Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

09.09.2019., ponedjeljak

Stranac


(for Koli)


negdje u Bosni 2019.



stranac je ušao u kafanu
ugledao uvozne mudžahedine
ugledao domaće bosanske mudžahedine
sjedili su u društvu uvoznih mudžahedina
i promatrali ga bez
riječi

naručio je jednu
tursku
odnio je za
prazan stol
i ispijao
d
u
g
o

kada je ustao
da plati
mudžahedin-barmen
hladno reče

mnogo si brzo ispio ovu kahfu, dečko

stranac je bio opak tip
u ratu i miru ubijao je ljude
no nije izustio niti
riječ

mi to ovdje ne radimo tako, dodao je
mudžahedin – barmen

stranac je izvadio novčanicu
od sto eura i stavio je na šank

kahva je na račun kuće, idi
i ne vraćaj se više, rekao je
muđahedin – barmen

stranac je izišao
sjeo u auto
upalio radio

sviralo je
For Times They Are Changin'
od Dylana

prebacio je na CD
na Herceg-Bosno srce ponosno

i pritisnuo gas

- 09:00 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

04.09.2019., srijeda

Piazza del Campidoglio



u samom središtu
equestrian
jedini konjički spomenik starih Rimljana
sačuvan isključivo zbog zablude
da je riječ o prvom kršćanskom caru Konstantinu Velikom

jahač je ipak Marko Aurelije, car-filozof-stoik
peti i posljednji od petorice uzastopnih dobrih vladara
jedan od onih koji nisu naslijeđeni direktnom krvnom linijom

njega će ga pak zamijeniti vlastiti sin Komod

visok, snažan, nag
žutih uvojaka
u žutu bradu uprašuje zlatnu prašinu
i izlazi pred publiku

reinkarnirani Herkul sa 700 gladijatorski pobjeda
stroj za ubijanje

u jednom je danu, legenda kaže, pobio 100 lavova
tri slona i žirafu

i smazao ih za ručak

prvi i posljednji car što se nadmetao u Coloseumu!

zaključno: stvar je jasna
ukoliko treba tutor ovom narodu
neka to bude zlostavljač po prirodnom zakonu
Commodus Corvatio
a ne Anemico Stronzo
i njegova svita gnjecavih govanaca
pred njim i samo pred njim prihvatiti ćemo vlastitu sudbinu potlačenih
i lakše podnijeti zagušljivi vonj izbica hižica daščara
beskrajno skupe insule
neizdržive porezne stope
naše hruskave kršćanske udove
u ustima kralja životinja

- 11:19 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

30.08.2019., petak

Sam Svoj Meister



Dok bacam žbuku na zid
Na um mi pada Michelangelo
I ostali renesansni freskaši
Moram se pokloniti toj volji upornosti
Tom neprekidnom radu žilavosti
Iako me cinquecento
Više ne uzbuđuje

Dok bacam žbuku
Širim nosnice
Uvlačim miris morta
Prisjećam se djetinjstva
Skrivali smo se po
Zakutcima zgrada u izgradnji
U mraku prigušivali zadihanost
Udisali vonj znojavih zidova
Katkad pomiješan sa znojem
Radničke mandure
Ovješene postrance

Dok bacam žbuku
Prizivam u sjećanje vrijeme
Kada se gradila ova kuća
Kada je sve bilo novo i nedovršeno
(A nedovršeno je i navazda ostalo)
Uviđam koliko je života ovuda prošlo
Koliko je radnji poduzeto da bi se u ovoj kući
Živjelo jelo udisalo pjevalo pilo patilo
Sjećanjem mi kao paradna povorka defiliraju
Svi oni rodbina prijatelji kumovi kume
Nesuđene žene djeca susjedi
Radni kolege kulturni radnici poznanici
Većina njih već je provarena u probavnom traktu
Neuništive Prirode

Dok bacam žbuku podsmjehujem se Bellowljevom Herzogu
zbrisao je u Yorkširska brda i ondje dijelio hranu s poljskim miševima
Pisao je pisma i živima i mrtvim te na kraju
Lakirao veliki koncertni klavir u zeleno
(Valjda da se stopi s krajolikom)
I razmišljam o Bellowu nije bio isuviše pametan
Iako se može steći krivi dojam jer raskošno je pisao
Naime pet puta se ženio taj dasa
Pet puta pa uništa

Dok bacam žbuku razmišljam o Marku Aureliju
Neki predak izabere parcelu u krajoliku podigne kuću
Potom potomci stoljećima tavore ondje kako znaju i umiju

Dok bacam žbuku razmišljam
Nemaš mnogo izbora ili ćeš se kompletno samoizgraditi
Ili ćeš sažgati svoju pobunu i prestati pišati po grobovima predaka
Odati im dužno poštovanje zapaliti svijeću
Na način starih rRmljana

Dok bacam žbuku misao mi podmuklo odlaze dDalmatincima
Ti ljudi drugačije gledaju na baštinu
“Ovo su trudi dide mog”uklesao je jedan ponad ulaza
U obnovljenu staru bračku kuću
Drugi je ponad kamene klupe mlinice u zaleđu Šibenika
Uklesao “Ovdje od 1925 do 1988 sjedio taj i taj”
No lako je biti zaljubljen
U dalmatinski krajolik i more
Teško je biti zaljubljen u ovo zelenilo
U težak vlažan zrak
U ovu masnu ilovaču i lapor i brda što klize
U ove slinave magle
U ovo poljsko cvijeće što gdjekad zaudara
Na septičku jamu
Brnistre smilje bosilje i ružmarin
Bajami iznikli na crljenici
Mirišu optimizmom
I podmirisom hedonizma
Što doseže iz Epikurejeva vrta
Vjetar s golih planina raščistio je zrak
Bonaca je i ja u svitanje isplovljavam da izvučem
Sinoć bačeni parangal
Ali ovo ovdje to je naše brdo naš voćnjak naša hiža
Naša brajda izabela i direktor
Naša kazna i pokora

Dok bacam žbuku na um mi padaju stokove riječi
Ako si koristan drugima koristan si i sebi

Dok bacam žbuku u um mi se ušetavaju svi oni osamljenici
Što u divljini vlastitim rukama podižu brvnare holandske kuće
Dokumentiraju izgradnju korak po korak
Pa okače svoje postignuće na YouTube
Neki pred sebe stavljaju izazov
Krenu od nule
Izrade prvo osnovne prahistorijske alatke
I ne staju dok kuća nije pod krovom od šindre
A u kaminu gori vatra
Imati vlastitu jazbinu
To je po rođenju tvoje
Zemaljsko pravo
Naravno ukoliko si spreman
Zasući rukave

Dok bacam žbuku u visini pijuće jasreb škanjac
Dok bacam žbuku čujem šum vjetra u krošnjama drveća
Dok bacam žbuku oko mene zuje komarci
Dok bacam žbuku dotrajalo stablo ruši se u šumi
Dok bacam žbuku djetlić dubi deblo
Dok bacam žbuku prhut seničkinih krila iznad moje glave
Dok bacam žbuku kokotiček se javlja u podne
Dok bacam žbuku krvavo crveni dren šušne u travu
Dok bacam žbuku u glavi ponavljam uzlove
omču osmicu dvostruku osmicu bowline

Dok bacam žbuku
Planiram buduća putovanja
Premužićeva staza kajakom do Crnog mora
Via Dinarica

Dok bacam žbuku

- 14:41 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

27.08.2019., utorak

LOVAC NA PASTRVU, PLAVU


Jura je sjedio na terasi birtije željezničkog kolodvora rodnog mjesta Josipa Broza. Bilo je devet ujutro, a on je već drmnuo tri štoka i sada to zalijevao pivom. Rasna plavuša u četrdesetima, sva utegnuta, u regularnoj opravici provincijske konobarice – crna suknja i bijela bluza – za šankom je prala čaše. Jura je buljio u prazno. Ništa se nije događalo. Bio je ovdje jedina mušterija. Odjednom spazi da se nešto pomiče uz rub zgrade. Napregne oči, izoštri pogled, pa ugleda bijelog miša. Beli mišek, nikada nisam videl belega mišeka, pomisli. Bijeli miš potrči i šmugne u unutrašnjost birtije. Jura posegne za bocom na klimavom metalnom stoliću i otpije guc. Potom ugleda još jednog. I još jednog. Miševi pobjegoše u birtiju. Jura se okrene na stolcu i dovikne konobarici:
- Ej Bara, maš nutri gnezdo belih miši.
- Kaaaaj – začuo se visok ženski glas iz prostorije.
- Velim, maš gnezdo belih miši vnutri.
- Beli miši?
- Ja, beli miši. Sad su prešli k tebi.
- Ne vidim ni jednega.
- Bolj poglej.
- Bom.
Jura se vrati u prvobitan položaj i kraj pivske boce zatekne patuljka. Bio je nalik vrtnim patuljcima kakve je viđao u vrtovima vikendaša iz Zagreba, samo živ. Pivska boca i patuljak bili su gotovo podjednake visine. Patuljak ga je gledao mrkim pogledom.
- Dobi den mali človek – reče Jura dobrohotno.
- Previše piješ – zareži patuljak umjesto odzdrava.
- Kaj si rekel?
- PREVIŠE PIJEŠ – drekne.
- A to – Jura odmahne rukom nehajuć.
- Pogledaj se na što ličiš, lice ti je crveno kao prezreli drenak, jetra arlauče, preklinje za pomoći. Trebao bi prestati s tim.
- Čuj mali, šta si ti? Neki dušebrižnik, mantijaš maskiran u patuljka ili partijski službenik koji brine o javnom redu i moralu?
Na ovom mjestu Jura je počeo govoriti standardnim hrvatskim jer je i patuljak govorio standardnim jezikom.
- Ništa slično.
- Nije me briga. samo brini svoja posla dečec.
- Ti si moj posao.
Jura posegne za bocom, ali patuljak ga ugrize.
- JAO, GADE MALI – jaukne.
Jura zamahne u namjeri da otrese patuljka sa stola, no ovaj se vješto izmakne. Pokuša ponovo, no ovaj put patuljak skoči u zrak i ostane gore dok dlan projuri kroz prazan prostor.
- Kaskader, dakle – promrmlja Jura.
- Aha – reče kezeći se patuljak.
- Sredit ću te. Imao sam ja posla i sa većim igračima.
- U to ne sumnjam.
Za to vrijeme Bara je napravila sanitarnu inspekciju i utvrdila da bijelih glodavaca nema.
- Nema belih miši – dovikne iz unutrašnjosti.
- BARA SIM HODI, BRZO!
Patuljak prozre Jurinu namjeru.
- Ne zaboravi, ja sam uvijek tri koraka ispred tebe – reče, skoči s ruba stola napravivši pritom trostruki salto, te otrči u visoku travu.
- Kaj je Jurek?
- Gnjavil me je neki patuljak.
- Kakav sad patuljak?
- Tu je bil. Na stolu.
- Tko?
- Patuljak.
- I kaj je štel?
- Rekel je nek prestanem piti.
- Pa dobro ti je i rekel.
- Je, to se nubu deslio!
Jura dograbi bocu i svu preostalu pivu saspe niz grlo.
- Buš mi donesla još jednu.
- Jurek Jurek – Bara će sažalno.
Kada se vratila s bocom Karlovačkog Jura priopći svoje namjere.
- Sutra bum išel u ribičiju!
- Aha.
- Ulovil bum plavu pastrvu.
- Je, buš, na sveto nigdarjevo! Pa ni plave pastrve!
- Ak ‘ma belih miši ‘ma i plave pastrve.
- Kajgod.
- O, ‘ma ‘ma. I kad je vlovim bum ti ju porinul u dupe.
- Ohhh Jurek, zakaj bi to napravil?
- Tak. Volel bi to videti.
- Ne buš to videl.
- Platil bum.
- Nemaš ti tih nofci dragi Jurek.
To je bila istina.
- Bum delal.
- I spil.
- Nebum. Koliko tražiš?
- Za plavu pastrvu u svojoj ritici?
- Je…
- Al samo do pol.
- Ak nemre drugač.
- Pet tisoć!
- Marki?
- Kakvih vražijih marki?
- Dinara?
- Kakvih dinara? Zbudi se Jura. To je vreme davne prešlo. Sad mamo našu Hrvašku! Slobodnu i neovisnu!
- Dakle kune?
- Ne!Evre!
- Evre? Dobre, bumo v evre. Meni je svejedno. Hodi sim da se rukujemo kak pravi poslovni ljudi.
- Je, sad pa maš zakaj delati, kaj ne?
- Da delati! Mam cilja vživotu. Plava pastrva i 5000 eura!
- Tak je!
Bara priđe i oni prodrmaše ruke.

- 15:17 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

22.07.2019., ponedjeljak

PESAK IZ KLEPSIDRE

jednom se mladić zakačio
s ocem
pa ga majka pozvala na red
... ja neću dozvoleti
da tako crpeš svog
starog oca
rekla je besno
iako otac baš
i nije bio
toliko star
(48)

meni je on
važniji od tebe diko
kurčevita
i od tvog bednog
brata
i tvoje sestre
ćosave
ja svoju decu nisam
birala
ali svog čoveka
jesam

mladić je zastao
reči su delovale
ubedljivo

tako je valjalo
da bude

no uverit će se mladić
reč bi o rečima šupljim

ipak život će ga blagosloviti
moći će da vidi kako je to
kad žena voli svog muškarca
i koliko je daleko spremna da ide
žena što voli svog muškarca

i videt će 21godišnju Jeanne Hebuterne
dan nakon Modgilianijeve smrti
neutešna i trudna
baca se kroz prozor
ostavljajući za sobom
14 meseci staru
ćerkicu

i videt će June na plesnjacima
vrti se u krug sa bednim usamljenicima
potom uz piće sklapa posao
ne bi li Henry postao
novi Dostojevski

i Marcedes Barcha videt će mladić
korača niz ulicu
u naručaju stišće
buđav lebac
njen čovek iz dana u dan
vodi bitke pod zapovedništvom
pukovnika Buendije
naposletku morati će
da proda fen
i seckalicu za hranu
pošto nema drugog načina
da se roman pošalje
izdavaču

i videt će J. Birkin
u žestokoj svađi sa Sergeom
izluđena skače u crnu parišku reku
a ovaj skače odmah za njom

i skrhanu gromadu videt će
gde leži na tlu
i grca
lepojka mu
gustm kosom
prstima prolazi
"vrediš mi više no sav novac
koji možeš kući doneti", kaže utešno

videt će mladić sede kose sve to
i još ponešto

iako retko

ređe no što procvetahu
ruže u pustinji

- 02:35 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>