Jučer su svjetske vijesti pronijele glas o pronalasku čudnog, dugotrajnog radio periodičnog signala
iz zakutka Galaksije udaljenog oko 4000 svjetlosne godine od nas (dakle, oko 4000 godina svjetlo
putuje od tog objekta do nas. Usput, kad pišemo Galaksija, misli se na našu Mliječnu stazu, a
kad pišemo galaksija, malim slovom, mislimo općenito na galaksije kojih je nebrojeno milijardi i
naša je samo jedna od njih, prosječna spiralna galaksija).
Što to znači, da smo uhvatili takav signal? Naštimali smo antenu-u ovom slučaju više njih, sa
velikim tanjurom koji usmjerava radio-valove prema prijemniku-i našli signal koji se ponavlja svakih
18 minuta i 11 sekundi. I traje oko pola minute do jednu minutu. Signal je jak, kroz široki pojas
frekvencija, i jako linearno polariziran (dakle, usmjeren). Neki od signala su glatki, a neki sadrže
kraće bljeskove trajanja od oko pola sekunde. Signali se mijenjaju na intervalima duljine sata.
Po vlastitom gibanju na nebu bilo je jasno da se radi o objektu van Sunčeva sustava, a iz gušenja
radio signala, koje je poznato za galaktičke objekte, izračunato je da se nalazi na gore spomenutoj
udaljenosti od nas, kao i da ima vrlo jako magnetsko polje. Dakle, nije neki pokvareni frižider u blizini
opservatorije ili na svemirskoj stanici koji iskri svako malo pa ga "čujemo".
Kao prvo se nameće pitanje je li to nešto novog, neki novi objekt, ili je stalno bio tu ali ga nismo vidjeli.
Promatranja u kojima je nađen su arhivalna, iz 2018. godine. Nije nađen prije, jer ga nitko nije tražio:
podataka je nepregledno mnogo, i pošto vrlo energetski objekti u svemiru, koje je dani instrument imao
za cilj registrirati, uglavnom pokazuju brže promjene (rijetko što može dugo blještati velikom snagom),
automatski pregled neba traži signale kraćih perioda. Ovaj objekt je nađen kad je student dobio zadatak
probati sa signalima duljeg trajanja, isprobavajući novu metodu obrade podataka.
Što bi to moglo biti? Po snazi to je treći izvor na nebu u tom dijelu spektra, i ocijenjeno je da bi ih, ako
postoji takva klasa objekata, trebali pri daljem pročešljavanju arhiva pronaći, u prvom prolazu
kroz istu količinu podataka, bar desetak.
Prvo padaju na pamet magnetari, neutronske zvijezde sa još jačim magnetskim poljem nego se obično
pripisuje npr. pulsarima (govorimo o poljima reda veličina tisuću milijardi Gaussa), jer kad imate promjene
na skali sekundi, znači da se radi o malim objektima-neutronske zvijezde su radijusa desetak kilometara,
kao grad, ali mase Sunca, radi se o vrlo gustim objektima, koji se obično jako brzo vrte (jer su tokom
prikupljanja materije na sebe preuzeli i njenu kutnu količinu gibanja, koja je za astronomske objekte
ogromna-zamislite si klizačicu koja ima jaaako duge ruke i onda ih skupi uz tijelo tokom piruete, zavrtit
će se jaaaako brzo!).
Naravno, sad će krenuti potraga i drugim sredstvima, da se pokuša naći ishodište tih signala, očito je da
smo naišli na nešto zanimljivog! Naravno, krenut će i serija bombastičnih naslova u časopisima. Zato ovo
pišem, da imate donekle ideju u čemu se radi i ne nasjedate opsjenarima raznih masti. Slušamo Svemir,
i ono što čujemo, istražujemo. Još mi nitko nije iz šalice kave izgatao da ako naštimam u svojim numeričkim
simulacijama ovo i ono, riješit ću problem X, a možda i Y! Niti mi je horoskop to predvidio, a ipak sam...riješio!
Uzdaj se u se i u svoje kljuse, neće nam zvijezde samo tako odati svoje tajne.
Kao bonus, evo slikice sa današnje šetnje, mirna starina, njiva sa lokvom i drvetom, što ćeš ljepšeg!: