|
astrosailor
nedjelja, 28.07.2019.
Skini svoje misli sa neta
Pri nedavnoj posjeti Pragu naišao sam na ovaj manifest modernog vremena:
Nemaš svoje misli? No problem, skini ih sa mreže!
U neka malo manje elektronička vremena, "exit the loop" (izađi iz petlje) bi značilo nešto sasvim drugog.
Danas, Mreža je očito umrežila i taj dio ljudske zbilje.
|
četvrtak, 25.07.2019.
Projekt istina
Pred par postova sam pisao o poljskom piscu čehofilu. Mariusz Szczygieł je novinar i feljtonist, ali se
uspješno upustio i u ambicioznije književne vode.
Knjiga "Projekt prawda" ("Projekt istina") su zapravo dvije knjige u jednoj, književni eksperiment.
Naišao je slučajno na knjigu poljskog pisca s polovice XX stoljeća, Stanisława Stanucha, "Portret
z pamięci" ("Portret iz sjećanja"), koji je jedan od zaboravljenih poljskih pisaca,
nešto kao neostvareni genije. Napisao je "Portret" kao mladac, knjiga je izašla 1959 i kritike
su ga nazivale "poljski Camus", bio je glavna mlada nada. Niste nikad čuli za njega, dakle,
nije ostvario očekivanja.
Na Szczygiela ta knjižica je toliko djelovala da ju je jednostavno ubacio u svoju knjigu-imam izdanje u kojem
je ta ubačena knjiga na starijem, socijalističkom žutijem papiru ubačena kao parizer u sendvič kakav smo
kupovali u kiosku srednje škole na varaždinskom MEC-u. Ubačena je u Szczygielow tekst o istini: pitao je
ljude da mu vele jednu istinu do koje su došli u životu, ma kako mala bila.
Ponukala ga je na to rečenica iz knjige koju je ubacio u sendvič svog teksta: "...svaki razuman čovjek
trebao bi težiti istini, otkriću makar jedne, nebitno koliko sitne, istine. U suprotnom, njegov život može se
činiti nevrijedan, protraćen."
Szczygiel je krenuo tražiti istinu drugih ljudi, i upravo ona je kruh cijelog teksta. Svako poglavlje je jedna takva
priča, s istinom, životnom ili malom.
Najviše me se dojmila jedna u kojoj opisuje kako je sjedio u vlaku i strašno ge je nervirao tip koji je
desetke puta ulazio i izlazio, pričao na telefon na hodniku vlaka, i pri svakom prolasku kroz vrata
električni automat je bučao i živcirao ga. Na dodatak, taj je u 9 ujutro je već popio 2 piva... Već se spremao
nešto komentirati, ali onda je čuo dio telefonskog razgovora: "jebote, sin mi umire, zamisli, našli su mu rak u
vratu i vele, jebote, da mu nema spasa, jebote..."
Odmah ga je prošla ljutnja. U čudu je promatrao transformaciju koju je tih par riječi izazvalo u njegovom odnosu
prema tom čovjeku kad se ovaj vratio na svoje mjesto i gledao u prazno. Pri izlasku iz vlaka pogledao je još jednom
na njega, a ovaj je tiho plakao u svom sjedalu... Pomislio je kako će ga slijedeći putnici u čudu gledati.
Szczygiel je nesvakidašnji promatrač.
Ubačena knjiga je nesumnjivo remek-djelo, pisana od strane ...čudaka. Nešto Musila, Jelinek, Krleže, čak
Ciorana i Kertesa, Celine. Eh. Pisac nikako nije mogao dobro završiti-ali nije se ubio, možda samo zapio (ne znam, samo
nagađam, ipak je Poljak!). Zapravo, znam da je pisao i dalje i bio poprilično akitvan u medijima i na radiju, ali bio je
komunist i u 80-tim se postavio protiv "Solidarnosti", to ga je vjerojatno zauvijek ispisalo s liste značajnijih poljskih pisaca.
Umro je 2005, autor je još par knjiga i tekstova.
Szczygiela prošlost pisca niti najmanje ne brine, kao što ni ne treba. Konstatira jednostavno da je 28-godišnji Stanisław Stanuch, koji
tada nije bio komunist niti je bilo "Solidarnosti", objavio prokleto dobar tekst, koji je njega, MS, par desetljeća kasnije, ponukao
da traži istinu. Bravo Szczygiel, 1:0 protiv gluposti.
Koja je vaša istina, što ste dokučili, zaključili, iznašli?
|
ponedjeljak, 22.07.2019.
Duga
Ona: Ja sam lezbijka.
On: Me too!
*
|
subota, 13.07.2019.
Odgajanje roditelja
Moja nedavna lektira knjige Lindsay C. Gibson "Adult children of emotionally immature parents"
("Odrasla djeca emocionalno nezrelih roditelja"-ne znam je li prevedena kod nas) nanijela me u
blizinu svijetka self-help literature koji inače rijetko posjećujem.
Pišem "blizu" jer knjiga je na mnogo višem nivou od "Kako postaviti kristaliće da vas On zavoli", ali
zamišljena je da se nađe na sličnoj polici, jer autorici nije stalo da dokazuje svoju učenost, nego da
pomogne ljudima. Sa dvadesetak godina kliničkog iskustva i diplomom iz psihologije žena je
savršeno kvalificirana, a u ovoj knjizi je, čini mi se, napravila i dodatan iskorak za iskoristiti
sakupljeno znanje i iskustvo da pomogne ljudima.
Zapravo se knjiga ne tiče samo porodične patologije koja joj je nit vodilja, nego prilazi problemima sa
raznih strana, opisuje ih i daje rješenja, bazirana na iskustvu autorice.
Draga pokojna mama vas je zaj,.. do treće generacije unaprijed svojim tihim porodičnim terorizmom? Tatica
je bio apodiktičan i uvodio je "ordnung" svuda, pa i tamo gdje mu apsolutno nije bilo mjesto? Mlađa sestra je bila
"zlato mamino" a vi glupi radni vol? I sad, čak i kad oni sretno gnjiju na groblju ili su na putu da tamo dospiju, muči
vas osjećaj krivice da niste posložili cipele pri ulazu kako treba ili nahranili nečiju taštinu slušajući gluposti pola dana?
I što je najgore, i sami to radite svojoj djeci, ponavljate matricu a Neo nije nigdje u blizini da vam pomogne? Pročitajte
ovu knjigu, možda još ima nade za vas, možda pošaljete dragu bakicu k' vragu, gdje joj je uvijek i bilo mjesto i
otpočnete SVOJ život.
Dodatni adut knjige su mnogi slikoviti primjeri iz prakse, u kojima će se ljudi sa sličnim problemima lako prepoznati.
Čak i ako niste direktno žrtva takvog poremećaja u porodici, poznavanje mehanizama i posljedica može vam pomoći
razumjeti ljude oko sebe. Također, ako ste sami roditelj, siguran sam da ćete naći elemente ponašanja opisane u
knjizi i kod sebe-nitko nije savršen, i bitno je imati otvorene oči za ispravljanje grešaka ili pogrešnog pristupa.
Autorica poklanja posebnu pažnju poremećajima odnosa s partnerima kod osoba s problematičnim porodičnim odnosima.
I prečesto su ti odnosi kao ova lijepa fotografija, koju sam napravio uz pomoć psa-umjetnika:
Naslov joj je "govno u travi".
Evo jednog citata iz knjige-odnosi se na partnere, ali može biti primijenjeno i na roditelje: "Remember, your goodness
as a person isn't based on how much you give in relationships, and it isn't selfish to set limits on people who keep on taking.
Your job is to take care of yourself, regardless of what others think you should be doing for them." (Vaša vrijednost kao osobe
nije u tome koliko dajete u odnosima s ljudima. Nije sebično postaviti granice za ljude koji opetovano uzimaju. Vaše je
pobrinuti se za sebe, neovisno o tome što drugi misle da biste trebali učiniti za njih.")
Neću dalje prepričavati, preporučam potražiti i pročitati, vrijedno je truda.
|
nedjelja, 07.07.2019.
Godzilla i Pegaz
Godzilla dolazi!
Mjesec nestaje:
Ali kad dođe dan, sve je ljepše:
Polja su...hm, zelenija?
Stare patike su odslužile svoje: Zoom Pegaz 32, Nike, jako dobre. 800 km u
prošlih 15 mjeseci, a prije toga još dva puta toliko. Puno previše, 800 km je
s pravom vijek trajanja čak i za najbolje, posebno na betonu/asfaltu.
Čuvajte svoje noge, koristite takve patike dalje za hodanje ili bicikl, ali nikako ne za trčanje:
|
|
|