Pregled posta

Čelik, znoj i krv

Ratna su vremena, i asocijacija je čelik. Na Šljonsku sam, dakle da pogledamo kako
se kalio čelik.

Ostravu sam prvi puta vidio pred tridesetak godina (!), na silasku s Karpata, kad sam
poveo grupicu dobrih prijatelja preko Tatri na pivo do Praga (!!), obrnuvši putanju od
stoljeća sedmog. Ostravu smo vidjeli samo noću pri prolazu vlakom, kao ulaz u pakao:
sve se dimilo i gorilo, samo je On, Zli, falio.

Ono što se dimilo bile su visoke peći, Ostrava je bila mjesto gdje se, definitivno, lijevalo
željezo i kalio čelik!

Za ovaj toranj je arhitekt dobio neku nagradu, kao uostalom i za cijeli projekt revitalizacije
industrijskog kompleksa. Uspio je 100%, sad su tu različiti sadržaji i grad zarađuje više nego
da je neki Tjatji...ovaj, Pašaaaa di's Paša?..., ufff, ok, Žu...žu, žu... zaradio na betonu i farbi
za građenje nekih stanova na privatiziranom (pošteno, ja tebi ti meni, samo se prvo učlani u
partiju...pazi, ne SDP, ne, ovaj puta kra-de-ze, pamtiš?) Dakle....arhitekt, sjedi, pet!

Koji me pratite, znate da nisam baš poetski raspoložen prema današnjim arhitektima i obično ih
spominjem u spoju s banderom nasuprot njihovog ne-djela. Ovom bi i pivu platio-konobar,
daj gospodinu arhitektu...meni "Bernard", da, veliki, vruće mi od samog pogleda na ta crijeva pakla!

Odmah pored željezare je bio ugljenokop, tako da je energija bila nadomak trake!

Dakle, sjećamo se da je Šljonsk upravo zbog ovih postrojenja bio zanimljiv svima i otuda oni
bunkeri naokolo i koješta...ali vidi ga danas:

Tako se to radi! Graditi, a ne rušiti.


Post je objavljen 07.03.2022. u 22:48 sati.