U petak 11. ožujka 2022 oko 17 sati sam ušao u vremeplov. Vlak na liniji Beč-Varšava, koji je obično prazan na dijelu od češke
granice do Katowica u Poljskoj, je na ulasku, u Ostravi, bio pun ko šipak koštica. Izbjeglica. Iz Ukrajine.
Uglavnom žene, djeca i "hrabri" tinejdžeri koji su se trudili pokazati odraslo neprestrašenima. Kako je
moj brat Ivica ispravno primijetio, zanimljivo kako su iz sirijske krize "migranti" koji su dolazili do nas
uglavnom bili muškarci u najboljim godinama s najnovijim Iphoneima i zlatnim kopijama Rolexa, a ovdje
žene s djecom. Ovo je nakon što se malo raščistilo, prije sam stajao na jednoj nozi i nisam mogao
izvaditi telefon, a i ne bih snimao žene kako stoje s djecom u prolazu dok se ljudi guraju s omotima
i velikim torbama:
Bacilo me odmah u 1992 i Zg napunjen izbjeglicama iz Slavonije a uskoro i Bosne. Flash, flash. Da, mi svi
imamo PTSD, čak i ako nismo gledali smrti u oči, previše smo toga vidjeli u očima onih koji jesu.
Odstajao sam pola od tog 5-satnog putovanja, jer je na mom rezerviranom mjestu sjedila žena s djetetom.
Ostali su isto stajali. U Katowicama su Poljaci dodali vagon pa sam tamo našao mjesto. Nevažno, i tako
sam bio u osrednje kontroliranom šoku-u Češkoj se ništa nije vidjelo na ulicama ni stanicama, tamo nije
tokom zadnjih godina doselilo toliko Ukrajinaca kao u Poljsku, više je bilo Rusa na sveučilištu, a ovo je bio
prvi val izbjeglica, onih koji idu k rodbini i prijateljima na sigurno. Još ne oni "pravi" izbjeglice s krvavim
potplatima cipela. Takve Ruski generali tek stvaraju u tvornici moći.
Vidik ljudi koji su spakirali ono što se da ponijeti i otišli, bez da znaju hoće li se imati gdje vratiti, podsjetio me,
opet, koliko smo krhki, koliko nam je svakodnevica nježna i koliko je luksuz kad se Plenki i Zoki mogu svađati
ko klinci u pješčaniku-dok ne padne koji komad metala s neba, naravno.
Potrebno je samo malo ludila i puf, eto ti rata na vratima!
U Varšavi sam nakon par tjedana izbivanja naišao na izmijenjen grad: na željezničkoj stanici nakon 22h obično
je prazno, sada sve puno izbjeglica i volontera koji im pokušavaju pomoći, dijele hranu i deke-vani je oko nula
stupnjeva:
Grad je obojen u ukrajinske boje:
i pun dobrih poteza i namjera-nevjerojatno kako su se dobro organizirali-i to ne vlada, nego dobrovoljci: vodeći ljudi
Poljske kao kriptopremijerpredsjednik katotaliban Kacyznski su pro-putinovski i nisu ni zucnuli otkad je počeo rat, do
te mjere da se već pojavljuju memo u medijima "a gdje je Kaczka?" (Patka)-do sada se samo nagađalo da ih Putin
drži u šahu podacima iz prošlosti, a sad se to vidi, sakrili se u pačju rupu!
Crkva isto šuti, rekao neki katotalibanski biskup: "primat ćemo samo djecu od-do godina i samo katolike", valjda mislio
kako će sad popuniti harem novim plavokosim dječacima...ali je dobio srednji prst i ljudi organizirali sami stvarnu pomoć.
Javni promet u Varšavi je besplatan za sve s UA putovnicom-to je prva stranica na svim mjestima za kupovanje karata,
čak su i bicikli dočekali izbjeglice s riječima podrške:
Naravno, to sve radi tako dok su Poljaci u luksuznoj situaciji mira, ali i ovdje se u selima uz granicu polako osjeća dim i
čuju bombe preko granice, nije uopće daleko. Gradski javni uredi su izvjesili ukrajinske zastave u znak solidarnosti!
Prva vijest koju sam vidio danas ujutro je da su Rusi raketirali ukrajinsku vojnu bazu na 30km od Poljske granice i
zaprijetili da će uništiti sve što Zapad šalje Ukrajincima. Postaje "zanimljivo".