Prijatelj je nabacio riječ "otok", i ja naravno "dolazimo".
Sjeverni otoci nisu moja stvar, ali su otoci, dakle ako treba i tisuću kilometara kroz ravnicu napraviti, idem: vozi Miško!
Ovako valjda do Urala... Varšava je tu samo dio linije kamiona Berlin-Moskva. Crveni pojas kao ovaj je specijalnost Litve, nisam to primijetio nigdje drugdje.
Estonija ima 1300 otoka, slično kao i Hrvatska, ali to nisu kameni otoci nego pješčani sprudovi. Na najveći od njih, Saaremaa, se dolazi nakon pola sata
vožnje trajektom:
Jako praktično su organizirali ulazak na trajekt, podijelili lijepo na trake i slijediš broj do izlaska s trajekta. Mogli bi naši iz Jadrolinije naučiti nešto, konačno.
Zanimljiv način ispitivanja javnog mnijenja na temu mosta ili trajekta:
Lokalni stil gradnje:
Sjećam se sličnih iz Ahrenshoop i okolice u Njemačkoj, prema Rugiji. To je zapravo samo za bogate turiste, lokalci stanuju mnogo skromnije.
Proveli smo par noći uz ur-vatricu s pogledom na Baltik:
Profesionalna deformacija: na nebu nisu bile samo zvijezde, nego i linije polarnog svjetla: čestice iz sunčevog vjetra udaraju u zemljino magnetsko polje,
koje ih, na našu sreću, zaustavlja:
Na južnom vršcu otoka je klasični svjetionik, koji označava sjevernu stranu velikog zaljeva Rige:
Nekad su Vikinzi osvajali te obale, mnogo više ljudi je tu obitavalo nego danas, kada su brojevi mali, kao i kod nas na otocima.
Ako volite šume, preporučam Estoniju, mnogo lijepih šuma, mir, polja. Ljudi su ugodni, infrastruktura zadovoljavajuća.
|