mislijedneplavusche

08.08.2017., utorak

buje - stražar nad istrom

zahvaljujući gostoprimstvu g. branimira (hvala na strpljivosti i mnogim informacijama, zanimljvim povijesnim štiklecima i mogućnosti da skinem koju suvišnu kilu špeka ) jedan dio slobodnih dana provela sam u prekrasnom dijelu istre - bujštini. da, istra je čarobnija nego si možemo zamisliti. fantazmagorični pogled prema zapadu, moru, obali pogled sa starog glavnog trga, tamo gdje su vijećali građani... ... i dan-danas vijećaju. o važnim stvarima. kao i obično kad si mogu priuštiti svo vrijeme svijeta. kako je već u srednjem vijeku ovaj dio istre postao općina, sa svojim prokuratorom, rizničarem, sucima, komornikom, liječnikom, učiteljem, namještenicima na javnoj vagi, trebalo je donositi i važne odluke. to se činilo upravo na ovom mjestu, ispred ulaza, le porte, pod velikom ladonjom (vrsta brijesta). dakle, ništa novog, sudeći po slici, povijest se ponavlja i ovdje je prisutan. još uvijek. crvena istra.doduše, uz sramotne dokaze propasti i neimaštine ovijeh dana... ...dok neki mogu mljackati tartufe i salamu od boškarina. doduše, uz malo štednje delikatesu si može priuštiti prosječni hrvatski stanovnik. jednu žličicu, da a koza, koza može samo meketat i prčit se. slava joj, preživjela je! na ulazu u stari dio grada krasna je crkva sv. marije od milosrđa. priča kazuje da je jedan bujski zemljoposjednik nabavio kip Bogorodice u veneciji, da ga otpremi na svoje imanje. putem je stao na tom mestu da se odmori, no kip se više nije dao pomaknuti. i na tom mjestu je izgrađena crkva. još od prethistorije ovi su krajevi bili naseljeni, od histra preko rimljana, ostrogota, bizantinaca,, franaka, mlečana, pa francuza, austrougarske, nijemaca, pa slobodne zone trst...za buje su govorili: stražar istre! a visoko je, visoko, uvijek se moram pentrat! ali tu je žuja da dojdem k sebi jedna od preostalih kula, kula sv. martina koja čuva zapadna vrata. kažu da je grad dobio ime po slavenskom dolasku u taj kraj, kad su slaveni odlučili "da tote bolje stati". doduše, na tom području već je bilo preko 20 gradina, utvrda i zaselaka. ima neobično krunište na neočekivanom mjestu prekrasna crkvica s ljupkim dvorištem...... iza koje je vidikovac, pogled na drugu stranu svijeta... lagano po šetalištu s predivnim vidicima...... i zove se belvedere uz opojni miris akacije.... i ruža...lagani uspon uza zidine... ...ljubav posvuda,...pod prozorima... na zidu..... i tene na žici... bicikleto i radoznali micek...dječurlija i pasi na ulici...... briga ih za vrućinu i vrijeme... jesu li bili strogi u ovoj školi?... peseki samo pitaju za poslasticu dijagonalom prema...sv. servolu....na tom je mjestu otprije postojao jupiterov hram, pa su u zapravo još nedovršene zidove ugrađeni antički građevni elementi, dijelovi stupova i kapitela, a na jednom od zidova i dio nadgrobne stele braće valeri. mletački lav pod prozorom...a lav je i na stupu ispred tornja, stupu srama...i kažu, kasnije je dobio i drugu ulogu, kao kamena baza za zastavu.... fantastične slike na svodovima, zlatnom krunom do raja...svjetlost ulazi kroz okna, ulazi i preplavljuje i nas...veličanstvenost, barokna raskoš, nedodirljivost... i otisci stopala tko zna kojeg po redu skrušenog svirača na orguljicama kroz male stisnute ulice...gdje žive ljudi, gdje vješaju unterveš po štriku...od pule, zadra, šibenika, pazina, cresa... svuda je čisto rublje veseli svjedok života... pa i onda kad nadležni imaju nadzor nad svima i svačemu, no nećemo sad o tomu... radije o umjetničkim prikazima u gradskoj galeriji... i još zanimljivijim malim dvorištima ukrašenim maštom stanovnika. znam, nepristojno je zavirivati u tuđa dvorišta i kroz njih neobzirno prolaziti, no ovo je dvorište bilo za sjest, odmoriti i gledati.. makovi su cvali na livadi ispred balkona... no tu je noć po vrtovima i kukuruzu harao strašni vepar, dolutao iz obližnjih šuma.... izgazio je travu, požderao salatu, izrovao cvijeće, a onda se ričući vratio u svoju šumu. eh, da je tu jedan heraklo pa da ga sredi, kao što je sredio kalidonskog vepra! pa o tomu kako sam doživjela strašnu, strašnu oluju...no, buje treba doživjeti!

- 19:46 - Komentari (89) - Isprintaj - #

07.08.2017., ponedjeljak

motovun, raskrižje zmajevih brazda

grad podno kojeg su rijekom mirnom plovili jazon i argonauti, pila se najbolja vina, grad divova, vlasnik hrastovih šuma, sjedište patricija, filma, strastvenika i romantičara. pogled na ruže, jasmin, vinograde i tarace... kroz brajde, polja i šume do utvrde. alternativci tvrde da kroz grad prolaze "energetski meridijani, zmajeve brazde" i stvaraju čvorište "pozitivne energije same zemlje", "otvor za disanje" ma što god to značilo. znam samo da se ovdje dobro zabavlja, jede i pije šumovito područje bogato hrastom lužnjakom, ne baš karakteristično za mediteran. lakomi mlečani koristili su drvo isključivo za gradnju brodovlja pa su strogo kontrolirali svaku siječu i kažnjavali krađu. to što su zapravo time poharali cijelu obalu samo za svoje potrebe i gotovo iskorijenili šume, valjda je to čisto sitna činjenica jasmin, akacija, kestenovi, ruže... da se opiješ na tri metra šetnje... uzbrdo po via gradiziol, uz crkvu bezgr. zač. bl. dj. marije i njezinih službenika servita. panorama grada, koji je , kako kažu geolozi, svojevremeno bila blizu mora, jer je rijeka mirna u neko davno doba bila potopljena morem i mijenjala svoje korito. vidi, vidi, maca ćiri-viri. a što hoće zelenooka mica-maca?ah, da, pokazati nam gdje se dobro jede i pije ah, daaa, osim što tu raste dobar hrast lužnjak, brijest i jasen, rastu i tartufi. i odlična loza! kažu da je carica livia druzilla, žena cara augusta i majka tiberija, održavala svoju ljepotu do pozne 86-te godine upravo tajanstvenim vinom "vinum pucinum" iz ovih područja. khm, kad bi se zaredale buteljke, he, he... gradić postoji još od antičkih vremena. kasnija motovunska obrana osnivala se na dva prstena zidina, još prije osvajanja mlečana, od 8 st. gradić je rastao, da bi u srednjem vijeku učvrstio izgled kakav ima i danas. legende govore da su u davno doba ovdje živjeli divovi, tako veliki da su jedan drugome dobacivali alat i veliko kamenje, i tako gradili istarske gradove. glavni među njima bio je div dragonja, imao je ženu Mirnu. a kako i rijeka podno motovuna teče mirno i spokojno, nazvana je Mirna. još i danas se priča da njezin i dragonjin sin, gorazd, još uvijek živi sakriven u šumama motovuna. do vrha motovuna prolazi se preko 1000 stepenica. ne, nisam bila za takvu pustolovinu. ljepše je polako, zavijutcima, prošetati...osim toga, lakše se tako, polako, sretne nekog poznatog, kao što sam i srela frendicu još iz osnovnjaka i gimnazije, ninu. ovo malo zvono, između zidova i mjeseca, najstarija crkvica s tipičnim zvonikom i izgledom kapelice, crkva sv. antuna padovanskog. loža uz sam rub vanjskih zidina...lobia maior, mjesto gdje je zasjedalo gradsko vijeće, donosile odluke, presude, kao i mjesto gdje su se mogli izmjenjivati skriveni zaljubljeni pogledi, prije nego se krene na promenadu po trgu ispred unutarnjih zidina.s druge strane pogled se spušta na spokojnu dolinu mirne... prema unutarnjim vratima...popentrali smo se na otvoreni trg ispred glavnih gradskih vrata. zidine potječu iz davnog ranog srednjovjekovlja, a nadograđivale su se, rušile, dozidavale prema potrebi još stoljećima... trg josefa ressela, čeha koji je neko vrijeme proboravio ovdje, genijalnog izumitelja ii inovatora, smislio je pogon brodova na vijak. kažu da je ideeju dobio gledajući sjemenku javora kako spirralno pada s grane. bio je i šumar, načinio geološku kartu istre, izmislio sistem za hlapljenje slane vode, napravio nacrt za riječki tramvaj... unutarnja vrata u ojima je lapidarij i kroz koja se ulazi na glavni gradski trg. čuva li grad ovaj strašni bijeli laf? i uspomenu na jednu od stanovnica koja je poticala umjetničke susrete, što je izraslo u veliki sjajni filmski festival. na ovom se trgu, između crkve i zvonika i motovunske komunalne palače, jedne od najstarijih sačuvanih romaničkih javnih građevina. naravno, tokom stoljeća sve takve zgrade doživljavale su raznorazne promjene u detaljima izgleda. pogled na crkvu sv. stjepana i i zvonik visok 27 m, glavna kula i osmatračnica. više puta je pregrađivan i imao višestruku namjenu. i šterna, mjesto gdje se okupljalo, saznavalo lokalne novosti i vadilo tako dragocjenu vodu. veli jože, inspiracija za djelo v. nazora, kažu da je u bijesu zatresao gradski zvonik i iščupao drvo da njime pomete svo ono smeće nepravde koje je tištilo sirotinju . pa onda jedna noćna ptica-radoznalica s pesekima svojeg prijatelja koji ju je vodio u istarske pustolovine . romantična šetnja zidinama...vrtoglav pogled ...i pjesma uz gitaru... eh, i mi smo bili mladi... podgrađe borgo, niz kuća među kojima je, prije vrata s gotičkim lukom, stajao hospicij, ubožnica. grad je stoljećima imao svojeg ljekarnika, liječnika, kirurga koji su bili na gradskoj plaći. po ovim je uličicama hodao i proslavljeni miroslav šutej, a glazbeni doprinos je dodao i andrea antico, renesansni kompozitor koji je među prvima koristio crtovlje i zapisivanje nota suvremenim načinom bilježenja. i slavni automobilistički as, prvak formule 1.kažu za njega da se kao klinac natjecao sa svojim bratom sjedeći u koritu i spuštajući se niz ove tarace do kraja grada... motovun i dalje radosno dočekuje i filmaše, i radoznalce, i umjetničke duše, hedoniste, veseljake i one koji ljubavnu tugu žele utopiti u dobrom iću i piću. a onda ćemo dalje, punih srdaca i trbuha

- 11:53 - Komentari (38) - Isprintaj - #