astrosailor

četvrtak, 22.10.2020.

Sretno nesretni ljudi

Šetnja (rubnim) ulicama evropskog grada (Varšava, Zagreb, birajte) nakon
povratka s Otoka (jadranskog, da ne bude zabune, ne mislim na UK)
postaje studija psihološkog profila homo urbanicusa.
gf

Oko 17h, kad počinje gužva (zapravo mi na pamet pada samo engleski
termin "rush hour", dakle ne mislim da bi tamo naišao na previše
stvarno sretnih ljudi) vidim, hodajući sa psom, masu sretno nesretnih ljudi.

Zašto sretno nesretnih? Imaju aute, dakle u većini imaju posao, dom,
ženu, muža, djecu, psa, mačke, punice,..., lica su uglavnom umjereno
napeta, tu i tamo koje psihotično ili depresivno manijakalno, ali
uglavnom homo sapiens normaliensis.

S moje pso-šetačke perspektive ne djeluju mi baš presretni-ali to valjda jer
je dobro vrijeme pa me ne zalijevaju vodom ispod kotača svojih limenih
kutija. Moja "šetačka perspektiva" je još pod dubokim utjecajem otočnih
šetnji, koje su uglavnom pozitivno lijepe, pa se dio te ljepote razlijeva i
tamo gdje joj baš nije mjesto, na velegradsku ulicu.

Djeluje mi da ovdje još voze glavom, rukom i nogom, a ne kao kineski vozači koji
uglavnim bulje u telefon ili ekran monitora u autu pa je čovjek sretan da je
tehnika napredovala i auti voze umjesto njih.

Šetnje Otokom, s pogledima na nebo, more
gf

brda
gf

polja i pašnjake
gf

sa ovcama
gf

su me činile uistinu sretnim.

Dakle, još ima šanse za mene, nisam potpuno zagađen gradskim ispušnim i
zapušnim plinovima, mozak mi nije napušen vlastitom i tuđom veličinom. Možda
je to jer sam preko godinu dana uglavnom isključen iz događanja, ne pratim "Novosti"
osim onih koje je Krleža napisao pred stotinjak godina. Praćenje kineskih vijesti je
bilo bajkovito, to se ne može smatrati stvarnim "Vijestima" jer su toliko preparirane
da je sokol na zidu lovca živoleteća ptica u usporedbi s njima.

Ovdje kod nas, ne razumijem, nekako mi je ostalo potpuno strano, kako se ljudi mogu
faširati time što radi ili ne radi neki celebritić, makar i ona/onaj "pravi" a ne samozvani.
Baš me boli briga što radi propala Sranjgelina ili neki sličan (ne)par ili koliko je narasla
guzica neke Xim ili pačji kljun neke Južnerine.

Ali to valjda progovara iz mene pastirski primitivni um, nisam ja u stanju
shvatiti te finese, što ćeš, nije svakome dano. E!

Lijepa vam bila jesen, ja ću se potruditi da i moja ne bude presiva.

- 23:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2020 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (6)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (3)
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org