zahvaljujući gostoprimstvu g. branimira (hvala na strpljivosti i mnogim informacijama, zanimljvim povijesnim štiklecima i mogućnosti da skinem koju suvišnu kilu špeka ) jedan dio slobodnih dana provela sam u prekrasnom dijelu istre - bujštini. da, istra je čarobnija nego si možemo zamisliti.
fantazmagorični pogled prema zapadu, moru, obali
pogled sa starog glavnog trga, tamo gdje su vijećali građani...
... i dan-danas vijećaju. o važnim stvarima. kao i obično kad si mogu priuštiti svo vrijeme svijeta.
kako je već u srednjem vijeku ovaj dio istre postao općina, sa svojim prokuratorom, rizničarem, sucima, komornikom, liječnikom, učiteljem, namještenicima na javnoj vagi, trebalo je donositi i važne odluke. to se činilo upravo na ovom mjestu, ispred ulaza, le porte, pod velikom ladonjom (vrsta brijesta). dakle, ništa novog, sudeći po slici, povijest se ponavlja
i ovdje je prisutan. još uvijek. crvena istra.doduše, uz sramotne dokaze propasti i neimaštine ovijeh dana...
...dok neki mogu mljackati tartufe i salamu od boškarina. doduše, uz malo štednje delikatesu si može priuštiti prosječni hrvatski stanovnik. jednu žličicu, da
a koza, koza može samo meketat i prčit se. slava joj, preživjela je!
na ulazu u stari dio grada krasna je crkva sv. marije od milosrđa. priča kazuje da je jedan bujski zemljoposjednik nabavio kip Bogorodice u veneciji, da ga otpremi na svoje imanje. putem je stao na tom mestu da se odmori, no kip se više nije dao pomaknuti. i na tom mjestu je izgrađena crkva.
još od prethistorije ovi su krajevi bili naseljeni, od histra preko rimljana, ostrogota, bizantinaca,, franaka, mlečana, pa francuza, austrougarske, nijemaca, pa slobodne zone trst...za buje su govorili: stražar istre!
a visoko je, visoko, uvijek se moram pentrat! ali tu je žuja da dojdem k sebi
jedna od preostalih kula, kula sv. martina koja čuva zapadna vrata. kažu da je grad dobio ime po slavenskom dolasku u taj kraj, kad su slaveni odlučili "da tote bolje stati". doduše, na tom području već je bilo preko 20 gradina, utvrda i zaselaka. ima neobično krunište
na neočekivanom mjestu prekrasna crkvica s ljupkim dvorištem...... iza koje je vidikovac, pogled na drugu stranu svijeta...
lagano po šetalištu s predivnim vidicima...... i zove se belvedere
uz opojni miris akacije.... i ruža...lagani uspon uza zidine...
...ljubav posvuda,...pod prozorima... na zidu..... i tene na žici...
bicikleto i radoznali micek...dječurlija i pasi na ulici...... briga ih za vrućinu i vrijeme...
jesu li bili strogi u ovoj školi?... peseki samo pitaju za poslasticu
dijagonalom prema...sv. servolu....na tom je mjestu otprije postojao jupiterov hram, pa su u zapravo još nedovršene zidove ugrađeni antički građevni elementi, dijelovi stupova i kapitela, a na jednom od zidova i dio nadgrobne stele braće valeri.
mletački lav pod prozorom...a lav je i na stupu ispred tornja, stupu srama...i kažu, kasnije je dobio i drugu ulogu, kao kamena baza za zastavu....
fantastične slike na svodovima, zlatnom krunom do raja...svjetlost ulazi kroz okna, ulazi i preplavljuje i nas...veličanstvenost, barokna raskoš, nedodirljivost...
i otisci stopala tko zna kojeg po redu skrušenog svirača na orguljicama
kroz male stisnute ulice...gdje žive ljudi, gdje vješaju unterveš po štriku...od pule, zadra, šibenika, pazina, cresa... svuda je čisto rublje veseli svjedok života...
pa i onda kad nadležni imaju nadzor nad svima i svačemu, no nećemo sad o tomu...
radije o umjetničkim prikazima u gradskoj galeriji... i još zanimljivijim malim dvorištima ukrašenim maštom stanovnika. znam, nepristojno je zavirivati u tuđa dvorišta i kroz njih neobzirno prolaziti, no ovo je dvorište bilo za sjest, odmoriti i gledati..
makovi su cvali na livadi ispred balkona... no tu je noć po vrtovima i kukuruzu harao strašni vepar, dolutao iz obližnjih šuma.... izgazio je travu, požderao salatu, izrovao cvijeće, a onda se ričući vratio u svoju šumu. eh, da je tu jedan heraklo pa da ga sredi, kao što je sredio kalidonskog vepra!
pa o tomu kako sam doživjela strašnu, strašnu oluju...no, buje treba doživjeti!
|