astrosailor

četvrtak, 05.03.2020.

Shanghai Baby revisited

Čitao sam "Shanghai baby" tada mlađahne Wei Hui Zhou, u svom pretprošlom
životu, mojoj tajvanskoj inkarnaciji pred desetak godina. Sjećam se da mi
se knjižica svidjela, usprkos "qipaoizmu" autorice, ili upravo zbog njega.
Bila je autentična. Verifikacija pročitanog sa živim sudionicima
transformacije kineskog društva iz srednjovječnog feudalizma u moderni
feudalni kapitalizam potvrdila je opservacije autorice.

Sad sam se i sam našao u Šangaju, akretiran istom silom kojom i mnogi
tokom prošlih stotinjak godina, čistom, nepatvorenom ljubavlju prema
zna... ovaj novcu. Dobro, dobro, znam, slabo bi se prodal ko materijalist,
dakle mislim ne baš na ljubav nego potrebu. To nam je naša borba dala
da astrosailor mora i dalje biti vječni žid i ploviti markopolovskim
morima-usput, sad živim u gradiću koji je svega oko 150 km udaljen
od Hangzhou, gdje je dotični uplovio pred oko tisuću godina. Napredan
čovjek taj Korčulanac. Bio sam u njegovom gradu pred par mjeseci i da,
prešao je popriličan put od ove luke:

Naslagao se u međuvremnu palimpsest na okolne gradiće:

Dakle, na lokalnom terenu došlo je vrijeme pogledati opet, nakon
desetak godina, kako Wei Hui rezonira sa stvarnosti.

Nisam krenuo ophoditi klubove i noveau i ne tako noveau riche mjesta, ne
samo zbog korona virusa koji je harao dok sam ja čitao, nego i jer mi
takva usporedba ne bi mnogo dala-nisam takva mjesta često posjećivao ni
prilikom prethodnog čitanja, u Taipeiju. Neću ni spominjati da moja
znanstvenička plaćica ne bi bila dovoljna da se tamo pojavim. Dakle,
više je stvar u mojoj percepciji stvarnosti, nego u nekoj "objektivnosti"
koju bi moja malenkost mogla tu pružiti. Dodao sam jedino zvuk ulice
i bliži kontakt sa np. Francuskom četvrti. Za dodati stvarne ljude u tu sliku,
morao bih ovdje provesti mnogo dulje vrijeme. Što, uz tragičnu kvalitetu
zraka i moja jadna pluća ne bi baš bio predugačak interval, pa ću se
potruditi da bude što kraći, po principu "napravi posao i briši na zdravije
mjesto!".

Ulice koje spominje Wei Hui sam prošetao i još ću prošetati, ali naravno ne
i upoznao. Uostalom, to uvelike i nisu više te ulice koje ona spominje. Knjigu
je pisala krajem prošlog tisućljeća, a Šangaj se, kao i cijela Kina, strelovito
mijenja. Cijeli kvartovi bivaju obnavljani (temeljito, tako da ni žohari ne ostaju)
sa sretnim i zadovoljnim stanovnicima dobrovoljno seleći iz centra grada u neku
pripiz..., jer će tamo umjesto svoje potleušice dobiti stan na X-tom katu u novoj,
prelijepoj zgradi. Imat će čak i WC, a vjerojatno i frižider s pretincima za maslac
i jaja! ("...a što je to maslac? A što je to jaja?"):
Zbogom kahlicama
Negdje sam ovako nešto već vidio, mislim da je izvjesni Nicolae C. imao
prste duboko u tome, seleći uboge seljake iz njihovih potleušica u
moderne betonske zgrade. Za što su ga, nezahvalnici jedni, ubili kao psa.

Nevjerojatno je kako su režimi slabo inventivni. Moja tinejdžerica krenula čitat
"Životinjsku farmu" Orwella i da, dobro mjesto za tu literarnu poslasticu!

Ljudi na ulicama su i dalje raznih boja i odjeća i obuća, ali nisam, kao pred
desetak godina, naišao na seljake koji vode jaka za rogove. Sad su valjda došli
iz svojih Imotskih nekom lokalnom inačicom belog bre Merđa ili crnog brenakvadrat
Bemweja. Vozni park Kine je futuristika. Tesla radi dobar posao, podosta njegovih
autića je naokolo, sigurno pomaže i činjenica da su upravo otvorili tvornicu
ovdje. Zar i on, sin Brut?... da, "how yes nou", sigurno, "I tata bi, sine!". Meni je bolje
da šutim, evo, došao sam i ja iz svoje bodulske pipiz...!, doduše bez janjca ili pršuta
na ramenu.

Ono što primjećujem u gradu je da nema aktivnih taoističkih ili budističkih hramova
koji bi bili otvoreni i živi makar koliko u Japanu. Ono na što nailazim je turistička atrakcija, gluma,
kazalište, treba platiti ulaz. Na Tajvanu to nije bio slučaj, tamo je to čak i u Taipeiju bilo dio
normalnog života, živa vjera ili makar običaj. Očito ovdje to nije preživjelo Kulturnu revoluciju...
dakle, bila je uspješna. Mao 1 : kultura 0.

Kina stari-tek su se sad otrijeznili i shvatili da će za par godina imati više 50 nego
20-godišnjaka, a to, kako dobro vidimo u Evropi, nije zdravo. Ni po ekonomiju, a
bogmeš ni psihu naroda. Promijenili su kao politiku, pa se sad mogu razmnožavati, ali
tko bi se razmnožavao kad se tek počelo dobro živjeti! A škola košta, nije to SSSR ili
Jugoslavija pa da škola bude besplatna, ovdje je to "socijalizam s kineskim karakteristikama",
a u Kini je školovanje i u najcrvenija vremena išlo ruku pod nogu s novcem, puno novaca, i porodičnim
statusom. Welcome to China!

Ako idete u Šangaj kao zavodnik/ca, ne zavidim vam...pročitajte ovu knjižicu i budite spremni na
palimpsest sličan onom iz dalmatinske ulice u lokalnim ljepoticama. Preporučam također knjižicu
"Svila" Alessandro Baricco, a ni ponešto Gao Xingjiana neće škoditi.

- 18:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	ožujak, 2020					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages