Pregled posta

Globalni virus

U svojim znanstveno fantastičnim razmišljanjima mislio sam da će se svijet možda uozbiljiti npr. kad astronomi naiđu na Druge i postane nam jasno da smo svi, žuti i crni i bijeli i plavi, ipak samo ljudi, ista vrsta, koja bi se pred vanjskom opasnosti morala zajednički braniti. Oda Nekajnaga, dođi se boriti za nas!

Već odavno predviđam da ćemo sad, još malo, naići na neki znak "drugih". Nešto ne nailazimo. Ali nailazimo drugačije globalne izazove. Uzmimo npr. klimatski, vidjeli smo kako neslavno smo se tu pokazali-dovoljan je bio jedan trumpasti narcisoidni pajac da sve padne u vodu-sve u ime "demokracije".

Sad nas je našao virus-kako se tu ponašamo? Ne baš slavno, i opet neki pajaci lupetaju, a ljudi umiru. Kinezi su tokom zadnjih dvadeset godina propustili riješiti poznati im problem zauvijek-mislim, juha od šišmiša, stvarno?!-pa sad svi plaćamo danak, ali političke svađe tu neće ništa donijeti, treba djelovati. Današnja situacija će biti predmet analiza u desetljećima koja dolaze, ali ovo što vidimo na svjetskoj razini nije baš nešto. U biti svaka zemja vodi svoj mali rat, samo da sada sa svojim vlastitim stanovništvom.

Lijepo veli jedan naš davni pjesnik:
"ko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje."

Globalizacija nam je dala to da je prošlo svega par tjedana do toga da zamijenimo položaje: prije ste vi čitali u kakvoj sam gabuli tamo na Dalekom Istoku, a sad ja čitam u kakvoj ste vi, tamo na Dalekom Zapadu. Tu nam ne pomaže ni lokalni sapun-miris mu je kao i boja, ostat će mi zauvijek zakodiran uz Šangaj, stvarno jao i zao:

Što reče izvjesni korporacijski partner, "prekujmo ovaj neuspjeh u uspjeh", dakle, nađimo nešto pozitivnog u tome: ja sam za sada živi dokaz da se korona virus da preživjeti i blizu izvora, dakle, vi imate još veće šanse. Samo oprezno.

Dakle, što vam slijedi? U Šangaju su nas izolirali oko 23. siječnja, a prošli tjedan, 17. ožujka su dozvolili povratak na posao, dakle, oko dva mjeseca (stvarno) rigoroznih mjera kretanja je bilo dovoljno da obuzda zarazu čak i u Šangaju, gdje je oko 14 miliona ljudi radnih migranata (sve skupa oko 27 miliona ljudi živi u gradu).

Provezli smo se tokom tog vremena par puta metrom kroz cijeli grad i još smo tu. Kupovali smo u supermarketima i dućanima-oprezno, i sa naše strane i dućana, bez gužve i sa puno mjerenja temperature i dezinficiranja i, naravno, sve zamaskirano-evo jedne slikice sa neta o kupovini u Estoniji-vjerojatno šala jer sa samog početka priče tamo, ali vidio sam ljude i stvarno gotovo tako obučene u podzemnoj ovdje:

Pojeli smo 14kg riže u zadnja dva mjeseca:

i brdo zeleniša i sosa od soje i čilija i ostriga i koječega što inače ne bi ni taknuli. Konzerve s grahom, graškom, rajčicama i koječim miješali smo sa rižom, špagetima, kineskim raznoraznim čudima od rezanaca od hajdine, riže, soje, albumina, graha,..., dodali smo proso i raznorazne gljive na jelovnik, slatke kekse s lukom (ble!) i ne znam čime, tofu... Ne sumnjam da ćete i sami otkriti ljepote kuhinje u izolaciji.

Usput, dućani su bili opskrbljeni-nadam se da će i kod vas biti tako. Blago onima koji imaju vrt uz kuću, višestruka korist i zadovoljstvo-iskoristite priliku!

Za specijalne prilike isprobali smo i lokalnu ponudu pića: pivo Tsingtao nam se sviđa uz jelo, jer je svega 3.1% alkohola, taman za okus a ne za glavu, u boci ali i draft u limenci je sasvim ok:

Probali smo i lokalna vina, ovo je za 30 kuna (kineska valuta RMB je gotovo istovrijedna našim Kunama prema EUR, pa se lako orijentirati što se tiče cijena):

u prošlom postu sam pokazao jedno malo skuplje. Oba su sasvim dobra, negdje oko Babića, pa ne treba plaćati
dvostruku ili trostruku cijenu za uvozna. Lokalni brandy, jedan od jeftinijih, nije lošiji od ičeg Badelovog, evo ga ovdje uz dvije također isprobane boce piva (oba niskoalkoholna, Suntory je kao pivni šampanjac):

Jedna nelokalna stvar je bio koreanski Soju: čista verzija je nepitka, kao loša rakija komovica, ali sa sokom od grejpa ili naranče postaje pitko ili bar "zanimljivo":

Uspjeli smo i trčati da održimo kondiciju tokom izolacije. Trčali smo noću,
kad praktički nikoga nije bilo na ulici. Nisam siguran koliko je to bilo u
skladu sa lokalnim pravilima igre, ali policija, koje je bilo poprilično, nas
nije dirala. Otrčao sam tokom tog vremena par polu-maratona pločnicima oko
šangajskog stadiona, i poprilično puta oko Xujiahui parka usred Francuske
četvrti. Dakle, ako je dozvoljeno, ili ako imate polja ili šumu u blizini,
bez ljudi, iskoristite priliku.

Naravno, život u izolaciji je i prilika za pročitati sve one debele i tanke
knjige koje su dugo čekale na policama. Nađite dobro mjesto u kući, sa
dobrim svjetlom, i priuštite si taj gušt redovno. Ja sam dovršio stvarno
dobro napisan "Bolji život" Fulvia Tomizze, gdje prati Istru od vremena
Prvog Svjetskog rata do 1970-tih očima sakristana manje seoske župe.

Televizor, ako ga još imate kao namještaj, prepuručaam upotrijebiti za
sušenje krpa ili lakše odjeće-nećete u njemu naći puno dobrog. Po mome, u
ovakvim situacijama bolje je crpiti snagu iz svoje unutrašnjosti nego ju
tražiti izvana.

Poanta: virusi će proći, uložite napor da ostanete i mentalno zdravi, ne
samo fizički.

Post je objavljen 26.03.2020. u 14:06 sati.