u šetnji gradom, otkrivaju se sve ljepši vidici, događa se nešto čudno, omamljenost, opijenost...
prema staroj baroknoj jezgri...
... gdje se vidi negdašnje bogatstvo i ekonomska moć građanskog staleža...
i brojinih zanatskih i uslužnih djelatnosti (ove riječi djeluju tako suhoparno pri pogledu na ovaj maštovito uređen izlog, onako kako su izgledali u prošlim vremenima... prekrasno!
kroz ulicu poznatu po staravičnoj slici razaranja i progona...
jedna od prelijepih palača je i sjedište radio-vukovara,
u Domovinskom ratu jedna od najvažnijih točaka istine o srbočetničkim zvjerstvima.
ovakve prekrasne kolonade tipične su za vukovarsku staru gradnju...
uz sva bogatstva ovdje ne možeš biti ni gladan ni žedan... samo ako si slobodan...
ovo je opomena, da se ne usude nikad više.
a ovo, a ovo!!!
ne moram se okretati hoće li me netko otcinkati, nego se okrećem ...
i s veseljem ulazim u ovaj raj :) preporučili su mi nekoliko mjesta gdje se sjajno jede. pa da biram: za predjelo kulena i čvarke, od grenadirmarša do fiša, od šufnudli do sekeligulaša, paprikaša, i rezanaca s orasima, pa zalit nečim ...
ostaci jednog od obrambenih redova tvrđave...
i raskošna župna crkva sv. filipa i jakova s franjevačkim samostanom.
franjevci su imali izuzetnu ulogu u prosvjećivanju naroda i očuvanju života i integriteta, brinuli su za školovanje, držali i pučku školu i visoki studij filozofije.
crkva je strahovito stradala od nemilosrdnih razaratelja s druge strane.
a prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku održana je upravo u ovom samostanu 1819. i djelo je franjevca grge čevapovića.
vide li moje oči dobro?
ah, vide, no i ovaj ljepotan vidi da je viđen
odmah je sišao sa svoj pijedestala i približio se uz prozore da ga se bolje vidi.
vidiš li me dobro...kaj nisam zgodan, ha?
semumiša, podsjetilo me na neke likove s bloga, samo da nije reko: a buš mi napisala komentar, ha?
ima jedna krasna pjesmica, sudeći po mojoj želji da se opet jednom nađem u Vukovaru: "tko se napije vuke i najede štuke, taj se vara da će iz Vukovara"
|