U prethodnom postu sam opisao velike svemirske opservatorije iz NASA programa koje su do sada poletile.
Kako izgleda lista želja NASA u tom pogledu? Mnogo je predloženih instrumenata, da bi tek vrlo mali broj
stvarno bio izgrađen i lansiran, pa obično u taj lansirani uguraju što god se da od projekata koji nisu izabrani.
2016 je odobrena izgradnja Nancy Grace Roman (glavna administratorica NASA krajem 1960-tih do 1970-tih)
Space Teleskopa (projektno ime je bilo WFIRST), sa 2.4m ogledalom (kao Hubble). Planirana su dva instrumenta:
-Instrument širokog polja viđenja (WFI), kojem je osnova kamera sa 300 Mpixela u bliskom infracrvenom
području, vrlo širokog polja viđenja od oko 1/3 stupnja (kao promjer Mjeseca), 100 puta većeg od onog
Hubble-a. Glavni cilj WFI je istraživanje dubokog svemira, potrebno za razumijevanje utjecaja tamne mase i
energije, i mjerenje zakrivljenosti svemira, za provjeru točnosti Opće teorije relativnosti.
-CGI je koronograf nove generacije koji koristi tehniku potiskivanja svjetlosti zvijezda, sa kamerom vrlo
malog polja viđenja i spektrometrom u vidljivom i infracrvenom dijelu spektra. Time će biti tražene planete
i diskovi oko drugih zvijezda, i galaksije oko kvazara i aktivnih jezgara galaksija (AGN).
Cijena Roman teleskopa će biti oko 4 milijarde dolara, a morao bi poletjeti ne kasnije nego 2027 i raditi bar
5 godina. To je jednostavniji-i manje rizičan-projekt od Webb-a, kao što je i većina ostalih misija-one su u biti
nosači novih generacija detektora, nikome nije potreban toliki rizik kao kod Webb-a, koji je jednostavno bio
prevelik za današnje rakete-ali je bio potreban da se pomakne granica vidljivog, koju se onda može pomicati
dalje specijaliziranim detektorima. Kad već znate da je nešto tamo i znate u kom dijelu spektra je, onda je lakše
napraviti manji instrument za proučavanje istog.
Što se Webb teleskopa tiče, polako se približava svojem odredištu i aktuatori pojedinih ogledala (18 ogledala je,
svako ima 6 takvih pokretača), koji pomiču svako ogledalo, su postepeno uključivani da postave ogledala u radni
položaj. To je dugotrajan posao, jer ogledala su hladna a pokretači se griju tokom uključivanja, pa da se izbjegne
preveliko zagrijavanje, svaki je uključivan samo na kratko vrijeme. Ti pokretači će tokom rada teleskopa pomicati ogledala
vrlo malo, par nanometara, maksimalno do milimetra, jedino sada, tokom postavljanja ogledala u početni položaj
iz osiguranog položaja tokom leta, moraju ih pomaknuti za centimetar. Korak mehanizma je isti, dakle trebat će mu
mnogo više vremena da izvrši zadatak-brzina pomaka je slična brzini rasta trave! Ljudi koji to nadgledaju moraju se
stvarno naoružati strpljenjem!
Moje vrijeme je trenutno, uz svemirske teme, još ispunjeno ljepotama nešto bliže mi okolice:
Novi put? Vodi do ovakvih proplanaka s vidikom za ...ovna ubiti od ljepote:
|