|
astrosailor
petak, 30.07.2021.
Smoothie
Kako se na hrvatskom veli "smoothie"? Ili je to nešto što su "izmislili" hipsteri (!) pa im ide i
copyright (OMG)?
Ovo je jedan u mojoj režiji, nisam imao ništa drugog pa sam posložio naoko neprivlačnu
kombinaciju lubenice, banane i američkih borovnica (made in Poland, jasno) i ispalo je
zanimljivo, pravi smoothie.
Preporučam ohladiti u hladnjaku.
Usput, za toplotne udare, preporučam samo sok od lubenice ovako pripravljen (dovoljno vam je
par sekundi rada blenderom) i ohlađen u hladnjaku. Na Tajvanu je to uobičajeni napitak u tropsko
ljeto i garantirano vas neće ostaviti žednima.
|
subota, 24.07.2021.
Saaremaa
Prijatelj je nabacio riječ "otok", i ja naravno "dolazimo".
Sjeverni otoci nisu moja stvar, ali su otoci, dakle ako treba i tisuću kilometara kroz ravnicu napraviti, idem: vozi Miško!
Ovako valjda do Urala... Varšava je tu samo dio linije kamiona Berlin-Moskva. Crveni pojas kao ovaj je specijalnost Litve, nisam to primijetio nigdje drugdje.
Estonija ima 1300 otoka, slično kao i Hrvatska, ali to nisu kameni otoci nego pješčani sprudovi. Na najveći od njih, Saaremaa, se dolazi nakon pola sata
vožnje trajektom:
Jako praktično su organizirali ulazak na trajekt, podijelili lijepo na trake i slijediš broj do izlaska s trajekta. Mogli bi naši iz Jadrolinije naučiti nešto, konačno.
Zanimljiv način ispitivanja javnog mnijenja na temu mosta ili trajekta:
Lokalni stil gradnje:
Sjećam se sličnih iz Ahrenshoop i okolice u Njemačkoj, prema Rugiji. To je zapravo samo za bogate turiste, lokalci stanuju mnogo skromnije.
Proveli smo par noći uz ur-vatricu s pogledom na Baltik:
Profesionalna deformacija: na nebu nisu bile samo zvijezde, nego i linije polarnog svjetla: čestice iz sunčevog vjetra udaraju u zemljino magnetsko polje,
koje ih, na našu sreću, zaustavlja:
Na južnom vršcu otoka je klasični svjetionik, koji označava sjevernu stranu velikog zaljeva Rige:
Nekad su Vikinzi osvajali te obale, mnogo više ljudi je tu obitavalo nego danas, kada su brojevi mali, kao i kod nas na otocima.
Ako volite šume, preporučam Estoniju, mnogo lijepih šuma, mir, polja. Ljudi su ugodni, infrastruktura zadovoljavajuća.
|
srijeda, 21.07.2021.
Popravljen Hubble
Nakon mjesec dana neizvjesnosti, NASA je konačno objavila da je svemirski teleskop Hubble opet u punom radu. Na orbiti oko 550 km nad Zemljom, 32 godine
stara hrpa dobre-ali poprilično stare tehnike-je imala problem s glavnim kompjuterom koji nadgleda promatračke instrumente. Za popravak, današnji tim
Hubblea je kontaktirao umirovljene članove tima, koji su im se pridružili u naporima za ponovno pokretanje stare tehnike.
Nakon par neuspješnih pokušaja, intenzivnih proba i testova na modelu na Zemlji, stvar je proradila i promatrački program je nastavljen.
Prvo su mislili da je memorija otišla, zbog zračenja u svemiru to je nakon više od 30 godina, za očekivati. Ali nije bilo to, pa su se usredotočili
na ono između memorije i kompjutera. Na kraju se pokazalo da je problem bio u kontroli napajanja. Kad su uključili rezervni sistem, stvar je proradila.
Dakle, nadajmo se da će to dati još koju godinu za normalni rad ovog do sada najuspješnijeg teleskopa u povijesti. Izvršio je 1.5 miliona promatranja,
iz kojih je objavljeno mnogo tisuća članaka, a u arhivama je posla za još mnogo, mnogo više-to će raditi iduće generacije astronoma. Naime, kad
Hubble prestane raditi, iza njega ostaju zapisi koje se onda može uspoređivati sa novijim promatranjima i vidjeti je li se, i kako, što promijenilo na
nekom dijelu neba u međuvremenu. Tako obično pronalazimo nove vrste objekata ili objašnjavamo promjene na već poznatim vrstama.
Ako sve pođe kako treba, u listopadu bi konačno morao biti lansiran Webb teleskop, koji je nasljednik Hubble-a, sa većim ogledalom i novijom tehnologijom. Ali
on neće biti zamjena za Hubble, nego će promatrati u infracrvenom dijelu spektra, koji Hubble, koji uglavnom "vidi" u za nas vidljivom dijelu spektra,
ne može vidjeti. Svjetlo iz tog dijela spektra bolje prolazi kroz prašinu, pa možemo vidjeti unutar diskova materijala oko zvijezda i galaksija.
Ali, o tome kad Webb konačno bude u orbiti! Za sada, radujmo se i uživajmo u onom što nam pokazuje Hubble!
|
nedjelja, 11.07.2021.
Inflacija
Oni dovoljno stari među nama odmah se sjete Ante Markovića...ali ne bojte se, neću prizivati duhove starih vremena. Danas čista (astro)fizika.
Često čitamo o modelu inflacije svemira. Obično je to kad vam netko pokušava objasniti Veliki prasak, početak svemira, koji se, kako danas
mjerimo (da, mjerimo, ne samo "mislimo") zbio pred oko 14 milijardi godina.
Kad gledamo oko sebe, golim okom ili instrumentima, vidimo Svemir. Mjerimo li brzine velikih struktura u njemu, kao npr. grupa galaksija, nalazimo
da se one uredno udaljuju od nas jednako u svim smjerovima. Sve je u redu, sve je onako kako je svećenik rekao pri misi, MI smo u centru svemira...
Zdravo Marijo, milosti puna...
Hm. Čekaj, to je bilo OK do pred par stoljeća, zar opet?
Naravno, ne. Čak ni u Vatikanu više ne pričaju tu priču, i oni su shvatili da ne drži vodu. Jedino pola Amerike, zajedno sa The Donaldom (i Duckom, da)
još smatra da je Veliki Kvak kvaknuo pred 6875 ili neki sličan broj godina. Kod nas se isto nađe par takvih koji to kupuju, kaj buš, imali su dosadnog
nastavnika fizike u školi i radije su čitali tabloide s lepim tetama, bilo je puno zanimljivije!
Daaakle, mjerimo slijedeće: temperatura Svemira oko nas je 2.7K, manje-više jednaka u svim smjerovima. To je ostalo od početnog gustog i vrućeg stanja u
kojem je Svemir bio, raširio se i ohladio. Imao je dovoljno vremena da izgladi većinu razlika u temperaturi u različitim područjima, to je poprilično vremena,
stiglo bi se otplatiti čak i titove kredite bez inflacije.
Inflacija? Kome to treba?
Pokazuje se da posebno astrofizičarima, da objasne što mjere.
Naime, ako se ništa u Svemiru ne može gibati brže od svjetlosti, onda je lako izračunati do kuda u prošlost možemo vidjeti našim mjernim aparatima. To je
naša osobna, specijalna, naše-oko-centrična granična svjetlosna sfera.
Ali, sve osim fotona svjetla i gravitona (ako postoje) ima neku masu, dakle, giba se sporije. To nam je naša borba (za fiziku) dala! To znači da bi prije
nego dosegnemo našu graničnu svjetlosnu sferu, morali vidjeti Veliko Ništa. Kraj zvijezda i galaksija.
Ništa od toga. Svuda gdje gledamo i mjerimo, vidimo i te koliko toga, sve do 300 miliona godina nakon Velikog Praska vidimo ne samo zvijezde nego čitave
galaksije, nakupine u kojima je po par stotina miliona zvijezda! Dakle, nešto tu ne štima.
Pred tridesetak godina su fizičari smislili trik da riješe problem: napumpaš Svemir koju milijardinku sekunde nakon što nastane za faktor 10 na 25-tu (da,
1 i 25 nula iza) i onda ga opet pustiš na miru. Onda dobijemo ono što danas mjerimo.
Dakle, tih prvih skoro-pa-ništa vremena se svemirski (bezbojni?) balonček napumpa za par beskonačnosti? Koje gljive su danas bile za ručak, drago dijete?
Puno je vjerojatnije ono što priča Velečasni...
Je, ali on priča a ne mjeri. A ja mjerim. Iskustvo nam pokazuje da onaj koji mjeri na kraju izmjeri i ispadne nekaj korisnog. Da smo slušali onog prvog koji
je samo pričal a ne mjeril, i dalje bi ga slušali u pustinji pri vatrici od devinog izmeta.
Ali tu nekaj ne paše, jer se onda Svemir moral raširiti brzinom većom od brzine svjetlosti? A u školi su nas učili da je to ne-ne-ne!?
Da. Ali to nije bila brzina materijala u svemiru, nego širenje prostor-vremena. To je potpuno drugačija priča od putovanja zrake svjetlosti ili protona od
točke A do točke B u tom istom prostor-vremenu. Mravu u kolaču sa grožđicama koji još raste se sve grožđice udaljavaju od njega istom brzinom, nema
"centra" širenja kolača sa grožđicama. Upravo o takvom "pumpanju" se radi. Prostor sam se širi.
A to da je brzina tog "pumpanja" tako velika, otkud to?
Ne znamo, još ne znamo, tu smo tek mali, mići mići dijelić vremena, ali tražimo, mjerimo, mislimo. Ono što mjerimo je da se nakon tog vrlo
kratkotrajnog pumpanja (0. pa trideset nula i tek onda 1 sekundi) Svemir nastavio širiti "normalnom" brzinom (kao nakon stvarne eksplozije)-ali
gle čuda, nije to išlo kao usporenje širenja, nego upravo obratno: počeo se nakon inflacije širiti polako i do danas se to širenje sve više ubrzava!
Zašto? Ne znamo, pa smo to neznanje nazvali "zbog tamne energije". Kao što smo nedostajuću masu u svemiru, za koju iz mjerenja znamo da je u galaksijama
i oko njih (mjerimo brzine gibanja galaksija jedne oko druge i znamo izračunati mase!) nazvali "tamna masa".
Abrakadabra, i ti u to vjeruješ, sinko? Za to si tolike škole učio? Ajme meni, ajme meni, Zdravo Marijo, milosti puna...
|
četvrtak, 08.07.2021.
Oblaci, Konrad
Čudni se oblaci gone nebom ovih dana, stvarno:
i metaforički:
deltalamb(a)daplusdvaputplus, očito ljudi ne uče i ne uče i ne uče. Naučit će ih Darwin.
E moj Konrade... ti bi trebo bit naš drčni saborski zastupnik! Baš bi lipo
pasao među te najkvalitetnije iz našega puka!
Toliko što se tiče šale, a naravno, pošto je ovo Poljska, Konradu nikako ne bi bilo mjesto među
bagrom u Saboru: zaslužio je ulicu time da su ga Nijemci streljali na željezničkom prijelazu
koji vodi u tu ulicu. Uhvaćen nakon diverzantske akcije protiv Nijemaca i mučen, nikoga nije
izdao-bio je među prvima iz nekomunističke ustaničke vojske Armia Krajowa kojem je (njegovoj
porodici) dodijeljeno odličje za učesništvo u ustanku u Varšavi. Možda se varam, ali nekako ne
vjerujem da bi se našlo takvih među našim vrsnim sabornicima.
Cveteki koji su mi postali dragi, kad noću trčim pored njih kao Kirkin zov su:
Moji necveteki isto rastu:
Tražio sam spužvu sa ižimanjem za pod:
5 supermarketa je trebalo obići da nađem ovu kakti osnovnu alatku. Dućana starog
tipa naravno u Varšavi više nema, ovo bi mi zapravo bilo lakše naručiti online, ali ja
ne bi bio ja da ne zakompliciram. Spojio ugodno s korisnim i obilazio okolne supermarkete
biciklom, Auchan sjedi, pet i odi po sladoled, a ostali ponavljati gradivo! Sve neke vileda
samobusenapravilosamokupikupikupi, ne dam se na to navući, za tu lovu bi i Ukrajinku našel
da mi počisti, a ne samo kupil alatku! Ali ja radije sam čistim, imam ruke, imam noge, ne treba
mi strana radna snaga.
Profi upute za nadobudne: nakon zalaska sunca, iznad mjesta gdje je zašlo, vidi se Venera.
Na suprotnoj strani neba počinje se izdizati nešto slabije sjajni, ali nepogrešivo nalazljiv Jupiter.
Desno od njega, kojih 30 stupnjeva, je narančastiji i oko upola slabijeg sjaja, Saturn-nema druge
sjajnije zvijezde naokolo pa je lako naći. Ako imate dalekozor, pogledajte Jupiter i Saturn
(oslanjajući dalekozor o ogradu kuće/balkona/prozora ili auto, da imate mirnu sliku), vidjet ćete
da su planete a ne zvijezde.
|
|
|