Cijeli život gledam s plaže serpentine iznad Karlobaga i ravnu liniju na vrhu Velebita gdje Terezijana siječe nebo i spušta se prema kontinentu. Bio sam, naravno, tamo autom ne jednom (u davnija vremena, kad je išao trajekt iz Karlobaga, češće se koristilo tu cestu), ali poduže vremena si mislim da bi trebalo to proći biciklom. Što u mom prijevodu znači i gore i dole. Jučer sam upravo to napravio: 900m visine, 2290 prijeđene visinske razlike, 106km, naporne, ali prelijepe vožnje...nakon trajekta, uspon do Prizne i dalje prema Karlobagu, sa vizurama sa razglednice cijelo vrijeme tako da je glavni zadatak uz pedaliranje da čovjek pazi da se ne zagleda i razbije:
Stari majstori su povukli liniju za konjske zaprege, tako da uspon nije preveliki, pa se polako ali sigurno uspinjem, isprekidano divljenjem se pogledima
Od Karlobaga do Kubusa je 17km, autom ništa, ali konstantnim usponom biciklom i te koliko, tako da ovaj vidik vrha ceste ostaje usječen u pamćenje:
S desne strane je Kubus...moj naklon graditeljima:
Pogled na Kukove, iznad Baških Oštarija:
Junak današnje priče, vidio je on svašta, vozio me po pariškom Platou u Francuskoj, i posvuda po Otoku, ali ovo je čekalo na njega:
Pola sata spusta, bez kočnica, osim nešto sitno na serpentinama, stari meštri su znali delat ceste!,
i onda doma, na plažu uz zasluženo pivo:
Preporučam!
|