Pregled posta

Kome odzvonjava

Prije rata, ovog skoro-pa-trećeg-svjetskog, počeo sam čitati Hemingwaya "Kome zvono zvoni"
u originalu. Takvo "čitanje u originalu" je uvijek dobar izgovor za obnovu neke pozicije iz lektire,
preporučam.
Kad sam imao upola manje godina, Hemingway mi je bio drag kao pisac, zbog svog stila, naravno.
Zadnje što sam čitao njegovog je bilo nešto od afričkog opusa, ali najviše mi je ostalo u pamćenju
"A moveable feast" koje sam našao u mojoj omiljenoj knjižari u Parizu, "Shakespeare"-prigodno za
moje pariške dane, jer je pisao o svojim ne najslavnijim danima tamo. Mogao sam si puštati
Đonijevo "Pavel" i dodati Orwella "Up and down in Paris and London" i osjećati se nekim tko (u)poznaje
Grad.

Neću reći ništa novog o "Zvonu", nisam ja od toga, jedino mogu reći da sam ga dočitao u ratno vrijeme, na
vlaku sa Šljonska prema sjeveru i mogao sam samo lamentirati kako nismo mnogo naučili: i dalje jači
kvači, "kulturniji" se boje za svoje guzice i kekse u 5 poslije podne, medvjedi ubijaju tuđu djecu u pregrštima
raketama sa 500 km udaljenosti zaslanjajući se "razlozima" a banda propalica, kao i obično, dobro zarađuje.

Ništa nova! Što ne znači da relativiziram, svakog tko se potpisuje pod Vladimirove "razloge" upućujem na
odlazak na odmor do K(r)ima i ne mora se niti vraćati. Hemingway i Orwell me uvijek podsjete na tragediju
Španjolskog "građanskog" rata, ur-sramotnu epizodu Euuuurope.

Ah. Uštekajte nešto originalnijeg, molim, kao bivanje dobri jedni prema drugima, za razliku od uobičajenog!

U svakom slučaju, preporučam, iako me mučilo, nisam ga poletno čitao, očito sam izgubio nešto od sposobnosti
apstrakcije teksta od moje trenutne okoline i previše je tu bilo refleksija, misli i polumisli. A vijesti iz okolne
besvijesti isto nisu pomagale, stvarnost se previše miješala s fikcijom.



Post je objavljen 28.03.2022. u 20:19 sati.