mislijedneplavusche

24.11.2019., nedjelja

živjeti sa smijehom, makar i sjekire padale

u knjižnici na knežiji dogodila se lijepa večer smijeha i prijateljstva. naša Smjehuljica predstavila je svoju prvu knjigu sjajnih humoreski iz života svih nas, čak i povijesne pričice iz davne prošlosti koje nam se čine, eto, tako neobično poznate kao da su se dogodile danas, tu, oko nas. autorica dočekuje goste, ima nas odasvud, ne samo iz zegeja, stalno neki muving, pa valja pozdraviti one koji dolaze. posljednji dogovori oko moderiranja i tijeka priredbe. voditeljica je krasna mlada profesorica Mateja, ujedno i voditeljica na radiju. izuzetno spretno i neposredno vodila je konferansu. mladenačkim poletom, dinamično uz isticanje najznaimljivijih detalja oko nastanka i oblikovanja Gordanine knjige. posljednja proba pred mikrofonom, podešavanje zvučnika, intonacija... glazbena pratnja je bio jedinstveni duo - gitarist i pjevač, student FER-a Jakov i vrsna multitalentirana glazbenica Marija anđeoskog glasa. a gle, tko to dolazi? sjedobradi je ipak došao, iako je morao žuriti dalje. gleč, ima nas još, slijede dogovori za dalja druženja. kasnije je poslao poruku kako sjedi u tramvaju, drži knjigu u rukama i drma se od smijeha. spremni? udobno se smjestili? eh, sad možemo početi. voditeljica knjižnice je nadahnuto istaknula sve vrijednosti ove vedre Gordanine litarature. uz pratnju gitarističkog virtuoza i pjevačicu posebne boje glasa. publika se i smijala i bila dirnuta zapravo detaljima osobnog života i djetinjstva spisateljice, prepoznavši u svakom djeliću svoje vlastite trenutke odrastanja, mladenaštva i sazrijevanja. kako se kaže: ridendo dicere verum (smijući se reći istinu, horacije). bilo je pitanja kad će ta njena bebica, knjigica, stasati, kad će biti pretvorena u teatar, u radijsku emisiju, oživotvorena i na neki drugi medijski način osim na internetu i, konačno, u pravom tiskanom obliku. bit će, bit će, iako autorica o tomu još nije razmišljala, no stručnjaci kažu da se takav sadržaj mora i na drugačiji način prezentirati. jer vrijedi. vrijedi! uz daljnje diskusije o književnosti, claptonu, potpisivanja, bilo je i pogleda na imidž autorice, ono, biranje klajde, i, obavezno, crvene štikle. zavisti, zelena zavisti, kad bih imala takve noge (oslobodimebožegrijeha, ne poželi krast tuđenogeištikle) a onda je blogerska ekipa otišla u jesenju noć ...Oznake: promocija knjige gordane ross u Zagrebu

- 14:18 - Komentari (68) - Isprintaj - #

19.11.2019., utorak

smjehuljica i njezina knjiga smijehova

alooo ekiiipaaa! idemo, akcija: naša blogerica Smjehuljica #3333FF>Smjehuljica izdala je knjigu smijeha, svoj prvijenac, knjigu koju je u epizodama objavljivala i dalje objavljuje na našem blogecu, i sve vas , poziva na promociju 22.11., petak, u 18,00 sati, u knjižnici Albaharijeva na Knežiji. bilo bi sjajno da se skupimo, opalimo grupno ili pojedinačno druželjubljenje uz smijeh, pjesmu i plesanje i tako uveličamo ovaj jedinstveni događaj. nadam se svesrdno da neće biti jedinstveni i da će naša Rossovka uskoro izdati još mnogo izdanja te vesele knjige i da će joj se tako omogućiti i izdavanje daljnjih uradaka, što joj od srca svi želimo. elem, bilo bi super i u blogovskom zajedničarskom duhu da se najdemo tamo (kao orijentaciona točka je pitarosso na selskoj iza podvožnjaka, pa prek ceste, pa raaaavno po onoj maloj uličici do parkića i tam je na vuglecu knjižnica albaharijeva. odmah iza nalazi se jedan sjajni birc, pa možemo svi skupaolcuzamentugedr otići i na pivičku ili kaj već). ili da se najdemo koju minuticu prije na nekoj gradskoj točki pa zajedno krenemo na kulturno uzdizanje. ajmooo, zagrepčani, ima nas, pokažimo se, i dočekajmo Smjehuljicu i njenu veličabstvenu Knjigu smijeha, a i sve one blogere koji bi iz raznih dijelova lijepe naše ili iz stranih zemalja došli i razveselili se lijepim druženjem i kulturnim događajem. eto. čekamo vas, javite se rossovki, ona ima i moj brojček pa da se dogovorimo. demetra, pinklica, lionesse, sarahbe, purgerica, grincajg, sjedobradi, tigi, čarapagos... ima nas dosta, pa da se i vidimo :):):)))) Oznake: promocija knjige smijeha Gordane Ross

- 18:54 - Komentari (30) - Isprintaj - #

10.11.2019., nedjelja

z noge na nogu

od medveščaka z noge na nogu prema ribnjaku s jedne strane weberove stube i sjećanje na bezbrižne dane studija i pentranja na faks s druge strane krasni perivoj, jesenje lišće i spomenik I.G Kovačiću skulptora V. Bakića, a onda se pogled digne do zidina i jedne gole tete koja se sunča pod golom magnolijom pogled na katedralu, na mnogostoljetni pejzaž, pogled gore: zlatno treperavo lišće i varljivo sunce pogled dolje: zemlja natopljena jesenjom kišicom i tek nikle gljivice (eh, da je tu googoo, odmah bi znao o kojima se radi, a možda bi savjetovao i koji recept, ne čini mi se da su grmušice, odlične na gulaš) na mjestu popovskih ribnjaka (tak su ih zvali) još, valjda, ab urbe condita, biskup Alagović dao je po staroj ideji Maxa Vrhovca urediti vrtove i perivoj, prema projektu, danas bi se to reklo, hortikulturnog dizajnera Klingspögla, pa je s vremenom sve zapušteno i palo u zaborav. onak ka se inače događa kod većine naših novogradnji i lijepih zamisli. građani, ondašnji privatni poduzetnici, na silu su napravili referendum i skupljali okolo potpise da se mjesto pretvori u stočnu tržnicu natezali su se neko vrijeme dok se ipak veći dio terena nije definitivno pretvorio u park. negdje u vrijeme kraljevine jugoslavije, 1934., nekomu je pala na pamet grozomorna ideja (nije navedeno je li se zvao bandić ili kako drukčije ) da sve to sravni sa zemljom pa da se tu napravi stadion za nogomet, bazen za finu gospodu i teniski tereni za one dubljeg džepa. na sreću, takav im se pakleni plani nije ostvario, nego se nakon II svj. rata sve konačno uredilo i oblikovalo u parkovni pejzaž, napravljeni su mostići i klupice, dječje igralište, fontana i pojilište za ptice . bio je tu i bazen za kupanje gdje su se klinci za ljetne žege brčkali, no valjda je održavanje previše koštalo. a nema više ni onog velikog tobogana na kojedg sam se sa strahom penjala. valjda nije po standardima eu, njihovi klinci očito nisu tak hrabri, ha, ha. no zato me i dalje mamio onaj cigleni zidić. naravno da sam se popentrala!! možda mi takve ideje padaju na pamet zbog ove čudne jeseni u kojoj u studenom nanovo cvate cvijeće sad ovuda voze biciklisti, šetaju se gazde i peseki, tu je i augustinčićeva sramežljiva gola teca u ovoj sam školici učila prve engleske riječi, vježbala glasovir, stala u baletne papučice. godine i godine sam provela u ovom parku, ili s bakom, ili s tetom i vujcem, pa onda i samostalno, moji starci su tu išli na plesnjak, puno kasnije i ja, samo kaj to više nije bilo tak fino i šminkerski, prek puta ribnjaka je bil kafić papagaj kam su išli oni s puno peneza, a do njega se otvoril i ludi fanatic, tam su svirali dobri bendovi. a sad čekam da se neko od mojih zmisli da dobi klince, pa da ih šetam po ribnjaku i pričam povijesne pričice. kak ih je meni pripovedala moja baka, maria-blanka.

- 15:48 - Komentari (28) - Isprintaj - #