U zadnje vrijeme (pre)često čitam i spominjem Krležu, ali što čovjek može kad se ne da čitati
novine-koje kao da uređuje nepismena, pijana marva koju kupiš za špricer, kakvom se, obično ispravno,
smatra novinarčiće raznih masti, pa mi jedino preostaje čitati Mirekove "vijesti" od pred sto godina.
I tako su njegovi tekstovi često istinitiji i bolje opisuju stvarnost od onog što nam serviraju razni wannabe
Murdochi i njihovi Stiria izdanci. Dovršio sam upravo "Banket u Blitvi" i treća knjiga je vrlo lijepo išla uz trenutnu
Ukrajinsku "krizu"-al se netko dobro smije baš, i čini mi se da taj netko nije u Americi. Kad vam dosade
opisi što radi Huljićka danas (mislim, stvarno?-vidi prvu rečenicu o potkupljivoj novinarskoj marvi, puno je tu
špricera palo, pazite da se ne utopite!), onda preporučam, uvijek i opet, Krležu. Ma, ako je o tome, onda je i
Zagor bolji, a Alan Ford svakako mnogo, mnogo preporučljiviji!
Krleža me proganja i jer me svako malo preko lika Kerempuha podsjeti na to koliko smo, nakon kraće pauze
kad su nas prebacili iz kmetova u "vlasnike" (da, o samoupravljanju je riječ, mlađa publika nek si pogleda u
Wikipediju), opet samo u vlasništvu nekog Franje (linija Tahi-Franz Joseph-Tuđman&Valentić&Kuharić
trijumvirat-...) i to još dobrovoljno (a tko nas pita i tko nas je ikada pitao?). Naravno, kako su neki ispravno
primijetili prilikom filozofološke diskusije nekih lokalnih nebitnih filozofologeka, Novi Feudalizam nije naša budućnost,
nego tužna sadašnjost.
Veli Mirek: "Mase raznih negativnih pojava, sve komponente socijalne i nacionalne zbrke u okviru zaostalih
evropskih seljačkih naroda trebat će još dugo, dugo..."
Smrt, Franje i Porezi su, dakle naša (s)udba. Mnogi ste kliknuli prošlih dana na ePoreznu, gdje ste možda
uočili slijedeći prikaz pomoći koju će vam pružiti ako ćete imati problem da im platite namete (drvarinu,
grobarinu,...krvarinu, presvetli, velemožni, dozvolite Presvetli da vam dam...) i vidjeli kako vide sebe kad nam
pomažu: