Pregled posta

Spitzer i velike opservatorije

Dok pratimo udaljavanje Webb teleskopa od Zemlje prema njegovoj konačnoj orbiti (još oko pola udaljenosti Zemlja-Mjesec mu je ostalo do orbite koja je na oko 5 udaljenosti Zemlja-Mjesec; trenutno komandni centar na Zemlji pokreće redom kontrole položaja ogledala-svako od 18 ogledala ima 6 pomičnih nosača, koji ga mogu pomaknuti u koracima preciznosti 1/10 000 debljine vlasi), možda nije na odmet prisjetiti se Spitzer teleskopa, koji mu je bio prethodnica, i koji je nakon 16 godina rada umirovljen pred točno dvije godine.

Spitzer je bio jedna od NASA-inih četiri velike opservatorije u svemiru, zajedno sa Hubbleom koji radi u bliskom infracrvenom, optičkom i UV dijelu spektra, Chandra rendgenskom opservatorijom i Compton opservatorijom u još višem, gama dijelu spektra.

Spitzer je radio u infracrvenom dijelu spektra, sa 2.5m ogledalom (Hubbleovo je 2.4 m) i bio je postavljen u heliocentričnu obitu-ali ne L2 kao što će biti slučaj sa Webbom, nego u orbitu u kojoj je slijedio Zemlju na putu oko Sunca, mijenjajući udaljenost od Zemlje. Prednost takve orbite je da ne treba vršiti korekcije koje će Webb morati vršiti da ostane u eliptičnoj putanji oko L2 točke, dakle treba i manje goriva, ali mana je da je komunikacija sa teleskopom mnogo ograničenija. Spitzer je dnevno prenosio oko 1.2 GB podataka-kao što sam opisao u prethodnom postu, Webb će dnevno producirati oko 20TB podataka i neprekidna komunikacija je bitna za uspješan rad.

Možemo zamisliti da je Webb učio na primjeru Spitzer teleskopa-koji je bio sagrađen da radi do 2009 (lansiran je 2003), ali je, zahvaljujući ingenioznosti inžinjera koji su nalazili načine da iskoriste i zadnje što se da od instrumenata i nakon što je potrošeno sredstvo za hlađenje koje je Spitzer nosio sa sobom, radio još 10 i pol godina!

Sam ili u kombinaciji sa Hubble-om ili nekim od drugih teleskopa, Spitzer nam je po prvi puta preciznije pokazao Svemir u infracrvenom dijelu spektra. Svi podaci sa njega su javno dostupni i astronomi će ih zasigurno još godinama koristiti za nova otkrića, ili kao dopunu uz novija promatranja.

Vidimo koja je logika gradnje opservatorija: obuhvatiti redom cijeli elektromagnetski spektar; nakon završetka misije, poslati veću verziju. Isto kao na Zemlji, veći teleskop znači i bolje razlučivanje, dalji doseg. Ali i mnogo veći rizik i tehničku kompliciranost, jer tehniku koja radi u svemiru uz sve veću preciznost treba razvijati od samih početaka. To je i jedna od motivacija, razvoj novih, boljih instrumenata.

U astronomiji vidimo da smo stvarno dobrano zagazili u XXI stoljeće. U nekim drugim granama, npr. medicini, često nam se čini da nam i ne ide baš tako dobro kao što bi se moglo očekivati. Ali često je to zbog diktata tržišta ili zahtjeva ispitivanja nuspojava koje slijede iz, npr., uzimanja lijekova. Zvijezde ne šljive pol posto što mi o njima mislimo.

Na kraju, evo nastavka ilustracije zašto su nam potrebni veliki teleskopi: moje snimke 11.4 cm reflektorskim teleskopom i kamerom ne baš najnovijeg telefona iPhone7:

Komadić Mjeseca pri velikom povećanju (par stotina puta)

i jedan od najjednostavnijih primjera dvojne zvijezde, Mizar, predzadnja u repu Velikog Medvjeda (zeta UMa), koja je ujedno i mjerilo dobrog vida: ako tamo uz dobre uvjete promatranja vidite golim okom dvije zvijezde (manja se zove Alcor i 12 lučnih minuta je udaljena od sjajnije), imate normalan vid. Sam Mizar je u teleskopu lako razlučiv u dvojnu zvijezdu (donja zvijezda na slici) razmaka 14 lučnih sekundi, dakle, u dalekozoru ili manjem teleskopu su tamo vidljive ne dvije, nego tri zvijezde! Spektroskop ih razlučuje i više, svaka komponenta Mizara je za sebe još dvostruka zvijezda, tako da je to zapravo četverostruki sistem, na oko 83 svjetlosne godine od nas:

Mizar je bila prva teleskopski otkrivena dvojna zvijezda, još 1617 ju je promatrao Benedetto Castelli i zamolio je Galileia da ju isto promatra, što je ovaj i učinio i detaljno ju je opisao. Mizar A i B kruže jedno oko drugog u nekoliko tisuća god, na međusobnoj udaljenosti od 360 udaljenosti Zemlje od Sunca. Uz Alcor je nedavno (2009, astronomija je živa znanost i stalno pronalazimo nove objekte i ima ih, doslovce, za trajanje Svemira pronalaženja) također pronađen pratioc, crveni patuljak, na udaljenosti oko 1 lučnu sekundu.

Post je objavljen 15.01.2022. u 11:44 sati.