Tja... vi'š, njih dvojica nikako nisu mogli izgovoriti onu - Ništa ljudsko nije mi strano, što je za (ozbiljne) pisce veliki hendikep... al' barem su lukavo izbjegli (i) rizik da ih se okarakterizira kao površna piskarala :O(V 23.04.2025. 14:46)

Nema boje - nema bijega. Nema nade.

Niti je vaša umjetnost
epifenomen
svemoćnih klaunova na prijestolju.

Zato ne volim gledati filmove u kojima su ljudi žrtve pa ih treba sažaljevati i s njima suosjećati. Umjetnost je za mene nešto drugo, jedan svirepi i bešćutni ludizam pun samilosti zaobilazno ili implicitno.(Mariano Aureliano 23.04.2025. 16:05)

Njih dvojica, Philip Roth i Jerzy Kosinsky. Magična četvorka.(Livija Less 23.04.2025. 21:48)

:))) A di su ti Marsupilami, Lamza. 505 sa crtom i Kardelj u pepeljari?
Daješ nam bogatstvo svojim umom, talentom i pjesmama.
I da, prolazi sve, sve osim sjećanja, a na kraju.... i sjećanje ode i ostaje samo zaborav!(Mrr Mau 09.04.2025. 19:04)

Uh, kako sam alergična na ovu tvoju zadnju riječ - izazvala je takvu burnu reakciju jer me netko nedavno tako nazvao - bebe. Ne bejbi, ne bejb, nego bebe. Uh.
Imala sam unutarnju burnu reakciju kao moja kćer na riječ slatkica, dok je bila mala.
Znači, knjiga godine, razočaranje.
Tekst je bogatstvo - gubimo dragocijeno vrijeme darujući ga nebitnim bićima, stvarima i pojavama.
No, kako se kaže, i naknadna pamet je pamet. :)(Dvi, tri riči... 09.04.2025. 20:10)

Kad bi ti nekako mogla riječima opisati koliko ti se divim i koliko te cijenim, učinila bi to. Ali, zasada ih ne znam naći. Svatko bi trebao napisati bar jednu takvu knjigu, bar za sebe.(Livija Less 09.04.2025. 22:30)

S vremenom je zakon(Annabonny 10.04.2025. 10:47)

Pokušajmo zamisliti društvo koje bi bilo koncipirano tako da promovira samosvojnost i autentičnost a ne repeticiju; raspalo bi se u dvije generacije; bilo bi potpuno disfunkcionalno iz perspektive upravljanja. Ovako su dobrodošli tipični korisni potrošači robe i ideja (koje su zapravo, kako vidimo, također obična roba); ljudi bez puno pitanja i dvojbi; savršeno topovsko meso te famozne "progresivne povijesti".

Pisci bi tu, potpuno se slažem, ipak morali biti nekakve krijesnice na mračnoj noćnoj livadi. Možda, od suvremenih kao... Murakami, ili Oz, ili, sačuvajbože, Houellbecq; npr. kada opisuje čovjeka koji se raspada od karcinoma čeljusti, a njegova davno već izgubljena supruga vraća mu se, njegujući ga samo u majici, dajući ljubav od koje zna da ništa zauzvrat neće dobiti... ("Uništenje"). Ili scena iz njihove prošlosti kako se udaljuju, emotivno i na svaki mogući način, pa ona njegove parizere u frižideru baca na posebnu policu čuvajući tako svoje progresivne humuse i seitane....

Zaključno, sve dok ovakvi romani dobivaju Nobelove, možemo biti spokojni; sa svijetom je baš sve u najboljem redu.

Uostalom, kao da se i ovo društvo neće raspasti za dvije generacije :).

P.S. Mislim da me već dovoljno poznaješ, pa ćeš me ispravno razumjeti; uočio sam da našeg Franceka nema među kurzivom, išao sam čak na Ctrl i F provjeriti... Dakle; nekako si gruntam, razlika je, on nije trećerazredni lik kao nabrojani; to je kriterij, jel? Slažem se, on je prvorazredni utilitarist; kako ne; pa Ankica je kartoteke po kazalu imena slagala, nije to bio diletantizam... A ni ovaj Kojić nije onaj iz Discipline Kičme nego neki drugi?; to ti nikad ne bih oprostio... :)))(j. 10.04.2025. 18:02)

Ma da - mirisna forzicija? A ja uvjerena da nema miris :O

Aman da se nekome od nas dvoje, putem od prošlosti do sadašnjosti, u priču upetljao i sindrom lažnog sjećanja :))(V 10.04.2025. 18:45)

Dobra recenzija koja bi me privukla čitanju da knjiga nije napisana nakon trenutka kad sam prestao čitati knjige, kod mene je tako, naprasno prestanem i gotovo, pušiti, piti alkohol, čitati i kupovati knjige, s filmovima još nisam toliki karakter, gledao sam zadnjeg Wendersa čuvši za temu i oduševio se. Zanimljivo kad je N. iz Zg na jednom druženju oduševljeno pričala o baš toj knjizi još prije nagrade bio sam skeptičan, a skepsu mi je kasnija Nagrada još pojačala, sad već mislim, moglo bi biti dobro poput dnevnika Thomasa Manna koje su baš svi kritičari od imena popljuvali ili dragocjenih sarajevskih ratnih dnevnika Željka Ivankovića koji su prošli prilično nezapaženo. Inače mislim da preoštro sudiš o idealistima kod kojih je tanana granica bila između privatnog i javnog, mislim naravno na intelektualce ne na političare...(NF 13.04.2025. 13:24)

Mrr Mau

Al' kad već pitaš — Marsupilami nikad nije bio moj đir. Nervirao me. Imao sam tek jedan strip tog francuzića.
Stripovi s kojima smo odrastali zaslužuju zaseban post, budući da su imali značajan utjecaj na formiranje vrijednosnih stavova jugoslavenske generacije X i naše percepcije stvarnosti — od vrste humora, estetike pa do ideala neustrašivih junaka i borbe protiv sile i nepravde. Ali o tom-potom.

A kad već pominješ Lamzu, evo ti štriklec:

Lamza je nakon karijere cugao s Ratkom koji ga je skršenog nosio doma, na što bi Lamzina žena graknula na Ratka da Lamzu Nevinog navodi na grijeh. Ratko se duboko uvrijedio. Jednog dana je prestao da na leđima nosi Lamzu. I dan danas, kroz zube, zareži – kuja prokleta!

Zapravo, nema javne ličnosti s kojom Ratko nije cugao.

Ratko je cugao s pola bivše države. S kim nije pio – taj ili nije pio, ili nije bio.

Pio je s Ivicom Osimom u Sarajevu,
dok su se sarajevski golubovi sklanjali od vike.

S Goranom Baretom, jednom, za šankom u Rijeci —
šutjeli su sat i pol, a popili bocu i pol, rakije naravno.

S Zvonimirom Bobanom u Zagrebu,
na terasi „Kod Drageca“, dok se pričalo o Dinamu kao da je republika.

S Mikijem Manojlovićem u Beogradu —
kaže da je glumac plako uz Lozu. Tri čaše, i suza.

S Rade Šerbedžijom u Puli —
Rade recitira Jesenjina, Ratko odgovara stihovima Azre.

S Matom Mišom Kovačem — samo jednom, i nikad više.
Navodno su završili u kostimu mornara na dječjoj zabavi.

S Enesom Kiševićem na jednom pjesničkom skupu —
Ratko je držao zdravicu koja je trajala dulje od Kiševićeve poezije.

S Ivom Robićem negdje uz Kupu,
dok su pjevali „Strangers in the Night“ u duet verziji s kašljem.

S Antom Tomićem u Splitu,
pod plastičnim suncobranom, bez riječi, ali s točnim redoslijedom pelinkovaca.

S Miljenkom Smojom — za šold i kontra šolda,
kaže Ratko: „Taj ti je znao pit i kad mu se ne pije.“

S Marinom Držićem nije, ali tvrdi da bi —
„Da je bio tu, pili bismo, i to u rimi.“

S Marinom iz Travnog koji je tvrdio da je izumio pelinkovac s okusom lavande.

S Borivojem Radakovićem igrao je igru štokanjčića. Pravila su jednostavna, trzaš dok nisi pod stolom. I tako su njih dvojica u birtiji „Kod dvostruke sjene“ ispijali redom: jedan štokanjčić, drugi, treći... Netko je izbrojao — dvadeset i šest! Borovoj je pao pod stol uz osmijeh zen-monaha. Ratko je lagano otpuhnuo dim, i rekao konobaru:
„Ajd' daj još jedan — za ravnotežu svemira.“

Ratko je ispio toliko pića da se na kraju pretvorio u bačvu.

Navodno postoji Ratkov Almanah Cuganja s Legendama, totalni birtijski bestijarij, polu-mitološki katalog jugoslavenske kulture uz čašicu, epska rušenja pod stol i izlizane šankove.

Jednom mi je vrlo seriozno, ali s očima koje se smiju, poručio – ako budeš dobar, oporučno ću ti ga ostaviti, pa ti iz toga kroji roman!

Za Ratka su birtije bile katedre! Svaka čaša — lekcija. Svaki cug — anegdota. A svaki suputnik za stolom — povijest koja se još nije zapisala.
Ipak, rekao je, najbolje sam pio sam — ali u dobrom društvu.
Tražio je da mu to bude epitaf, natpis na nadgrobnom spomeniku.

Jednom sam fakat počeo zapisivati te njegove anegdote. Evo par epizodnih (radnih) naslova iz Ratkova svemira, koji je svakim gutljajem širio dimenzije:

Dan kada je i pelinkovac zaboravio na gorčinu

Elegična šanksona ( s Arsenom)

Kraljevstvo za gem

Ti koja imaš neviniju ćuću ili pod stolom sestre Vesne Parun

Borba čokanjčića – Ratko, Toma Zdravković i orijentalni majstor vinjaka

Eks na eks, zaboravi večeras na seks (sa Erkericom)

Lažne etikete i druge pripovijesti

Domaća ljuta ili sedam grešaka Roberta Prosinečkog

I Kardelj bi platio rundu, da nije bio u pepeljari

Najduži gutljaj Europe

Život je kratak, al' loza je kraća

Pio sam s boljima od tebe — i više ih nema

Misli na druge – plati rundu! (s Krunoslavom i Alemkom)

Šank noćas mora pasti!

Kad ti flaša kaže istinu, a čep šuti (sa Severinom)

Istina je najopasnija kada se servira uz čašicu (s Boljkovcem)

Alkoholno posrnuće ili večer kad je Prtenjača zaboravio zarez

'Zbog jedne crne žene' — a bile su četiri, i to s Madagaskara", riblja večer s Krunoslavom Slabincem

505 s crtom i dalje katkad pocuclam, ispod crte i ispod šanka, kao što cuclam vlastitu propast.
A Kardelja u pepeljari ja nikada vidjeo nijesam!

Tvoje božanske riječi poput blagoslova lijepe se na moju napaćenu dušu. Spasibo moj drug!(Meister Huc 17.04.2025. 16:37)

Sretan i blagoslovljen Uskrs, neka donese zdravlje i ljubav!(Mrr Mau 20.04.2025. 19:20)

li less (is more)

Potpuno te razumijem. Riječi su zbilja nedostatne za izraziti bitno. Riječi su dosadne. Riječi su spore (– buhičasti kradljivci vremena). To je neka vrsta kompjuterskog jezika: riječ po riječ, linija po linija, sa znatnim šumom u komunikacijskom kanalu. Užas. Najzanimljivije o riječima, zapravo o jeziku, rekao je Chomsky. Iako ga mnogi intelektualci znaju zbog njegovog (bezveznog) socijalnog angažmana, on je prvenstveno lingvist.
I kao takav tvrdi da je jezik inherentan ljudskom mozgu, s čime se ja u potpunosti slažem.

Njegova lingvistička teorija kaže da postoji univerzalna gramatika, tj. da se ljudi rađaju s urođenim znanjem o jeziku.
Jezik nije nešto što učimo kao tablicu množenja, nego nešto što se aktivira kroz izloženost jeziku.
Da bi to moglo funkcionirati, u mozgu postoji sektor za jezik, tj. kako on veli – "jezični modul", koji je odvojen od drugih sposobnosti poput logike ili percepcije.
Zaronimo u djetinjstvo i sjetimo se: djeca usvajaju jezik brže i preciznije nego što bi to bilo moguće samo na temelju onoga što čuju.
Chomsky još tvrdi da postoji dubinska i površinska struktura rečenica:
Površinska – ono što izgovaramo.
Dubinska – apstraktna struktura značenja, koja se transformira u površinsku kroz skup pravila.

Eto.

U međuvremenu,
Rulja izvukla Britanca iz policijske postaje u Ekvadoru i zapalila ga.

U međuvremenu,

le tue dolci parole padaju poput štaub šećera na vrhunsku pitu od jabuka, u mračnoj noći prepunoj demona – na moju napaćenu dušu.(Meister Huc 22.04.2025. 13:35)

Đej -

"Pokušajmo zamisliti društvo koje bi bilo koncipirano tako da promovira samosvojnost i autentičnost, a ne repeticiju."

Zanimljiva i poticajna misao.

Takvo društvo, jasno, ne može funkcionirati po principu i logici "mravinjaka" – centralizirano, utilitarno, bezličnih funkcija i uniformnih uloga. Ne, takva zajednica mora vući inspiraciju iz vinčanske kulture, nomadskih plemena, američkih Indijanaca, Aboriđina i svih ostalih zajednica što su živjele u harmoniji s prirodom. Princip mravinjaka, koji je danas dominantan model življenja, osuđen je na propast i u sjećanje priziva eksperiment Svemir 25. Vjerujem da si upoznat s eksperimentom Johna B. Calhouna s miševima, gdje je populaciji omogućeno savršeno okruženje bez grabeži, ali s vremenom dolazi do dekadencije, društvenog raspada i na kraju – potpunog izumiranja.

"Ono što je izgledalo kao raj za pacove i miševe – neograničena količina hrane i vode, više nivoa i privatna gnezdišta – brzo se pretvorilo u turbulentnu gužvu koja dovodi do opadanja populacije praćenog uznemirujućim i patološkim ponašanjima članova." – Džon Kalhun

Eksperiment je ponovljen 25 puta u 18 godina (zato Svemir 25) i svaki put je završio isto – kolaps!
Kada društvo u svojoj prenapučenosti dosegne određenu brojku, ono se jednostavno uruši. Implodira.
Po prirodnom zakonu, trava može rasti do te i te visine, drvo magnolije do 25 metara, smreka toliko i toliko, hrast toliko... ljudsko društvo također. Kada se zajebe optimum, ide reset koji se – čini se – već nekoliko puta događao na ovom planetu, ili ovoj simulaciji, kako god naše mrcvarenje ovdje zvali. I mi ga upravo proživljavamo.

Osim toga, i Svjetski ekonomski forum Ima određene ideje i govori o Velikom Resetu.

Što se tiče književnosti – iz moje perspektive Murakami i Oz su totalni bezveznjaci, dočim je Houellebecq nešto drugo. On je "ubo", on je došao do nečeg, on je ogolio seksualni jad Zapadnjaka, progovorio o ispraznosti zapadnjačkog života, o besmislu takvog življenja...
Ubo je u samoću, otuđenje i emocionalnu paralizu suvremenog čovjeka. Ubo je u iluziju liberalnog hedonizma, u zabludu da će tehnologija i tržište riješiti duhovne praznine. Ogolio je muško-ženske odnose do kosti, prikazao ih kao tržišne transakcije bez stvarne povezanosti.
Prokazao je licemjerje modernog društva koje propagira slobodu, a proizvodi neslobodne, izgubljene jedinke. Dirnuo je u tabu religije, duhovne potrage, pokušao zamisliti što bi značilo društvo bez Boga, ali i što bi značio njegov povratak.
I ako je tko zaslužio Nobela (kada bi Nobel išta značio) to je Houellebecq.
Malo ljudi, vjerujem, upoznato je s činjenicom da je u mladim danima pisao ne tako loše pjesme. Poslije je postao romanopisac i ubio pjesnika u sebi. Šteta.

A Kojić? Dobro znamo koji Kojić ;-)(Meister Huc 23.04.2025. 13:22)

NF

Drago mi je da si prestao čitati knjige, ali da ipak – tu i tamo – pročitaš ono što ja zabilježim.

Ovo tvoje naprasno prekidanje, to mi je blisko. Oni koji me znaju, vele da sam ja čovjek ekstrema. Ima u tome neke istine.
Također, planiram pogledati novog Wendersa. Kao i onaj njegov stari film, kako se jebemu zvao, o solarnim olujama i energetskom kolapsu. Ne, o padu nekog nuklearnog satelita, snimanju snova, što li već…

Kad već to spominjem, znaš li da su se u Americi svojevremeno istopili dalekovodi zbog solarnih oluja? To je znano kao Carringtonov događaj iz 1859. godine. Jaka geomagnetska oluja tada je izazvala kolaps elektroenergetske mreže u Quebecu u Kanadi, a utjecala je i na sjeveroistok SAD-a.

Sjetio sam se! Do kraja svijeta! Tako se zvao film. Ali sve mi je mutnjikavo.

Čitao sam da voliš Mannove dnevnike, ali ja ne bih riskirao, no ako naiđem
na ratne dnevnike Željka Ivankovića bacit ću oko.(Meister Huc 23.04.2025. 13:23)

DVI TRI RIČI

Riči koje te šutnu
u prostor bisa,
patnje,
trigeri –
riči
koje trasiraju
put
za depru.

Riči koje te ostave
u nevirici
- come?
- perché?
- a che scopo?

Riči i ričice
ljudi kojima si vrova,
od kojih to nisi
očekiva.
Šporke riči bližnjih,
ili psovka u lice,
jer si
furešta u kaleti
radoznalo
pogleda u oči.

Riči obične –
ali ton kurvanjski,
pizdunski.

Spržen,
praviš se da nisi
čuja.

Vai avanti.

Ritorno
non ce.(Meister Huc 23.04.2025. 14:12)

Hvala svima na kvalitetnim i poticajnim komentarima. Grabimo dalje s programom uz jednu zaboravljenu glazbenu numeru.

https://www.youtube.com/watch?v=M7N5aSObq8E(Meister Huc 23.04.2025. 14:12)

Baš jučer telefondki pitam čovjeka:"Pošto konjska govna?"(reklamira u fb grupi za vrtlarstvo) Odgovara sasvim ozbiljno:"Dođete sa svojom vrećom, pokupite, spakirate, nosite, vozite, pet eura, ja vam sve lijepo spakirano dovezem do vrata deset eura."Baš me lijepo nasmijao i uljepšao usrani dan.(NF 06.04.2025. 23:50)

Ma lijepo sw rascvjeta djetelina u masliniku pognojenom ovčjim gnojem.
Samo, sve je teže do njega doći, sve manje je novaca, sve manje ovaca, sve manje rovaca...(Dvi, tri riči... 07.04.2025. 13:02)

Kad sam jutros ovo čitala, taman dio o ptičici, na radiju je zapjevao Bob Marley... i mam sam vizualizirala tvoju pojavu s rasplesanim dredovima oko glave :O(V 07.04.2025. 20:23)

vidiš dragi moj NF da ima ljudi koji su u većim govnima od nas dvojce.

Dvi, tri riči
maslina je negnojena ostala

V, Marli, može!
a kosurina je tu, bradurina isto... dredovi, na ljeto.(Meister Huc 09.04.2025. 18:34)

Jbga Huc, nakon dugog vremena svratih i kod tebe, po naslovu očekivao i erotsku ilustraciju, priznajem virtuoznošću izričaja u drugom odlomku si se izvukao, sjećam se Marine Abramović i prašume, kako da ne i žao mi je što nisam bio na pravom mjestu u pravo vrijeme za opipati je, kod mene sve naopačke, ja i Ulaya uživo sreo predsmrtnih dana u Rijeci :P(NF 31.03.2025. 07:22)

Maestralno napisano. Vidiš, ja mislim je rtg uvid u sve i sva zapravo dar....vidjeti ljude u njihovoj suštinskoj nutrini je ogoljavanje od svih celofana u kojima zamotavamo svoje živote, misli, učinjeno, propušteno....rekao ni čovjek da je pomalo jezovito čitati, al nije....mislim da ti otvaranje brava nije ni u primisli:-)(morska iz dubina 31.03.2025. 12:31)

Ništa od toga Huc!

Da je išta od toga, onda bi slika MR stajala umjesto fotografije na osobnoj karti....a štaš onda ?(Annabonny 31.03.2025. 12:52)

Imao si besplatnu opremu za radiografiju, ali ne bi bilo interesantno, jer dobre djevojke vole nevaljale dječake ;)
Bravurozan pripovjedački talenat.(Aneta 01.04.2025. 10:06)

O čemu god pisao, ispadne jezična poslastica za čisti estetski užitak. :)(Mariano Aureliano 04.04.2025. 17:46)

a kaj da se kaže...maestro. :)(Galaksija 02.03.2025. 23:53)

Ha!... kažu da život u prošlosti, teško odvajanje od nje, stvara depresivce.
Da anksiozni ljudi strahuju od budućnosti... a da realni, psihički stabilni ljudi uglavnom na svoje dvije noge čvrsto stoje u sadašnjosti... ne bježe od nje :)(V 04.03.2025. 17:54)

Pustimo Maritu, ovo s Jospom Žažinkom puno je erotičnoga naboja i obećanja valjanja po sijenu! :)

Uživao sam u tekstu.(Mariano Aureliano 08.03.2025. 15:01)

đi - Hvala na toplim riječima.

vi – pojednostavljeni svijetovi

ma – žažaika je stara baba, nema tu nikakvog valjanja ni u najluđoj porno-fantastici(Meister Huc 31.03.2025. 00:52)

A dobro. Tj. dpbrp.(Mariano Aureliano 02.04.2025. 02:55)