njihova
filijala pa moraju pričat za što su plaćeni, rade ljudi svoj posao, ali ako itko drugi...

Sav sam se razgalio, vratilo me u djetinjstvo. Detinjstvo. E, George, Đorđe bre, čokolada opet pojeftinila!

- 22:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.11.2021.

Wroclaw

Grad koji je Norman Davies ovjekovječio u knjizi "Mikrokozmos", gdje je opisao njegovu centralno-evropsku
prošlost, sa svim komplikacijama i tipičnim elementima, je nešto što može iznenaditi čak i putnika-namjernika.

Pred 30 godina sam prvi puta prošao samo njegovim željezničkim kolodvorom, kojeg se sjećam samo po "stakleniku"
unutar zgrade-vani je tako padala kiša da je za mene tih 30 godina ostao samo noćna uspomena između Berlina i Praga.
Izvana me stanica podsjetila na (veliki) Trakošćan!

Grad je smješten na rijeci Odri. Sa jednim od većih sistema kanala u Evropi, riječnim otocima i mostovima pruža
stvarno mnoge prelijepe vidike. Na jednu stranu:

Na drugu:

Dim u pozadini je sigurno iz jedne od centrala na ugljen, potpuno u neskladu
sa trenutnim summitom o smanjenju emisije CO2-ipak je ovo Šljonsk!

Noćna slika otoka sa crkvama:

Gradski trgovi su prostrani i lijepi, sa prelijepim zgradama, pripremaju se i
oni za Advent:

Vidi se da je to odavno bogat grad:

I važan:

Izložba fasada:

I boja:

Ulice su gušt za oči:

Čak i one "običnije":

Crkava ko' u priči, posebno po otocima. Evo katedrale:

Noćna slika glavnog trga:

Povijest grada je, naravno, "komplicirana", čitaj tužna: bio je ubijan podosta puta, stanovništvo potpuno izmijenjeno
nakon 2. Sv. rata-izbačeni su Nijemci, ubačeni Lavovljani, u jednom od većih prekrajanja granica
u Evropi. Zanimljivo je da su tek 1990-tih Ameri uvjetovali priznavanje ujedinjene Njemačke time
da konačno potpišu da priznaju prekrajanje granica sa Odrom kao granicom sa Poljskom.

Breslau je, piše Davies, bio zadnji njemački "grad tvrđava" koji je pao 1945, 4 dana nakon pada Berlina. Zanimljivo
je da je zadnji zapovjednik, Hanke, pobjegao, malim avionom je poletio do Sudetenlanda i od tamo vjerojatno "nestao"
u Južnu Ameriku zajedno sa mnogim nacistima, iako postoje tvrdnje da su ga ubili češki partizani nakon sletanja.

Oko 20 000 zgrada je bilo uništeno tokom 4 mjeseca borbi, 10-80 tisuća (zanimljiva nesigurnost u ocjenama) branitelja
ubijeno, Sovjeti su ostavili tamo oko 65 tisuća vojnika... Zločini nad stanovništvom su bili najgore što si je Crvena
Armija dozvolila...nekažnjeno, naravno, prave horde sa Istoka. Groznu sliku opisuje Davies u prvom poglavlju "Mikrokozmosa".

Ali, grad se sa novim stanovnicima nakon 2. Svj. rata ponovno izdigao, sveučilište je primilo profesore iz Lavova i nastavilo
biti dobro sveučilište sa novim profesorima, a industrija ga je opet postavila u centar zbivanja.

Obnovljeni dio im je isto uspješno ispao:

Imao je očito i svog Bandića nedavno, tako da je ova fontana budila kontroverze i budi i danas:

Ima puno za vidjeti, ozbiljnog i manje ozbiljnog:

Premalo nam je poznat, a zaslužuje važno mjesto-preporučam mu pokloniti koji vikend, nije na
sjeveru od nas samo Prag, do Wroclawa je nedaleko, priuštite si ga kad je prilika!

- 04:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.11.2021.

Optuži!

U usponima i padovima kineskih napora za preuzimanje primata u svijetu-koji bi im, po čistom pravu
velikih brojeva zapravo trebao pripadati-često se ističu manje-više sinofobne činjenice, koje sa zdravim
mozgom nemaju previše veze. A još manje sa dobronamjernim, civiliziranim prosuđivanjem o drugoj kulturi.

Pročitao sam nedavno članak u kome Vitomira Lončar piše kako joj je već muka čitati stalne napade na Kinu,
od koje bismo, uza sve njihove ne baš najuspješnije pokušaje da budu normalna zemlja u kojoj se čovjek ne
mora bojati što radi ili misli, na Zapadu ipak mogli ponešto i naučiti.

Slažem se, ima i tamo dobrih stvari, kako sam pisao prošle godine, koju sam gotovo cijelu tamo proveo.

Kina se promijenila u ovih 15-ak godina koliko ju ja znam. Od divljeg kapitalizma, kojeg bi se i naši poslodavci
iz 1990-tih posramili (naravno, kad bi znali takav osjećaj, ali znamo da ne znaju, pomislite samo o sramu kod
raznih -rića, -vića i -ića koje znate iz novina, sve bagra bez stida ko iz nekog krležijanskog sluzavo-blatnjavog
opisa malograđanske "elite"), vratila se na neke bazičnije, ortodoksnije metode vladanja. Koliko god to bilo
tehnički naprednije, zatitralo mi je neki "ne za mene" živac i ostavljam to onima koji imaju volje za ples sa
zmajevima.

Ono što me stvarno zasmetalo je da sam ne mogao ne primijetiti da se stav prema svakodnevnom, malom čovjeku,
ponešto promijenio. Netko je to komentirao "Kina se prisjetila da je komunistička zemlja." A to, čak i u verziji
"sa kineskim karakteristikama" ipak uključuje preveliku dozu represivnog za moj želudac.

Danas tu i tamo ponešto proviri iz skrivenog skrovišta, iza mog uha, evo jedan takav primjer: na njihovom
e-mail portalu imate ovakav izbornik:

Dakle, možete sačuvati, skinuti na svoj kompjuter ili...optužiti.

Koga, što? Nebitno, optuži!

A onda, good luck!

Naravno, to je samo pogrešan prijevod, nadam se, dakle možete se nasmijati zajedno sa mnom...koji se smijem
toliko da me zubalo boli, kao ono kad su me u Kini zaustavili policajci jer sam na biciklu vozio pogrešnim dijelom kolnika...
jer su na ulazu u biciklističku stazu bili radovi. Oni su se isto smijali, a i ono par sve brojnijih ljudi na tom raskršću koji su
bili beskrajno zainteresirani kako će policija kazniti bijelca na biciklu...ali se policajac nakon desetak minuta sve
bezumnijeg osmjehivanja predomislio i na moje sugestivno mahanje prema daleko, daleko... isto odmahnuo i pustio me
da odmaglim...jer se skupilo previše ljudi a on je sve očitije bio nekompetentan i nije znao što napraviti sa mnom koji ga
baš nimalo ne kužim da me on hoće kaznit! I još se tako široko smijem!

Ono što mi je u novoj verziji Kine zasmetalo je svijest da kod njih nema civilnog zakonika-vaša sudbina ovisi o
tumačenju zakona od strane lokalnog službenika. Ili to bar tako izgleda u praksi. Čak i što se tiče pravila od državnog
interesa, ljudi, kad ih pitate što i kako, idu na tračerske web stranice i tamo traže informaciju, jer je službena informacija
i tako beskorisna. Ono što sam uspio sam prevesti sa kineskog potvrdilo je ispravnost takvog gledišta: uglavnom sam
naišao na "u slučaju neslaganja, važeće je mišljenje lokalnog policijskog službenika". To me prisjetilo na vremena
Kulturne revolucije, kad je maoistička metoda namjernog zbunjivanja bila svjesno korištena za učvršćivanje vlasti. Tako
se vlada!

Naučio sam, dakle, u Kini, da mi se ipak sviđa kad je zakon negdje napisan i sudski postupak je javan i obijesit će te ili
ubajbokirat na tri života (ili ne ako sinkopiraš ili si KDZ-ovac ili si bio blizu tog stupa moći u Hrvata, ili recimo samo jako
voliš zlatne slavine i međedovo krzno na zidu), da mi se represivni aparati koji su po definiciji ...represivni, baš i ne sviđaju.
Nimalo. Zato, Ameri, ajde pazite malo kaj delate! Mislim, Trump? QAnon? Darwin vas gleda! A, na žalost, i nas! I plače,
bojim se da mu nimalo nije do smijeha!

- 21:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.11.2021.

Prolazno

Jesenske boje su vrlo prolazne, jučer je i desno drvo imalo odjeću, danas već zimski ugođaj:

Raskršće boja isto će uskoro u grafiku:

Modern talking, signum temporis!

Uspjela umjetnina!

A smijali smo se komunjarama na betonskoj nemaštovitosti?

Avijatičari koji su poginuli na ovom mjestu kad im je tokom 2. Svj. rata (15.8.1944) tu
srušen avion imaju svoj dostojan spomenik:

ispisana su imena i činovi:

Našao sam i podrobniji tekst o tom događaju (na PL), sa slikama, a komentar nećake jednog od poginulih članova posade (na eng., u komentaru na kraju članka) je... neprocjenjiv: "Flight Sergeant Fernand Joseph Barrett was my uncle; a quiet and determined young man who escaped occupied France at the onset of war to fight for Liberty and Freedom. Alas, his personal battle ended that hellish August night in the skies over Ochocie. But, through the tireless research of polish historians I was finally able to tell my father exactly what happened to his beloved older brother and share a picture of the memorial, before he himself passed away."

Pisao sam već, ali je očito i dalje aktualno: stoka (i ne samo političarska) kod nas bi se ovamo, u Poljsku, mogla doći naučiti ponešto o pijetetu prema mrtvima.

- 17:21 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	studeni, 2021					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages