|
|
mislijedneplavusche
30.12.2014., utorak
o feminizmu... i okolonaokolo...
nisam mogla odoljeti. komentar na uvijek zanimljivo i dobro pisanom blogu nicka missillusion, rijetko pismen, objektivan, smislen i sadržajan blog.
oprostite, vjerojatno sam u nekim segmentima malo odlutala od teme, no ovaj sam članak pisala pred dosta godina, pa, vidim da je još poprilično aktualan:
kad će već jednom pobijediti ta ženska emancipacija?
ovo je jedna obična floskula i tipična predrasuda.
nema ženske ili muške emancipacije! sposobnost popravljanja pegle ili zarađivanja love za život ne ukazuje na emancipaciju, nego na osobnu sposobnost. i dok će se to dijeliti na muško ili žensko nikad neće doći do ravnoteže podjele rada prema sposobnostima, a ne prema spolu. to što su te razlike zapravo umjetno stvorene zbog povijesno-socioloških razloga (nastanak viška vrijednosti i slobodnog vremena, a preostajanje potrebe za borbom, dominacijom, osvajanjem teritorija, što je dodatno potenciralo biološku agresiju), već odavno nemaju utemeljenje na biološkim potrebama čopora, stvara imaginarnu razliku formaliziranu običajima i notornim stavovima. ionako je davna patrijarhalna podjela uloga nastala zbog potrebe za očuvanjem i vladanjem nad materijalniom imovinom.
no, da ne filozofiram, emancipacije neće biti dotle dok se u mozgovima ljudi ne iskristalizira činjenica da se razlikujemo po vlastitim sposobnostima, inteligenciji, znanju, fizičkoj spremi, izgledu, socijalnim i emocionalnim vještinama, stavovima i da prema tome zauzmemo u društvu mjesto koje nas ostvaruje kao ličnost. a imamo li pimpek ili cice to je bitno isključivo u okviru spolnosti i razmnožavanja. ne postoji ženska emancipacija bez muške. a sufražetska borba za financijsku samostalnost i tretiranje žene kao ravnopravnog sudionika podjele profita je samo klasna borba. do emacipacije cjelokupnog društva je još jako daleko. sve dok postoji kamenovanje preljubnica, prozivanje nevjenčane majke kurvom, a muškarca s puno partnerica pravim frajerom.
mnoge majke naprave taktičku grešku i odgajaju svoje sinove onako kako ne bi željele da im budu muževi, koji su upravo takvi, i takvima načine i svoje sinove.na žalost, to je točno. idemo linijom manjeg otpora i svoje sinove učimo da treba biti galantan i platit piće curi. biologija radi: privući će nas onaj koji ima šanse donijeti najveći mamutov but u pećinu. jer to podrazumijeva da je u stanju prehraniti mladunčad i obraniti je od grabežljivca.
ono kaj si ti, dragi prijatelju, komentiral za politiku, ha, u politiku idu samo oni koji su gurani vlastitim nagonom za dominacijom. i tu nema veze ko kaj ima u gačama. moć je moć.
daklem, nema emancipacije dok se ne emancipiraju svi članovi čopora. prema sposobnostima. ono kaj nam se rugaju muški da smo htjele emancipaciju pa si ju sad imamo, zapravo nema nikakve osnove. samo glupača, pokvarenjača i nerazumnica teži vlastitim "ženskim pravima", a ne uzima u obzir realne mogućnosti i sposobnosti i sebe i partnera. alfe u čoporu su zaista oni koji su sposobni donijeti najveći komad mamuta (alfa mužjaci), oni koji najbolje mogu organizirati i voditi pogon na divljač (alfa vučice i alfa lavice)i brinuti o čoporu(alfa vučice), koji mogu najmudrije održati krdo na okupu (alfa slonice), oni koji mogu napraviti najotporniju i najzdraviju mladunčad (alfa gorile).
među ljudima je otkad je civilizacije prosperirao onaj alfa koji je: fizički najjači, najglasniji, ili najlukaviji, autoritativan, ima vlasništvo nad materijalnim sredstvima, ili danas, utjecaj, prodornost i preko leševa, ambicioznost i beskrupuloznost, podršku istomišljenika, bilo zbog straha ili zbog koristoljublja. u doba matrijarhata je podjela rada bila prema sposobnostima za opću korist, ne pojedinca ili manju grupu, i osobu se cijenilo prema doprinosu dobrobiti za sve, i nije bilo podjele muško-žensko, nego prema sposobnostima, mudrosti, iskustvu.
na žalost, nepobitna je činjenica da su žene toliko opterećene višestrukom ulogom u društvu, da se nemaju snage ni vremena, a ne sposobnosti, da se bave politikom. prvo: društveni uvjeti i običaji ne dozvoljavaju da se muškarci bave istim stvarima kojima se bave žene u domaćinstvu. iako su podjednako sposobni, ne dijele kućne poslove niti brigu oko djece ravnopravno. isto tako kad se žene poduhvate vodstva, dočekuje ih hrpetina društvenih predrasuda i moraju uložiti veći trud da bi njihove ideje bile prihvaćene. i onda obično odustanu, svjesne da će njihove obitelji, djeca i muževi biti zakinuti ako ona gubi snagu na drugom polju.
bajdvej, pusićka je imala uvijek podršku i obitelji i supruga, nije odrastala u malograđanskoj sredini, nego se kretala u društvu istomišljenika, istinskih intelektualaca i slobodoumnika. u saboru je naišla na primitivca koji ju je javno smjestio na madrac. njegova supruga strpljivo trpi njegove razbludne pustolovine, vanbračnu djecu, slikanje u tangama po žutoj štampi, svoju djecu je odgojila u stilu: neka se kćer dobro uda za bogataša da joj u braku ništa ne nedostaje, a sin odabere neku mirnu smjernu ženicu koja će mu izroditi puno dječurlije. a ona će mrtvo-hladno prati i dalje njegove košulje, peglati odijela, ona ima love jer joj familija šalje iz švice, završila je osnovnu školu i družila se s duvnama, i naučila je da je najbolje biti strpljiv i miran, jer ima krov nad glavom, status udate besprijekorne gospođe, nikad neće podnijeti zahtjev za rastavu jer ionako nema kud. nije od onih samohranih majki koje nisu mogle otrpjeti vanbračne izlete, koje nemaju dovoljno para da plate bedinericu, kuharicu, niti pomoć šire familije, kojima nije bilo omogućeno vrhunsko školovanje jer su od mladosti morale zarađivati za kruh i zapravo su u doživotnoj pat-poziciji. niti je od onih koje bi i krenule u tu pustolovinu, imaju znanja, ali nemaju snage, zato što ne mogu računati na podjelu obiteljskih zaduženja. a to ne mogu zato što nisu naišle na onaj rijetki primjerak muškarca koji će samoinicijativno ustati po noći, dati flašicu, promijeniti pelene, oribati kupaonu, znati sam što treba donijeti s placa, skuhati ručak, pogledati zadaću klincu, i to sve napraviti i vidjeti sam, ne da mu se daje direktiva ili ga se mora moliti, a ne samo otići pred televizor i galamiti: mali ti se dere, sigurno se pokakao.
valjda svjesno ne ulazimo u takve borbe jer nam je genetski ucijepljena misao o dobrobiti obiteljske zajednice, a ne alfa-prčenje po političkim forumima i kvorumima.
o tome se radi da su ljudi nezadovoljni svojim prirodnim mjestom u društvu i da žele biti alfe, tako se i ponašaju, bez obzira jesu li toga vrijedni ili ne. ego hraniti uspjesima , pa makar biti samo priljepak nekom drugom alfi , česta je pojava obostrano.
eh, bila bih sretna da nađem partnera kojem to zaista neće biti bitno, koji će se ostvarivati zajedno sa mnom bez potrebe da ostvaruje svoju bit kroz poziciju, nego da bude dovoljno samosvojan i siguran u sebe da s ljubavlju teži obostranoj sreći.bez straha od "gubitka" ponosa, muževnosti, poštovanja drugih. i bez potrebe da se stalno nekome i nečemu dokazuje.
slažem se, nismo postali direktno od majmuna, ali zapravo sva pisana, nepisana pravila, stavovi, društveno ponašanje, bez obzira je li zakonski i običajno utvrđeno, zapravo je odjek potreba čopora i pojedinca u čoporu. socijalizacija i civilizacija, kultura, sve je to samo formalni ogrtač prirođenih potreba koje su već odavno u ljudskoj zajednici nepotrebne. mi ih ne vidimo, baš zato što smo se "civilizirali". pa ih neki i dalje slušaju ne shvaćajući da su suvišne, a neke sposobnosti koje su itekako potrebne, potiskujemo kao izraz mlakosti, slabosti, nevrijednosti.
bila je uvijek neka podjela, na poglavicu, veliku majku, vrača, iscjeliteljicu, onoga ko je najbolji lovac, ili koji najbolje prati tragove, ko najbolje radi oružje, ili najbolje niže perlice za ukras. i svađa je bilo, naravno, i njih su počinjali samo oni koji su smatrali da imaju "pravo" biti više cijenjeni. jer su mislili da to zaslužuju. često su mislili krivo. isto kao i danas. jer u svakoj zajednici ima onih cca 10% koji imaju više adrenalina i nisu se sposobni potpuno uklopiti, nego žele biti iznad svih. danas se takva kompenzacija odnosi na imanje novca, statusa, auta, položaja, ugleda, ljepote, potrebi za moći, vlasti, slavom i upravljanjem svima ostalima.
|
evo malo, komentari na blogu suncokret11 :) :)
tema je: zašto ljudi lažu? one svakodnevne laži svemu i svakomu, o dobrom životu, uspješnosti, općoj sreći i zadovoljstvu, etc. etc...
takav tip laži daje iluziju ispravnosti. zamagljuje činjenice koje bi možda osvijestile ono što se osobno i općenito smatra neuspjehom. a nitko ne voli biti luzer, pogotovo ne pred tako lijepim i ležernim osmjesima drugih ljudi koji izgledaju tako sretni i uspješni, zar ne. najodvratniji tip osobnog kukavičluka, osim onog proizašlog iz zlobe, zavisti, čiste zločestoće i pakosti. najgore je to što mnogi ljudi na početku i nemaju običaj lagati, no onda počnu muljaviti zbog drugih. s vremenom te laži prijeđu u osobno uvjerenje, pravi monstruozni proces pretvaranja, ko iz priče o dr džekilu i mr. hajdu, dok se laž već potpuno ne ukorporira u tvoj habitus, postaje dio tebe, postaje tvoj osobni stav, učvrsti se kao dio ličnosti. i onda je nepovratno kasno. dalje se cijeli život živi po tom nacrtanom defaultu, misli o ispravnosti, uspješnosti i samovrijednosti urastu u mozak, postanu dio tijela, čak i naučimo osjećati u skladu s tim. nevjerojatna metamorfoza koje nikad ne postanemo svjesni. to što zapravo uvijek nekaj šepucka, nekaj faljucka i iznutra grizucka neki crv, to ionako nadvladamo i dotučemo novim izazovima, novim lažima i farbama. okolo ih ima u izobilju. od najobičnijih dnevnih poštapalica tipa: misli pozitivno, nasmiješi se u ogledalu, našminkaj se "za sebe, za sebe", ma nije meni uopće loše, ne umirem od gladi, imam krov nad glavom i zaposlen sam, do onih monstruoznih preobrazbi izazvanih utjecajem medija, reklamama, nametnutim poželjnim osobinama i stvarima...takvi su često skloni izazivati sukobe svojom sebičnošću, stalnom potrebom da budu u pravu, izvrtanjem tuđih riječi i stavova, zamjenom teza, sve, sve, samo da bi bili potvrđeni. i oni i njihova misao. i pri tom se beskrupulozno služe masnim lažima, nikad ne shvateći vlastitu mizariju, i pozadinu svojih bijednih života sastavljenih od vječitog straha. danas se to svrstava u"osobine ličnost", karakterne crte, obrambene mehanizme, poremećaje osobnosti, bla, bla. prije se za takve naprosto reklo: on je smrdljivi lažac i govno od čovjeka!
laži iz manipulatornih pobuda su također dio priče. pogotovo kad su preventivno obranaške, ha, ha...
|
|
|