Oni dovoljno stari među nama odmah se sjete Ante Markovića...ali ne bojte se, neću prizivati duhove starih vremena. Danas čista (astro)fizika.
Često čitamo o modelu inflacije svemira. Obično je to kad vam netko pokušava objasniti Veliki prasak, početak svemira, koji se, kako danas
mjerimo (da, mjerimo, ne samo "mislimo") zbio pred oko 14 milijardi godina.
Kad gledamo oko sebe, golim okom ili instrumentima, vidimo Svemir. Mjerimo li brzine velikih struktura u njemu, kao npr. grupa galaksija, nalazimo
da se one uredno udaljuju od nas jednako u svim smjerovima. Sve je u redu, sve je onako kako je svećenik rekao pri misi, MI smo u centru svemira...
Zdravo Marijo, milosti puna...
Hm. Čekaj, to je bilo OK do pred par stoljeća, zar opet?
Naravno, ne. Čak ni u Vatikanu više ne pričaju tu priču, i oni su shvatili da ne drži vodu. Jedino pola Amerike, zajedno sa The Donaldom (i Duckom, da)
još smatra da je Veliki Kvak kvaknuo pred 6875 ili neki sličan broj godina. Kod nas se isto nađe par takvih koji to kupuju, kaj buš, imali su dosadnog
nastavnika fizike u školi i radije su čitali tabloide s lepim tetama, bilo je puno zanimljivije!
Daaakle, mjerimo slijedeće: temperatura Svemira oko nas je 2.7K, manje-više jednaka u svim smjerovima. To je ostalo od početnog gustog i vrućeg stanja u
kojem je Svemir bio, raširio se i ohladio. Imao je dovoljno vremena da izgladi većinu razlika u temperaturi u različitim područjima, to je poprilično vremena,
stiglo bi se otplatiti čak i titove kredite bez inflacije.
Inflacija? Kome to treba?
Pokazuje se da posebno astrofizičarima, da objasne što mjere.
Naime, ako se ništa u Svemiru ne može gibati brže od svjetlosti, onda je lako izračunati do kuda u prošlost možemo vidjeti našim mjernim aparatima. To je
naša osobna, specijalna, naše-oko-centrična granična svjetlosna sfera.
Ali, sve osim fotona svjetla i gravitona (ako postoje) ima neku masu, dakle, giba se sporije. To nam je naša borba (za fiziku) dala! To znači da bi prije
nego dosegnemo našu graničnu svjetlosnu sferu, morali vidjeti Veliko Ništa. Kraj zvijezda i galaksija.
Ništa od toga. Svuda gdje gledamo i mjerimo, vidimo i te koliko toga, sve do 300 miliona godina nakon Velikog Praska vidimo ne samo zvijezde nego čitave
galaksije, nakupine u kojima je po par stotina miliona zvijezda! Dakle, nešto tu ne štima.
Pred tridesetak godina su fizičari smislili trik da riješe problem: napumpaš Svemir koju milijardinku sekunde nakon što nastane za faktor 10 na 25-tu (da,
1 i 25 nula iza) i onda ga opet pustiš na miru. Onda dobijemo ono što danas mjerimo.
Dakle, tih prvih skoro-pa-ništa vremena se svemirski (bezbojni?) balonček napumpa za par beskonačnosti? Koje gljive su danas bile za ručak, drago dijete?
Puno je vjerojatnije ono što priča Velečasni...
Je, ali on priča a ne mjeri. A ja mjerim. Iskustvo nam pokazuje da onaj koji mjeri na kraju izmjeri i ispadne nekaj korisnog. Da smo slušali onog prvog koji
je samo pričal a ne mjeril, i dalje bi ga slušali u pustinji pri vatrici od devinog izmeta.
Ali tu nekaj ne paše, jer se onda Svemir moral raširiti brzinom većom od brzine svjetlosti? A u školi su nas učili da je to ne-ne-ne!?
Da. Ali to nije bila brzina materijala u svemiru, nego širenje prostor-vremena. To je potpuno drugačija priča od putovanja zrake svjetlosti ili protona od
točke A do točke B u tom istom prostor-vremenu. Mravu u kolaču sa grožđicama koji još raste se sve grožđice udaljavaju od njega istom brzinom, nema
"centra" širenja kolača sa grožđicama. Upravo o takvom "pumpanju" se radi. Prostor sam se širi.
A to da je brzina tog "pumpanja" tako velika, otkud to?
Ne znamo, još ne znamo, tu smo tek mali, mići mići dijelić vremena, ali tražimo, mjerimo, mislimo. Ono što mjerimo je da se nakon tog vrlo
kratkotrajnog pumpanja (0. pa trideset nula i tek onda 1 sekundi) Svemir nastavio širiti "normalnom" brzinom (kao nakon stvarne eksplozije)-ali
gle čuda, nije to išlo kao usporenje širenja, nego upravo obratno: počeo se nakon inflacije širiti polako i do danas se to širenje sve više ubrzava!
Zašto? Ne znamo, pa smo to neznanje nazvali "zbog tamne energije". Kao što smo nedostajuću masu u svemiru, za koju iz mjerenja znamo da je u galaksijama
i oko njih (mjerimo brzine gibanja galaksija jedne oko druge i znamo izračunati mase!) nazvali "tamna masa".
Abrakadabra, i ti u to vjeruješ, sinko? Za to si tolike škole učio? Ajme meni, ajme meni, Zdravo Marijo, milosti puna...
Post je objavljen 11.07.2021. u 14:41 sati.