Linkovi

mislijedneplavusche

26.11.2017., nedjelja

Vukovarske razglednice




u šetnji gradom, otkrivaju se sve ljepši vidici, događa se nešto čudno, omamljenost, opijenost...






prema staroj baroknoj jezgri...
... gdje se vidi negdašnje bogatstvo i ekonomska moć građanskog staleža...
i brojinih zanatskih i uslužnih djelatnosti (ove riječi djeluju tako suhoparno pri pogledu na ovaj maštovito uređen izlog, onako kako su izgledali u prošlim vremenima... prekrasno!
kroz ulicu poznatu po staravičnoj slici razaranja i progona...
jedna od prelijepih palača je i sjedište radio-vukovara,
u Domovinskom ratu jedna od najvažnijih točaka istine o srbočetničkim zvjerstvima.








ovakve prekrasne kolonade tipične su za vukovarsku staru gradnju...
uz sva bogatstva ovdje ne možeš biti ni gladan ni žedan... samo ako si slobodan...
ovo je opomena, da se ne usude nikad više.
a ovo, a ovo!!!
ne moram se okretati hoće li me netko otcinkati, nego se okrećem ...
i s veseljem ulazim u ovaj raj :) preporučili su mi nekoliko mjesta gdje se sjajno jede. pa da biram: za predjelo kulena i čvarke, od grenadirmarša do fiša, od šufnudli do sekeligulaša, paprikaša, i rezanaca s orasima, pa zalit nečim ...










ostaci jednog od obrambenih redova tvrđave...
i raskošna župna crkva sv. filipa i jakova s franjevačkim samostanom.
franjevci su imali izuzetnu ulogu u prosvjećivanju naroda i očuvanju života i integriteta, brinuli su za školovanje, držali i pučku školu i visoki studij filozofije.
crkva je strahovito stradala od nemilosrdnih razaratelja s druge strane.
a prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku održana je upravo u ovom samostanu 1819. i djelo je franjevca grge čevapovića.









vide li moje oči dobro?
ah, vide, no i ovaj ljepotan vidi da je viđen
odmah je sišao sa svoj pijedestala i približio se uz prozore da ga se bolje vidi.
vidiš li me dobro...kaj nisam zgodan, ha?
semumiša, podsjetilo me na neke likove s bloga, samo da nije reko: a buš mi napisala komentar, ha?

ima jedna krasna pjesmica, sudeći po mojoj želji da se opet jednom nađem u Vukovaru: "tko se napije vuke i najede štuke, taj se vara da će iz Vukovara"



- 20:33 - Komentari (70) - Isprintaj - #

19.11.2017., nedjelja

proljeće u Vukovaru II - grad nade i očekivanja

nevjerojatan susret s gradom feniksom, s nepokolebivim ljudima, širokim ulicama, širokom dušom... i nadom.






prije Vinkovaca odvojak, 16 km do Vukovara
još malo, svi su nam ovi nazivi dobro poznati. na žalost, uglavnom iz ratnih izviješća

ulaz u gradsko poglavarstvo.krasna barokna palača. od davnina, 5000 g. p.n.e. ovaj su kraj naseljavali narodi, pa, kao i na većini ovog dijela europe, osim prvobitnih podunavskih kultura, ovuda su harali i skiti i keltinamcor, rimljani, horde raznih gotaburninmad, avari, pa se konačno naselila i hrvatska plemenahrvatska. kako smo imali običaj "udruživati se" s kojekakvima, tako su i vukovarom gospodarili i mađari, pa kasnije i habsburgovci. no, posebnom je poveljom hercega kolomana grad postao slobodan kraljevski grad i središte županije srijemske.

danas u gradu, prekrasni dječji vrtić sa sjajnim igralištem cerek i dobro opskrbljenim edukativnim, sportskim i igrajućim sadržajima... posebno me razveselilo što sam doznala da ima puno mladih, puno dječurlije, puno školaraca (fotkano s posebnom dozvolom tete odgajateljice, hvala kiss )

Vukovarci mogu itekako biti ponosni na svoje sugrađane. osim glazbenika detonija, liječnika grossmana, književnika pavličića, nedavno preminulog redatelja i glumca vlade štefančića, glumca königsknechta, književnice ivane bodrožić, matoša koji se rodio nedaleko grada, u tovarniku i još mnogih znamenitih ljudi, dao je i jednog nobelovca - lavoslava ružičkuthumbup. većina je značajnih ljudi svoje obrazovanje stjecala u pragu, parizu, rimu, a mladi lavoslav je gimnaziju završio u osijeku, pa prešao na studij kemije u karlsruhe pa u zurich, nikad nije zaboravio rodni grad ni domovinu.








fantastično zdanje, posjed vlastelinstva njemačkih grofova eltz. dvorac je višekratno dograđivan, okoliša uređenog kao krasan perivojdead. za vrijeme rata strahovito je stradao no obnovljen je u cjelini kroz projekte revitalizacije.
nakon domovinskog rata u dijelove kompleksa premještena je postava gradskog muzeja koji je do sedamdesetih bio smješten u starom dijelu grada. najdragocjenija je bila zbirka bauer, skupljena dobročinstvom povjesničara dr. a. bauera. zbirka je sadržavala preko 50 tisuća primjeraka vrhunskih umjetnina koje su srbočetnici besramno poslije granatiranja i provale u grad naprosto pokraliburninmadmad, na sreću ipak je veći dio završio u vojvodini, u novom sadu gdje je pažljivo popisano ono što nije uništeno i nestaloludnamcor, a vraćeno je tek nakon mirne reintegracijethumbup.







kao i svugdje, naselili se kojekakvi marketi, megaloplexna kina, kažu da se zemlja prodavala u bescijenje, todorescu je za jeftine pare spokupovao svu zemlju, tu i tamo nešto i zasijao za potrebe svoje prehrambene industrije, ljudi se nakon rata vratili, a onda zbog nestašice radnih mjesta selili natrag u neke njemačke, švedske. susrela sam nekoliko mladih koji su se vratili iz izgnanstva s roditeljima, no ovdje su taksisti ili se bave šverc-komercom. nadajmo se da će se i ta situacija s vremenom poboljšati.

zanimljivo mi je bilo čitati imena nekih ulica, kažu da su na to utjecale političke priče, izmjena glavešina-vladara, carstava, pa tako iz osmanlijskog doba postoji donja mala-mahala, pa onda cehovski označena drvena pijaca, pa kozerski sokak, lokvanjski sokak... ima i ulica tri ruže, legenda kaže da je tu živio jedan gostioničar koji je imao tri kćeri, katicu, štefaniju i mariju, ma jednu ljepšu od druge. pa je jedna od ulica u starom gradu dobila po njima ime. kažu da ima i pjesma o tomu: drei rosen.

širok je ovaj grad, panonski širok, i široka je duša ljudi koji ovdje žive. osvjedočila secerek!
grad je bogat kulturnim događanjima, umjetničkim zbivanjima za staro i mlado. kazalište lutaka, vječna, poučna i prekrasna ježeva kućica, ljubav prema svom rodnom domu!
klinci su svuda isti: vesele bojice u ruci i eto krasnih umjetničkih djela fino
i ovdje u parkiću ima jedan pišulinac, ha, ha rofl











plac, marketi, kino, bicikli...klinci ko klinci, sendviči, slatkači, školske torbe...
i malo odmora uz rijeku... zgodne pucke, tko zna o kakvim problemima razglabaju...
školarke ispred radničkog doma. to je dao izgraditi veleposjednik paunović, ugledni građanin i dobročinitelj. ono što je izuzetno, u unutrašnjosti je imao kazališnu dvoranu. kasnije je u nekoliko navrata preprodavan, te ga je preuzela radnička zadruga
i tamo osnovala svoj dom.
stari vodotoranj. između hotela dunav i gradske uprave, na glavnom gradskom trgu. ispod tornja je veliki zdenac, a na vrhu još jedno spremište vode. prekrasna građevina i jedan od simbola grada. iskreno, mislila sam da je nešto veći,
no kao da ga je progutala veličina trga i okolne zgrade.










vukovar je od davnih vremena bio poveznica rijeka i kopna.
na polovici puta između ulma na plovnom dunavu, beča, pešte preko rumunjske do crnog mora.

sjena križa, neka pada tamo prema drugoj obali, neka padne sjena i ne zaboravi se spomen, neka bude uspomena i opomena. (autor kipar š. vidulin)

između zapada i istoka. između sjevera i juga.
marljivi poljoprivrednici, vinogradari, obrtnici, trgovci, svilari, brodogradioci, vrijedni ljudi koji su svoje proizvode distribuirali rano uključeni u parobrodarski promet, a kasnije je povezanost dala i osnovu za razvoj industrije.
danas postoji nekoliko poduzeća koja osim turizma gospodarski održavaju život grada: bivši bata (hvala dijademi koja je izvrsno objasnila porijeklo tvornice), sadašnji borovo, pa vupik (nadajmo se da će opstati, bez obzira što ga je ugrabio todorescu!), luka, tvornica lijekova, biodizela...
tu sam, i čudim se, divim se ovim ljudima ovdje, ovom gradu, svima onima koji su se vratili i ponovno ga stvaraju.
ovim se obalama može šetati beskonačno...ima još zanimljivih i prekrasnih prizora, nastavak slijedi cerekmah
zemlja, voda, nebo, ljudi...





- 21:30 - Komentari (48) - Isprintaj - #

18.11.2017., subota

PROLJEĆE U VUKOVARU





























- 01:20 - Komentari (27) - Isprintaj - #

12.11.2017., nedjelja

visokokalorični doprinos zdravom duševnom i tjelesnom razvoju



moj mali ulov na interliberu cerek, visokokalorični doprinos zdravom duševnom i tjelesnom razvoju party. dio vegetarijanske prehrane upecan na placu njami luk, krmići, špek i kulenić uz obilno zalijevanje da ne prigore, korišteni povodom martinja i portugisca. nisu na fotki da ne uzbudim dijetalce smokin!!





- 18:12 - Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2017 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Svibanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (4)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (3)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (6)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (8)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (10)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (5)
Ožujak 2015 (10)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (14)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (22)
Opis bloga