Linkovi

mislijedneplavusche

24.11.2019., nedjelja

živjeti sa smijehom, makar i sjekire padale




u knjižnici na knežiji dogodila se lijepa večer smijeha i prijateljstva.
naša Smjehuljica predstavila je svoju prvu knjigu sjajnih humoreski
iz života svih nas, čak i povijesne pričice iz davne prošlosti
koje nam se čine, eto, tako neobično poznate kao da su se dogodile danas, tu, oko nas.cerekcerek






autorica dočekuje goste, ima nas odasvud, ne samo iz zegeja, stalno neki muving, pa valja pozdraviti
one koji dolaze.







posljednji dogovori oko moderiranja i tijeka priredbe. voditeljica je krasna mlada profesorica Mateja,
ujedno i voditeljica na radiju. izuzetno spretno i neposredno vodila je konferansu. mladenačkim poletom,sretan
dinamično uz isticanje najznaimljivijih detalja oko nastanka i oblikovanja Gordanine knjige.

posljednja proba pred mikrofonom, podešavanje zvučnika, intonacija... glazbena pratnja je bio
jedinstveni duo - gitarist i pjevač, student FER-a Jakov i vrsna multitalentirana glazbenica Marija anđeoskog glasa.







a gle, tko to dolazi? eeksjedobradi je ipak došao, iako je morao žuriti dalje.
gleč, ima nas još, slijede dogovori za dalja druženja. kasnije je poslao poruku
kako sjedi u tramvaju, drži knjigu u rukama i drma se od smijeha.sretan








spremni? udobno se smjestili?yes eh, sad možemo početi.






voditeljica knjižnice je nadahnuto istaknula sve vrijednosti ove vedre Gordanine litarature.
uz pratnju gitarističkog virtuoza i pjevačicu posebne boje glasathumbup. publika se i smijala i bila dirnuta
zapravo detaljima osobnog života i djetinjstva spisateljice, prepoznavši u svakom djeliću svoje vlastite
trenutke odrastanja, mladenaštva i sazrijevanja. kako se kaže: ridendo dicere verumzubo (smijući se reći istinu, horacije).
bilo je pitanja kad će ta njena bebica, knjigica, stasati, kad će biti pretvorena u teatar, u radijsku emisiju, oživotvorena
i na neki drugi medijski način osim na internetu i, konačno, u pravom tiskanom obliku. bit će, bit će, iako autorica
o tomu još nije razmišljala, no stručnjaci kažu da se takav sadržaj mora i na drugačiji način prezentirati. jer vrijedi. vrijedi!
uz daljnje diskusije o književnosti, claptonu, potpisivanja, bilo je i pogleda na imidž autorice, ono, biranje klajde, i, obavezno, crvene štikle.
zavisti, zelena zavisti, kad bih imala takve noge (oslobodimebožegrijeha, ne poželi krast tuđenogeištiklerofl)






a onda je blogerska ekipa otišla u jesenju noć ...Oznake: promocija knjige gordane ross u Zagrebu


- 14:18 - Komentari (17) - Isprintaj - #

19.11.2019., utorak

smjehuljica i njezina knjiga smijehova




alooo ekiiipaaa!



idemo, akcija:

naša blogerica



Smjehuljica #3333FF>Smjehuljica


izdala je knjigu smijeha, svoj prvijenac, knjigu koju je u epizodama objavljivala i dalje objavljuje na našem blogecu,
i sve vas
,


poziva na promociju



22.11., petak, u 18,00 sati, u knjižnici Albaharijeva na Knežiji.





bilo bi sjajno da se skupimo, opalimo grupno ili pojedinačno druželjubljenje uz smijeh, pjesmu i plesanje
i tako uveličamo ovaj jedinstveni događaj.

nadam se svesrdno da neće biti jedinstveni i da će naša Rossovka uskoro izdati još mnogo izdanja
te vesele knjige i da će joj se tako omogućiti i izdavanje daljnjih uradaka, što joj od srca svi želimo.



elem, bilo bi super i u blogovskom zajedničarskom duhu da se najdemo tamo
(kao orijentaciona točka je pitarosso na selskoj iza podvožnjaka, pa prek ceste,
pa raaaavno po onoj maloj uličici do parkića i tam je na vuglecu knjižnica albaharijeva.

odmah iza nalazi se jedan sjajni birc, pa možemo svi skupaolcuzamentugedr otići i na pivičku ili kaj već).
ili da se najdemo koju minuticu prije na nekoj gradskoj točki pa zajedno krenemo na kulturno uzdizanje.


ajmooo, zagrepčani, ima nas, pokažimo se, i dočekajmo Smjehuljicu i njenu veličabstvenu Knjigu smijeha,
a i sve one blogere koji bi iz raznih dijelova lijepe naše ili iz stranih zemalja došli i razveselili se
lijepim druženjem i kulturnim događajem.

eto. čekamo vas, javite se rossovki, ona ima i moj brojček pa da se dogovorimo.
demetra, pinklica, lionesse, sarahbe, purgerica, grincajg, sjedobradi, tigi, čarapagos... ima nas dosta, pa da se i vidimo :):):))))

Oznake: promocija knjige smijeha Gordane Ross


- 18:54 - Komentari (27) - Isprintaj - #

10.11.2019., nedjelja

z noge na nogu



od medveščaka z noge na nogu prema ribnjaku







s jedne strane weberove stube i sjećanje na bezbrižne dane studija i pentranja na faks smokinparty
s druge strane krasni perivoj, jesenje lišće i spomenik I.G Kovačiću skulptora V. Bakića, a onda se pogled digne do zidina i jedne gole tete koja se sunča pod golom magnolijomzubo








pogled na katedralu, na mnogostoljetni pejzaž, pogled gore: zlatno treperavo lišće i varljivo sunce
pogled dolje: zemlja natopljena jesenjom kišicom i tek nikle gljivice (eh, da je tu googoo, odmah bi znao o kojima se radi, a možda bi savjetovao i koji recept, ne čini mi se da su grmušice, odlične na gulaš)



na mjestu popovskih ribnjaka (tak su ih zvali) još, valjda, ab urbe condita, biskup Alagović dao je po staroj ideji Maxa Vrhovca urediti vrtove i perivoj, prema projektu, danas bi se to reklo, hortikulturnog dizajnera Klingspögla, pa je s vremenom sve zapušteno i palo u zaborav. onak ka se inače događa kod većine naših novogradnji i lijepih zamisli. rofl
građani, ondašnji privatni poduzetnici, na silu su napravili referendum i skupljali okolo potpise da se mjesto pretvori u stočnu tržnicu ludnamcor
natezali su se neko vrijeme dok se ipak veći dio terena nije definitivno pretvorio u park. thumbup









negdje u vrijeme kraljevine jugoslavije, 1934., nekomu je pala na pamet grozomorna ideja (nije navedeno je li se zvao bandić ili kako drukčije zubo ) da sve to sravni sa zemljom pa da se tu napravi stadion za nogomet, bazen za finu gospodu i teniski tereni za one dubljeg džepa. ludnamcor
na sreću, takav im se pakleni plani nije ostvario, nego se nakon II svj. rata sve konačno uredilo i oblikovalo u parkovni pejzaž, napravljeni su mostići i klupice, dječje igralište, fontana i pojilište za ptice cerek . bio je tu i bazen za kupanje gdje su se klinci za ljetne žege brčkali, no valjda je održavanje previše koštalo. a nema više ni onog velikog tobogana na kojedg sam se sa strahom penjalano. valjda nije po standardima eu, njihovi klinci očito nisu tak hrabri, ha, ha.
no zato me i dalje mamio onaj cigleni zidić. naravno da sam se popentrala!! možda mi takve ideje padaju na pamet zbog ove čudne jeseni u kojoj u studenom nanovo cvate cvijeće cereksmokinthumbup









sad ovuda voze biciklisti, šetaju se gazde i peseki,
tu je i augustinčićeva sramežljiva gola teca naughty
u ovoj sam školici učila prve engleske riječi, vježbala glasovir, stala u baletne papučice.
godine i godine sam provela u ovom parku, ili s bakom, ili s tetom i vujcem, pa onda i samostalno, moji starci su tu išli na plesnjak, puno kasnije i ja, samo kaj to više nije bilo tak fino i šminkerski, prek puta ribnjaka je bil kafić papagaj kam su išli oni s puno peneza, a do njega se otvoril i ludi fanatic, tam su svirali dobri bendovi. a sad čekam da se neko od mojih zmisli da dobi klince, pa da ih šetam po ribnjaku i pričam povijesne pričice. kak ih je meni pripovedala moja baka, maria-blanka. cerek wavewave




- 15:48 - Komentari (28) - Isprintaj - #

20.10.2019., nedjelja

i tako se sretoše stanlio i olio







nakon dugotrajnih višegodišnjih pregovora, deklaracija, summita, konferencija etc. uz obilatu popratu medijayes, jednog su se dana susrele Smjehuljica i Stara tetakiss, bilo je to jednog polusunčanog nedjeljnog jutra, kad su pustolovine visile u zraku, a jesensko je nebo mirišalo ni na kišu, ni na sunce, nego onak, poluoblačno, kak bi se reklo, ni vrit ni mimo.

utanačile smo daljnju miroljubivu koegzistenciju na virtualnim prostorima, dogovorile okvirno još mnoge lijepe susretiće, izgrlile secerek, a na dar sam dobila dragocjenost koja me zaokupljala nekoliko dana i noćithumbup, onako kako me gotovo svakodnevno zaokupe smijehom do iščašenja vilice njezine humoreske. kao i obično, dok se vozim na posao i s posla, u ruci obavezno držim knjigu i čitam, ne obazirući se na kočenja, sudare, laktoguranja i slične javnoprevozničke radosti. no, ovih sam se dana tako glasno smijala u busu da su me, inače sneni i nezainteresirani putnici, s posebnim zanimanjem ispitivali da koju ja to knjigu sad čitam da se tako grohotom smijem. pa sam onda rekla: prvijenac, ali odmah za kiklopa, knjiga koja će uzdrmati i bookera i svekoliko obćinstvonut, uz koju ćete si popraviti cijelu godinu naprijed, gdje vam neće trebat fasadeks jer će vam lice sjajiti od veselja, a bilo bi odlično da netko te životne komične priče postavi kao stend-up komediju!
-up komediju!

Oznake: promocija knjige gordane ross


- 18:22 - Komentari (32) - Isprintaj - #

25.12.2017., ponedjeljak

čestitka




sretan Božić i najbolje želje povodom blagdana.sretan
hvala svima, neka vam bude mir u duši i dobro sa svojim najdražima. pa onak, kak bi rekli naši zagorci:


Daj vam Bog, picekov, racekov,
purekov, gusekov, telekov, ždrebekov!
dušnog veličenja i greha oproščenja,
i mira Božjega najviše!
Pucilo se, macilo se, prasilo se,
telilo se, ždrebilo se, rodilo se, rojilo se!
Kokoši nesle, kvočke legle piliće!
Kukuriku, koko da, koji ima neka da!
a ko nema, neka sprema!
Kukuriku! Sve vam bilo živo i zdravo!
Srečen Vam Božić i Novo leto i sem Vašemi vu hiži i okolo nje!



kod sestrice na Badnjak,
pa domeka denes,
pa zjutraj kod bakice (majka, baka, kraljica :) ) ,
na štefanje, na spomen našemu tateku Štefeku.

zeli smo živoga boreka, pa ga bumo kasnejše otpeljali vujcu na grunt, nek si ga posadi na vrtec.
nismo mogli odabrati stil kićenja, pa smo se odlučili na barokno raskošni kič, uzeli od svakih kuglica po malo,
i one stare i one nove, i one koje smo sami radili od krep-papira i svjetlucavih vrpci,
neka ih ima, nek budu tu.
naravno da je mujcek garfildo plemeniti rick de ross moral iti u inšpekciju, a dotle je pesonja punog trbuha kunjal i skrival se pod stol. na žalost, petardirali su na sve strane. nije bilo srčanih udara, sva sreća :) :)













- 14:44 - Komentari (225) - Isprintaj - #

26.11.2017., nedjelja

Vukovarske razglednice




u šetnji gradom, otkrivaju se sve ljepši vidici, događa se nešto čudno, omamljenost, opijenost...






prema staroj baroknoj jezgri...
... gdje se vidi negdašnje bogatstvo i ekonomska moć građanskog staleža...
i brojinih zanatskih i uslužnih djelatnosti (ove riječi djeluju tako suhoparno pri pogledu na ovaj maštovito uređen izlog, onako kako su izgledali u prošlim vremenima... prekrasno!
kroz ulicu poznatu po staravičnoj slici razaranja i progona...
jedna od prelijepih palača je i sjedište radio-vukovara,
u Domovinskom ratu jedna od najvažnijih točaka istine o srbočetničkim zvjerstvima.








ovakve prekrasne kolonade tipične su za vukovarsku staru gradnju...
uz sva bogatstva ovdje ne možeš biti ni gladan ni žedan... samo ako si slobodan...
ovo je opomena, da se ne usude nikad više.
a ovo, a ovo!!!
ne moram se okretati hoće li me netko otcinkati, nego se okrećem ...
i s veseljem ulazim u ovaj raj :) preporučili su mi nekoliko mjesta gdje se sjajno jede. pa da biram: za predjelo kulena i čvarke, od grenadirmarša do fiša, od šufnudli do sekeligulaša, paprikaša, i rezanaca s orasima, pa zalit nečim ...










ostaci jednog od obrambenih redova tvrđave...
i raskošna župna crkva sv. filipa i jakova s franjevačkim samostanom.
franjevci su imali izuzetnu ulogu u prosvjećivanju naroda i očuvanju života i integriteta, brinuli su za školovanje, držali i pučku školu i visoki studij filozofije.
crkva je strahovito stradala od nemilosrdnih razaratelja s druge strane.
a prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku održana je upravo u ovom samostanu 1819. i djelo je franjevca grge čevapovića.









vide li moje oči dobro?
ah, vide, no i ovaj ljepotan vidi da je viđen
odmah je sišao sa svoj pijedestala i približio se uz prozore da ga se bolje vidi.
vidiš li me dobro...kaj nisam zgodan, ha?
semumiša, podsjetilo me na neke likove s bloga, samo da nije reko: a buš mi napisala komentar, ha?

ima jedna krasna pjesmica, sudeći po mojoj želji da se opet jednom nađem u Vukovaru: "tko se napije vuke i najede štuke, taj se vara da će iz Vukovara"



- 20:33 - Komentari (70) - Isprintaj - #

19.11.2017., nedjelja

proljeće u Vukovaru II - grad nade i očekivanja

nevjerojatan susret s gradom feniksom, s nepokolebivim ljudima, širokim ulicama, širokom dušom... i nadom.






prije Vinkovaca odvojak, 16 km do Vukovara
još malo, svi su nam ovi nazivi dobro poznati. na žalost, uglavnom iz ratnih izviješća

ulaz u gradsko poglavarstvo.krasna barokna palača. od davnina, 5000 g. p.n.e. ovaj su kraj naseljavali narodi, pa, kao i na većini ovog dijela europe, osim prvobitnih podunavskih kultura, ovuda su harali i skiti i keltinamcor, rimljani, horde raznih gotaburninmad, avari, pa se konačno naselila i hrvatska plemenahrvatska. kako smo imali običaj "udruživati se" s kojekakvima, tako su i vukovarom gospodarili i mađari, pa kasnije i habsburgovci. no, posebnom je poveljom hercega kolomana grad postao slobodan kraljevski grad i središte županije srijemske.

danas u gradu, prekrasni dječji vrtić sa sjajnim igralištem cerek i dobro opskrbljenim edukativnim, sportskim i igrajućim sadržajima... posebno me razveselilo što sam doznala da ima puno mladih, puno dječurlije, puno školaraca (fotkano s posebnom dozvolom tete odgajateljice, hvala kiss )

Vukovarci mogu itekako biti ponosni na svoje sugrađane. osim glazbenika detonija, liječnika grossmana, književnika pavličića, nedavno preminulog redatelja i glumca vlade štefančića, glumca königsknechta, književnice ivane bodrožić, matoša koji se rodio nedaleko grada, u tovarniku i još mnogih znamenitih ljudi, dao je i jednog nobelovca - lavoslava ružičkuthumbup. većina je značajnih ljudi svoje obrazovanje stjecala u pragu, parizu, rimu, a mladi lavoslav je gimnaziju završio u osijeku, pa prešao na studij kemije u karlsruhe pa u zurich, nikad nije zaboravio rodni grad ni domovinu.








fantastično zdanje, posjed vlastelinstva njemačkih grofova eltz. dvorac je višekratno dograđivan, okoliša uređenog kao krasan perivojdead. za vrijeme rata strahovito je stradao no obnovljen je u cjelini kroz projekte revitalizacije.
nakon domovinskog rata u dijelove kompleksa premještena je postava gradskog muzeja koji je do sedamdesetih bio smješten u starom dijelu grada. najdragocjenija je bila zbirka bauer, skupljena dobročinstvom povjesničara dr. a. bauera. zbirka je sadržavala preko 50 tisuća primjeraka vrhunskih umjetnina koje su srbočetnici besramno poslije granatiranja i provale u grad naprosto pokraliburninmadmad, na sreću ipak je veći dio završio u vojvodini, u novom sadu gdje je pažljivo popisano ono što nije uništeno i nestaloludnamcor, a vraćeno je tek nakon mirne reintegracijethumbup.







kao i svugdje, naselili se kojekakvi marketi, megaloplexna kina, kažu da se zemlja prodavala u bescijenje, todorescu je za jeftine pare spokupovao svu zemlju, tu i tamo nešto i zasijao za potrebe svoje prehrambene industrije, ljudi se nakon rata vratili, a onda zbog nestašice radnih mjesta selili natrag u neke njemačke, švedske. susrela sam nekoliko mladih koji su se vratili iz izgnanstva s roditeljima, no ovdje su taksisti ili se bave šverc-komercom. nadajmo se da će se i ta situacija s vremenom poboljšati.

zanimljivo mi je bilo čitati imena nekih ulica, kažu da su na to utjecale političke priče, izmjena glavešina-vladara, carstava, pa tako iz osmanlijskog doba postoji donja mala-mahala, pa onda cehovski označena drvena pijaca, pa kozerski sokak, lokvanjski sokak... ima i ulica tri ruže, legenda kaže da je tu živio jedan gostioničar koji je imao tri kćeri, katicu, štefaniju i mariju, ma jednu ljepšu od druge. pa je jedna od ulica u starom gradu dobila po njima ime. kažu da ima i pjesma o tomu: drei rosen.

širok je ovaj grad, panonski širok, i široka je duša ljudi koji ovdje žive. osvjedočila secerek!
grad je bogat kulturnim događanjima, umjetničkim zbivanjima za staro i mlado. kazalište lutaka, vječna, poučna i prekrasna ježeva kućica, ljubav prema svom rodnom domu!
klinci su svuda isti: vesele bojice u ruci i eto krasnih umjetničkih djela fino
i ovdje u parkiću ima jedan pišulinac, ha, ha rofl











plac, marketi, kino, bicikli...klinci ko klinci, sendviči, slatkači, školske torbe...
i malo odmora uz rijeku... zgodne pucke, tko zna o kakvim problemima razglabaju...
školarke ispred radničkog doma. to je dao izgraditi veleposjednik paunović, ugledni građanin i dobročinitelj. ono što je izuzetno, u unutrašnjosti je imao kazališnu dvoranu. kasnije je u nekoliko navrata preprodavan, te ga je preuzela radnička zadruga
i tamo osnovala svoj dom.
stari vodotoranj. između hotela dunav i gradske uprave, na glavnom gradskom trgu. ispod tornja je veliki zdenac, a na vrhu još jedno spremište vode. prekrasna građevina i jedan od simbola grada. iskreno, mislila sam da je nešto veći,
no kao da ga je progutala veličina trga i okolne zgrade.










vukovar je od davnih vremena bio poveznica rijeka i kopna.
na polovici puta između ulma na plovnom dunavu, beča, pešte preko rumunjske do crnog mora.

sjena križa, neka pada tamo prema drugoj obali, neka padne sjena i ne zaboravi se spomen, neka bude uspomena i opomena. (autor kipar š. vidulin)

između zapada i istoka. između sjevera i juga.
marljivi poljoprivrednici, vinogradari, obrtnici, trgovci, svilari, brodogradioci, vrijedni ljudi koji su svoje proizvode distribuirali rano uključeni u parobrodarski promet, a kasnije je povezanost dala i osnovu za razvoj industrije.
danas postoji nekoliko poduzeća koja osim turizma gospodarski održavaju život grada: bivši bata (hvala dijademi koja je izvrsno objasnila porijeklo tvornice), sadašnji borovo, pa vupik (nadajmo se da će opstati, bez obzira što ga je ugrabio todorescu!), luka, tvornica lijekova, biodizela...
tu sam, i čudim se, divim se ovim ljudima ovdje, ovom gradu, svima onima koji su se vratili i ponovno ga stvaraju.
ovim se obalama može šetati beskonačno...ima još zanimljivih i prekrasnih prizora, nastavak slijedi cerekmah
zemlja, voda, nebo, ljudi...





- 21:30 - Komentari (48) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2019  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (4)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (8)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (10)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (5)
Ožujak 2015 (10)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (14)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (22)
Opis bloga