NASA je pred par godina poslala sondu prema Bennu, bliskom nam asteroidu, sa zadaćom
da dotakne površinu ovog 500m velikog objekta, pokupi bar 60 grama prašine i kamenja s njegove
površine i donese ih natrag na Zemlju da ih proučimo u laboratoriju. Djeuje da je najkritičniji
dio ovog stvarno ambicioznog projekta, prikupljanje materijala, izvršen u prvom pokušaju. Za
sada znamo da je sonda dotakla Bennu, izvršila manevar prikupljanja, i udaljila se na sigurnu
udaljenost.
Zašto nas zanima što je na površini tog asteroida?
Kao prvo, Bennu je objekt koji se giba oko Sunca po orbiti sličnoj onoj po kojoj se giba Zemlja i
jedan je od objekata koji bi mogli udariti o Zemlju tokom idućih 200 godina. Dobro je znati s
kakvim objektom imamo posla.
Kao drugo, taj asteroid je vrsta objekta od kojeg je nastala Zemlja, dakle naučit ćemo nešto o
nastanku naše vlastite planete. I ostalih, jer i dalje ne znamo baš precizno kako je to sve nastalo.
Pretpostavka je da se iz oblaka međuzvjezdanog materijala koji se vrtio, formirao disk. U njegovom
centru se, uz pomoć gravitacije, nakupilo dovoljno materijala da se zapali nuklearni reaktor, naše
Sunce. Ostatak diska je ispario kad ga je obasjala zvijezda, ali prije toga su se, ne znamo još kako,
formirale planete.
Naravno, teorija je mnogo, ali znanost najbolje radi kad ima uzorke za proučiti i iz njih zaključiti koja
od teorija je, ako ikoja, točna, ili smisliti bolju.
Ovo pišem desetak minuta nakon što je približavanje Bennu uspjelo, procedura prikupljanja materijala
je završena, ali se još ne zna koliko materijala je prikupljeno. Sonda će se sada udaljiti na sigurnu udaljenost,
ohladiti i raširiti solarne panele koje je tokom približavanja stisnula uz sebe da ne bi zakačili o nešto,
Nakon toga će zarotirati oko vlastite osi sa kutijom sa prikupljenim materijalom ispruženom ispred sebe,
da izmjeri razliku u kutnoj količini gibanja u odnosu na onu prije manevra-iz toga će se zaključiti kolika
je masa prikupljenog materijala.
Cilj je bilo prikupiti 60 do 2000 grama materijala. Sistem za prikupljanje je baziran na boci s plinom pod
pritiskom, koja se prazni pri prikupljanju materijala, i ima tri takve boce. Misija autonomnog približavanja
(Bennu je predaleko da bi mogli direktno upravljati sondom, jer signal putuje 15 minuta u jednom smjeru,
toliko treba elektromagnetskom signalu da prijeđe tu udaljenost) je vrlo rizična, pogotovo jer se Bennu
pokazao stjenovitijim nego se očekivalo.
Ako je pri prvom pokušaju prikupljeno dovoljno materijala, sonda će krenuti na povratni put prema Zemlji,
koji će joj uzeti 3 godine. Kad dođe u orbitu oko Zemlje, ispalit će kutiju sa padobranom koja će donijeti
uskladištenim materijal na Zemlju, gdje će ga znanstvenici proučiti u laboratoriju.
Japanske misije Hayabusa 1 i 2 su tokom prošlog desetljeća izvršile sličan zadatak, ali Hayabusa 1 je donijela
svega nekoliko miligrama materijala, jer se poklopac kutije za prikupljanje nije otvorio. Ta misija je prošla
najtrnovitiji put za bilo koju "uspješnu" misiju, sve što je moglo poći po zlu je pošlo, i bilo je čudo da su uopće
nešto donijeli za Zemlju...iako spaljeno i razbijeno, jer se ni padobran pri spuštanju kutije na Zemlju
nije aktivirao, Bilo je dosta ljudi koji nakon toga nisu imali više budućnosti u JAXA. Na kraju su imali za mjeriti
jedino mikroskopsku česticu prašine sa asteroida koja se slučajno našla u kutiji, usprkos neotvorenom poklopcu.
Hayabusa 2 je bila uspješnija, sa uspješno izvršenim zadacima; njen uzorak još putuje prema Zemlji.
Osim znanstveno, ovakvi događaji su povijesni za tehnologiju istraživanje Svemira, jer su na rubu naših
mogućnosti i pripremaju nas za iduće, još kompliciranije korake. Čovječanstvo uči polaganim koracima,
pitanje je hoće li to biti dovoljno brzo da nam osigura mogućnost preživljavanja kao vrste neovisno o Zemlji,
ako ju uništimo kao našu glavnu i sigurnu bazu. Jer, čini mi se, to je glavni cilj ovakvih napora, da izbjegnemo
sudbinu naše planete u slučaju manje ili više prirodne katastrofe ili, vjerojatnije, naše vlastite gluposti.
Post je objavljen 20.10.2020. u 23:27 sati.