Linkovi

mislijedneplavusche

19.09.2017., utorak

hum - igračka divova

najmanji grad na svijetu, trenutno stanje: 32 stanovnika, ponekad više, ili manje, s gradskom upravom, i jednim mačkom- profesionalnim vodičem. cijena: zalogaj s tanjura smijeh

istarski razvod- dokument o određivanju granica između mletačkih, akvilejskih i pazinskih gazdi i lokalnih seoskih općina "komuna". pisan je na latinskom, njemačkom, a onaj dio na hrvatskom koji se u to doba tako i nazivao i to glagoljicom. razvođenje je zapravo slavenski običaj određivanja međa i razgraničenja u kojem se hodajući cijelim terenom radio "očevid" i to bilježilo na licu mjesta. u tomu su sudjelovali svi, i starci zbog znanja i mudrosti, i dječurlija koja je trebala naučiti kako se to radi. put istarskog razvoda još i danas je vidljiv i njime se može obillaziti prostor.

u spomen glagoljaškog očuvanja jezika i kulture nastali su mnogi spomenici, među njima i perivoji s klesanim glagoljaškim slovima, i cijelo šetalište od roča do huma, posvećeno po jednom znamenitom događaju ili povjesnoj osobi. blizu smo!

u davno doba dok su još vladale vile, čarolije i zmajevi burninmad

, divovi su se poduhvatili gradnje gradova po istri. kad su ih sve izgradili, preostalo im je nešto malo kamena, s kojim se nisu mogli dogovoriti što će lud

. pa su se nabacivali i igrali kamenjurama i onda odlučili ostaviti sve na tom brdu.

i ovdje su još od neolita stanovali autohtoni žitelji, pa kelti iza kojih su ostali zanimljivi toponimi, pa histri, rimljani, bizantinci, slaveni, franci, akvilejci, mleci, francuzi... dakle standardna ekipa osvajača rofl

. kao i obično, najvažnije je bilo da se obrambeno utvrde, izgrade kule, vidikovce, zidine zubo

...

odmah uz zidine, kad je bilo neopasno vrijeme, ljudi su rado izlazili i družili se pod hladom kestenova. kao što rade i dan-danas. zanimljivo mi je bilo čuti čavrljanje na nemoguće brzoj varijanti talijanskog od čega nisam razumjela ni jednu jedinu riječ.

hum je do sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio zapuštena ruševina s nekoliko staračkih odmaćinstava, a onda je uprava predana čakavskom saboru, pa je uz vrijedne studente, stručnjake i ljubitelje hrvatska

starina revitaliziran onako kako priliči gradu u kojem je nastao predložak misala kneza novaka, prve hrvatske tiskane knjige yes

. od troja vrata preostala su ova, no drveni dio se potpuno raspao

.

stoga je umjetnik želimir janoš (onaj isti koji je oslikao prostorije moje prijateljice na cresu! sretan

) darovao nova vrata na kojem je niz medaljona koji predstavljaju kalendar i adekvatne seoske radove. kvaka je u obliku rogova boškarina...i natpis koji poziva da dobrodošli gost uđe u grad.

kroz prva vrata se ulazi u "polaču" gdje se nalazi lapidarij sa sačuvanim glagoljaškim natpisima.

unutarnja vrata koja nam otvaraju pogled na... glavnu ulicu uz koju se pošlihtalo tri reda kuća. ne možete se izgubiti.
naravno, i tu je uzbrdica headbang

(puf-puf-pant, sličim na onog debelog šefa iz alana forda), i ovdje me uhvatilo u slikačkoj "pozi", ha, ha smijeh

prekrasni detalj trga, uz poziranje mojeg prijatelja. samo da napomenem da posebnu zahvalnost dugujem prijatelju, oštrom oku, neumornom idejnom začetniku, vozaču, hranitelju, obavještajcu, umjetničkom oku i nasmijavatelju g. branimiru. cerek

s jedne strane župna crkva uznesenja bdm, izgrađena na mjestu stare crkvice o kojoj ima spomena od 13. st. unutrašnjost mi nije bila dostupna.

a s druge strane gradska loža. unutrašnjost gradske lože i županskog stola. građani su svake godine birali po dva župana. i dan-danas je očuvan taj običaj, odvija se na lokalnom dijalektu, uz poštivanje svih procedura. župane biraju "uz pomoć boga i raboša". raboš je drveni štap u kojeg se urezuju znakovi, s jedne strane za, s druge protiv, i to na oba štapa. a onda jedan od starih župana proglašava nove koji preuzimaju županijsku palicu i ključeve grada.ključeve grada. thumbup

u neizostavnoj humskoj konobi degustiraju se najbolja ulja, toćaju najmirisniji octi, jedu najbolji tartufi. njami

ne, nisu najpoznatije marke i najbolje, treba slušati domaće ljude koji znaju što je dobro.
biska je autohtona istarska rakija od komovice, imele i nekoliko vrsta trava (imela - viscum album). proizvodi se ovdje već preko 2000 godina još od doba kelta čiji su druidi pridavali tom piću magijska svojstva čuvanja od uroka i duhova, a njome su i liječili razne boleštine. mmmmm, preporučam kušati. party