mislijedneplavusche

19.09.2017., utorak

hum - igračka divova

najmanji grad na svijetu, trenutno stanje: 32 stanovnika, ponekad više, ili manje, s gradskom upravom, i jednim mačkom- profesionalnim vodičem. cijena: zalogaj s tanjura istarski razvod- dokument o određivanju granica između mletačkih, akvilejskih i pazinskih gazdi i lokalnih seoskih općina "komuna". pisan je na latinskom, njemačkom, a onaj dio na hrvatskom koji se u to doba tako i nazivao i to glagoljicom. razvođenje je zapravo slavenski običaj određivanja međa i razgraničenja u kojem se hodajući cijelim terenom radio "očevid" i to bilježilo na licu mjesta. u tomu su sudjelovali svi, i starci zbog znanja i mudrosti, i dječurlija koja je trebala naučiti kako se to radi. put istarskog razvoda još i danas je vidljiv i njime se može obillaziti prostor. u spomen glagoljaškog očuvanja jezika i kulture nastali su mnogi spomenici, među njima i perivoji s klesanim glagoljaškim slovima, i cijelo šetalište od roča do huma, posvećeno po jednom znamenitom događaju ili povjesnoj osobi. blizu smo! u davno doba dok su još vladale vile, čarolije i zmajevi, divovi su se poduhvatili gradnje gradova po istri. kad su ih sve izgradili, preostalo im je nešto malo kamena, s kojim se nisu mogli dogovoriti što će. pa su se nabacivali i igrali kamenjurama i onda odlučili ostaviti sve na tom brdu. i ovdje su još od neolita stanovali autohtoni žitelji, pa kelti iza kojih su ostali zanimljivi toponimi, pa histri, rimljani, bizantinci, slaveni, franci, akvilejci, mleci, francuzi... dakle standardna ekipa osvajača. kao i obično, najvažnije je bilo da se obrambeno utvrde, izgrade kule, vidikovce, zidine... odmah uz zidine, kad je bilo neopasno vrijeme, ljudi su rado izlazili i družili se pod hladom kestenova. kao što rade i dan-danas. zanimljivo mi je bilo čuti čavrljanje na nemoguće brzoj varijanti talijanskog od čega nisam razumjela ni jednu jedinu riječ. hum je do sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio zapuštena ruševina s nekoliko staračkih odmaćinstava, a onda je uprava predana čakavskom saboru, pa je uz vrijedne studente, stručnjake i ljubitelje starina revitaliziran onako kako priliči gradu u kojem je nastao predložak misala kneza novaka, prve hrvatske tiskane knjige. od troja vrata preostala su ova, no drveni dio se potpuno raspao. stoga je umjetnik želimir janoš (onaj isti koji je oslikao prostorije moje prijateljice na cresu!) darovao nova vrata na kojem je niz medaljona koji predstavljaju kalendar i adekvatne seoske radove. kvaka je u obliku rogova boškarina...i natpis koji poziva da dobrodošli gost uđe u grad. kroz prva vrata se ulazi u "polaču" gdje se nalazi lapidarij sa sačuvanim glagoljaškim natpisima. unutarnja vrata koja nam otvaraju pogled na... glavnu ulicu uz koju se pošlihtalo tri reda kuća. ne možete se izgubiti. naravno, i tu je uzbrdica (puf-puf-pant, sličim na onog debelog šefa iz alana forda), i ovdje me uhvatilo u slikačkoj "pozi", ha, ha prekrasni detalj trga, uz poziranje mojeg prijatelja. samo da napomenem da posebnu zahvalnost dugujem prijatelju, oštrom oku, neumornom idejnom začetniku, vozaču, hranitelju, obavještajcu, umjetničkom oku i nasmijavatelju g. branimiru. s jedne strane župna crkva uznesenja bdm, izgrađena na mjestu stare crkvice o kojoj ima spomena od 13. st. unutrašnjost mi nije bila dostupna. a s druge strane gradska loža. unutrašnjost gradske lože i županskog stola. građani su svake godine birali po dva župana. i dan-danas je očuvan taj običaj, odvija se na lokalnom dijalektu, uz poštivanje svih procedura. župane biraju "uz pomoć boga i raboša". raboš je drveni štap u kojeg se urezuju znakovi, s jedne strane za, s druge protiv, i to na oba štapa. a onda jedan od starih župana proglašava nove koji preuzimaju županijsku palicu i ključeve grada.ključeve grada. u neizostavnoj humskoj konobi degustiraju se najbolja ulja, toćaju najmirisniji octi, jedu najbolji tartufi. ne, nisu najpoznatije marke i najbolje, treba slušati domaće ljude koji znaju što je dobro. biska je autohtona istarska rakija od komovice, imele i nekoliko vrsta trava (imela - viscum album). proizvodi se ovdje već preko 2000 godina još od doba kelta čiji su druidi pridavali tom piću magijska svojstva čuvanja od uroka i duhova, a njome su i liječili razne boleštine. mmmmm, preporučam kušati. po svemu ovom vodio nas je jedan tigrasti mačor. no, kaj čekate, dojdite. ovuda. pa ovuda. a sad prijeđi cestu.pa uz travnjak. još samo malo.blizu smo. eto!pogled na nazubljeni toranj s najbliže strane, tamo gdje su zidine proširivane. što sam ti rekao, sada ste vidjeli i drugi kraj! mijauuuuu!

- 08:10 - Komentari (98) - Isprintaj - #

16.09.2017., subota

buzet - kruna istre

na brdašcu iznad doline mirne, usred bujnih šuma sa skrivenim bijelim i crnim zlatom tartufa, kao kralj plodnih polja, livada i vinograda, od davnina stoluje buzet. hoću li naći izgubljenu naušnicu, možda kakvog pristalog kapetana, napiti se čiste vodice. još bolje, dobrog vina, ha? i ovdje se treba pentrat, jadna ja od pretpovijesti osnovu gradine činili su krugovi u obliku puževe kućice, koju su rimljani dodatno utvrdili, kasniji doseljenici dograđivali, bizantinci uređivali, karolinzi nasljeđivali, akvilejski patrijarsi sređivali, a mlečani završno opasivali... buzet je imao nezgoda s opskrbom vodom. stoga su bogatiji građani u dvorištima imali svoje cisterne za kišnicu, a ispred malih vratiju na ulazu u grad dao je načiniti odgovorni kapetan zorzi. potrebe naroda, eto, nisu bile zanemarivane. i ulaz "na mala vrata" od fontika, skladišta za žito s grbovima...kroz uličice izglačane tarace..do cvjetnjaka pred vratima...i španjolskih balkončića kroz minijaturna dvorišta...i toplinu domaćeg ugođaja... do prekrasno urešene vele šterne s raskošnom ogradom. tamo su se okupljali građani da malo proćakulaju i razmijene novice a neko je i mene okinuo (fotićem!!) dok sam ja okidala sve te ljepote...kamen i kamen na kamenu... cvijet na cvijetu a onda polako dalje, građani buzeta bili su vješti obrtnici: češljari, kovači, metlari, tkalci, lončari. ova je pak kuća autentična pekara iz srednjeg vijeka s originalnom krušnom peći. i vrtoglav pogled s ruba zidina... na bujne brežuljke... i grad koji živi... do crkvice sv. jurja (po običaju, bila je zatvorena pa nisam mogla razgledavati znamenitu drveninu, slike sljedbenika tiepola i preslicu) spomen na književnika i prevoditelja stipana konzula istranina... i ovdje je glavni trg dobio ime po titu župna crkva uznesenja bdm i zvonik, naravno i ovdje su vrata bila zatvorena tako da nisam vidjela unutrašnjost s koje god strane, vrtoglavica zanimljiva vrata, možda vode u raj ;) a ova u - ekonomsku emigraciju primamljiv doček, sve je spremno za požderuhe ni valjda da bu mi maca mrknula slasni objed? hoćemo li zelenjavu, nešto vegetarijansko i tartufe, ili konkretno, s pljukancima? i onda niz ludo strme uličice (nije mi jasno kako onuda uopće prolaze auti) izlazak kroz vela vrata... i blagoslov sv. jurja za sretan put u nove pustolovine

- 11:23 - Komentari (49) - Isprintaj - #