Pregled posta

Optuži!

U usponima i padovima kineskih napora za preuzimanje primata u svijetu-koji bi im, po čistom pravu
velikih brojeva zapravo trebao pripadati-često se ističu manje-više sinofobne činjenice, koje sa zdravim
mozgom nemaju previše veze. A još manje sa dobronamjernim, civiliziranim prosuđivanjem o drugoj kulturi.

Pročitao sam nedavno članak u kome Vitomira Lončar piše kako joj je već muka čitati stalne napade na Kinu,
od koje bismo, uza sve njihove ne baš najuspješnije pokušaje da budu normalna zemlja u kojoj se čovjek ne
mora bojati što radi ili misli, na Zapadu ipak mogli ponešto i naučiti.

Slažem se, ima i tamo dobrih stvari, kako sam pisao prošle godine, koju sam gotovo cijelu tamo proveo.

Kina se promijenila u ovih 15-ak godina koliko ju ja znam. Od divljeg kapitalizma, kojeg bi se i naši poslodavci
iz 1990-tih posramili (naravno, kad bi znali takav osjećaj, ali znamo da ne znaju, pomislite samo o sramu kod
raznih -rića, -vića i -ića koje znate iz novina, sve bagra bez stida ko iz nekog krležijanskog sluzavo-blatnjavog
opisa malograđanske "elite"), vratila se na neke bazičnije, ortodoksnije metode vladanja. Koliko god to bilo
tehnički naprednije, zatitralo mi je neki "ne za mene" živac i ostavljam to onima koji imaju volje za ples sa
zmajevima.

Ono što me stvarno zasmetalo je da sam ne mogao ne primijetiti da se stav prema svakodnevnom, malom čovjeku,
ponešto promijenio. Netko je to komentirao "Kina se prisjetila da je komunistička zemlja." A to, čak i u verziji
"sa kineskim karakteristikama" ipak uključuje preveliku dozu represivnog za moj želudac.

Danas tu i tamo ponešto proviri iz skrivenog skrovišta, iza mog uha, evo jedan takav primjer: na njihovom
e-mail portalu imate ovakav izbornik:

Dakle, možete sačuvati, skinuti na svoj kompjuter ili...optužiti.

Koga, što? Nebitno, optuži!

A onda, good luck!

Naravno, to je samo pogrešan prijevod, nadam se, dakle možete se nasmijati zajedno sa mnom...koji se smijem
toliko da me zubalo boli, kao ono kad su me u Kini zaustavili policajci jer sam na biciklu vozio pogrešnim dijelom kolnika...
jer su na ulazu u biciklističku stazu bili radovi. Oni su se isto smijali, a i ono par sve brojnijih ljudi na tom raskršću koji su
bili beskrajno zainteresirani kako će policija kazniti bijelca na biciklu...ali se policajac nakon desetak minuta sve
bezumnijeg osmjehivanja predomislio i na moje sugestivno mahanje prema daleko, daleko... isto odmahnuo i pustio me
da odmaglim...jer se skupilo previše ljudi a on je sve očitije bio nekompetentan i nije znao što napraviti sa mnom koji ga
baš nimalo ne kužim da me on hoće kaznit! I još se tako široko smijem!

Ono što mi je u novoj verziji Kine zasmetalo je svijest da kod njih nema civilnog zakonika-vaša sudbina ovisi o
tumačenju zakona od strane lokalnog službenika. Ili to bar tako izgleda u praksi. Čak i što se tiče pravila od državnog
interesa, ljudi, kad ih pitate što i kako, idu na tračerske web stranice i tamo traže informaciju, jer je službena informacija
i tako beskorisna. Ono što sam uspio sam prevesti sa kineskog potvrdilo je ispravnost takvog gledišta: uglavnom sam
naišao na "u slučaju neslaganja, važeće je mišljenje lokalnog policijskog službenika". To me prisjetilo na vremena
Kulturne revolucije, kad je maoistička metoda namjernog zbunjivanja bila svjesno korištena za učvršćivanje vlasti. Tako
se vlada!

Naučio sam, dakle, u Kini, da mi se ipak sviđa kad je zakon negdje napisan i sudski postupak je javan i obijesit će te ili
ubajbokirat na tri života (ili ne ako sinkopiraš ili si KDZ-ovac ili si bio blizu tog stupa moći u Hrvata, ili recimo samo jako
voliš zlatne slavine i međedovo krzno na zidu), da mi se represivni aparati koji su po definiciji ...represivni, baš i ne sviđaju.
Nimalo. Zato, Ameri, ajde pazite malo kaj delate! Mislim, Trump? QAnon? Darwin vas gleda! A, na žalost, i nas! I plače,
bojim se da mu nimalo nije do smijeha!

Post je objavljen 07.11.2021. u 21:25 sati.