svakodnevni šetnje po kvartu i okolici.
sretni smo što ne živimo na čistom betonu, nego se između zgrada protežu parkovi i livade,
a unutar blokova stara naselja obiteljskih kućica s vrtovima, voćnjacima i cvjetnjacima.
pratim vremenske mijene, razdoblja u kojima priroda još nije zaboravila postojati,
još je nisu satrli i zagušili. i svaki put naiđem na neki novi cvijet, novi miris, novu boju.
ovaj put, možda potaknuta blogerskim cvjetnim izviješćima, odabrala sam od ovogodišnjih
španciranja po kustošiji, vrapču i malešnici baš one u kojima sam se sretala s ružičnjacima.
svejedno, jesu li žute i divlje od ljubomore, možda se mjerkaju preko trnja kao lancaster i york,
oko kraljice tena kao breskva ili kao roza balska raskošna haljina
pasiflora - Isusova kruna - cvijet za kraljevske snove
biljka toplih američkih podneblja, donesena u vrijeme krvavog otimanja od domorodaca, udomaćila se u ugodnoj klimi mediterana.
neke sorte imaju ljekovita svojstva, flavonoidi i lakaloidi koji djeluju spazmolitički, protiv nesanice, za opuštanje
(o tomu bi više znala naša @meca), u nekih se plodovi mogu jesti, a kao ukrasna biljka uzgaja se i u hladnijim područjima.
u malom dvorištu, u tajnovitom vrtu preko puta lovranske knjižnice, u pravoj džungli raznoraznih biljaka
u kasno se proljeće javljaju prve nježne vitice i mlado lišće ove raskošne penjačice.
dugo vremena treba da se biljčica razraste i pusti svoje izdanke.
a evo i prvih pupoljaka, izgledaju kao mali nježni zeleni tulipani.
...koji se najednom, preko noći razbujaju pa se krajem lipnja otvore prekrasni veliki cvjetovi.
na bijeloj postelji stvore se cifrasti vjenčići ljubičasto-plave boje.
i svakim danom kao da ih niče sve više i više
pčelice se veselo okupljaju i traže zlatne prašnike.
ovo čudo biljne arhitektonike svojim brojnim redovima, slojevima i bojama zbuni promatrača.
godinama sam pratila život ove biljke, od kasnog proljeća do jeseni, dolazila povremeno diveći se svakom novom cvijetu...
baš me zanima zabune li se ovi mali medni zujavci kad traže slatko u tom obilju boja i mirisa.
bila sam uz biljku i onda kad su padali pljuskovi...
cvjetovi su se neumnorno otvarali, zatvarali, a iz njihove čaške...
brzo su izrastali plodići, najprije kao zelene šljivice.
koje bi se zarumenile kao dječji obraščići.
i sazrijevali u oble narančaste loptice
bivalo ih je sve više i više, čovjek bi rekao, pa biljka će se iscrpiti od bujnosti...
no istovremeno su se pojavljivali novi pupoljci, cvali novi cvjetovi
pa bi u ranu jesen drvce pokazalo svoju raskošnu moć.
i pupoljci, i cvjetovi i nezreli i potpuno zreli sočni plodovi.
pasiflora u prijateljstvu s palmom i ostalim stanovnicima tajnog vrta
... a onda se spusti mirna noć...