Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

18.10.2019., petak

Nagrade priznanja i sl.

POSLANICA PRVONAGRAĐENIMA

dok primaš nagradu u ruke sjeti se da su
ljudi većinom mediokriteti, njih 90 posto, i ukoliko žudiš
njihov pljesak moraš se zapitati
tko si ustvari ti

nemoj se pravdati time da
nagradu dodjeljuje struka
jer i ti i ja znamo da u tom žiriju
satkanom od prominentnih imena
sjede najgori od najgorih, kulturni ološ i kulturna mafija
štreberčine što su nedostatak talenta
i duše nadomjestili idiotskom upornošću
hinjenim rodoljubljem, političkom smicalicama
i birokratskim ustoličenjem

i nemoj mi reći da je u pitanju vrijedna novčana nagrada
i da će ti lova dobro doći
ta stara je stvar, od umjetnosti se
teško ili nikako živi
sjeti se Krista koji je umro na križu
i svih svetaca-mučenika
čije si hagiografije svojevremeno gutao
do njih, navodno, veoma držiš

ako nisi od te sorte, naginješ li više lijevo
ti u sjećanje prizovi Sartrea šezdeset i četvrte
sa indignacijom je odbio biti
institucionaliziran jalovom nagradom
buržoaskog establišmenta
danima je njegov čin odjekivao
Akademijom i Europom
i Sartreu bi iz tvoje perspektive
novac dobrodošao
tja nije posjedovao stan auto
jednom je čak i sve svoje knjige
izbacio na ulicu
živio je skromno
uz kavu i cigarete
malo vina
uz riječi, Les mots
ili bez njih
onako kako žive veliki duhovi
propovjednici slobode

(Zagreb, 2014.)

- 10:51 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

10.10.2019., četvrtak

NEPRESTANO JE PRIČALA…

ograničenje +18




… neprestano je pričala: moja majka ovo, moja majka ono. Moja majka je studirala na Sorboni, magistrirala na Harvardu, stekla phd na Oxforu; moja majka je vidjela svijeta, moja majka Amazonka, lafica, u Africi je upucala lava, i nosoroga, i slona… moja majka je upravljala avionom, poput Amelie Earhart, moja majka je u diplomaciji susretala ugledne i važne ljude; jednom je na balu u Londonu plesala sa princem Charlesom, moja majka… eh, moja majka…

Kao da sve te superkvalitete nisu bile dovoljne, gospođa je bila i vrsna kuharica pa su tako njezine pite, štrudle, gibanice, bučnice, pašticada i ino, bile najbolje na svijetu, uvjeravala me Duda u stanju pretjeranog oduševljenja.

Majka i kći čule se nekoliko puta dnevno. Telefonski razgovori trajali su najkraće 45 minuta. Nemam pojma čemu su razgovarale. Ja sam za to vrijeme gledao Animal Planet, nevjerojatnog doktora Pola kako do ramena uvlači ruku u kravlji anus i vadi govna, ostarjele Namibijce Leni Riefenstahl kako sjede uz vatru i Badr Harija kako razara gubitnike na Fight Channelu…

Ponekad bi Duda, neposredno nakon postkoitalne cigarete otišla nazvati majku. Podsmjehivao sam se tom ovisničkom odnosu. Nisam mario jer Duda je nalikovala na Estelle Warren u najboljim danima. Uz to bila je jedina od mojih cura koja je postizala vaginalni orgazam. Kakva je to rijetkost govori podatak da čak 75 posto žena na svijetu nije u stanju postići vaginalni orgazam. Razlog tome neki autori vide u psihoemocionalnoj zapreci žena da ostvare bliskost sa svojim partnerima. Drugi autori detektiraju problem u načinu života modernog čovjeka: živi se ekstra– brzo, karijeristički– ambiciozno... Predigre i mukotrpno rudarenje do G točke? Nipošto! Klitorisni orgazam je kraći put. Klitorisni orgazam je naprosto orgazam zaposlene i umorne žene.

No ipak Duda i ja nismo bili osobito bliski, niti nam je bilo potrebno svo vrijeme svijeta (a imali smo ga) da dođemo do Mont Everesta. Petnaestak minuta i ona bi pripalila cigaretu uz konstataciju: dobar kurac je naprosto dobar kurac!

A potom bi zvrcnula majku.

Valja spomenut i to da neki autori osporavaju razliku između vaginalnog (tzv. pravog ženskog orgazma) i (inferiornijeg) klitorisnog orgazma. Njih, dakako, podržavaju radikalne feministice iz sasvim razumljivog razloga. Ustvrđuju: posve je svejedno penetrira li se duboko ili đara klit, čitav seks ionako se zbiva u glavi!

Naizgled prihvatljivo, no ipak pogrešno uvjerenje. Vaginalni orgazam nije mit i manifestira se fizički.

Vidite, bilo je posve svejedno tko tu koga ševi, tucam li ja Dudu od pozadi kao napaljeni kinik ili je misionarsko–prosvjetiteljski hoblam na svetom tlu, jaše li me ona kao Debra Winger mehaničkog bika u Urbanom kauboju ili se izvalila na bok dok ja orem ružičasto– crvenu zemlju njezine mladosti u sam osvit propasti zapadne civilizacije, je li možda odjevena u kostim superjunakinje, u uniformu medicinske sestre , spužvu Boba, policajke… dakle, bez obzira na ulogu, položaj i tehniku temperatura u njenom vaginalnom kanalu skakala je na termometru i unutra je katkad znalo biti zbilja vruće.
Nakon desetak minuta dobrog starog nutra–van seksa, ispočetka nježno, jedva primjetno, više kao drhtavi puding ili treptaj krila noćnog paunčeta , više kao migoljenje trepetljiki trepetljikaša no kontrakcije, započelo bi stezanje vaginalnih prstenova. Stezanje je uzimalo maha, kontrakcije su uznapredovale, bivale sve učestalije, snažnije, jače. Kako se približavao vrhunac znao sam pomisliti: bogati, pa ona me muze utrobom kao rukom iskusna drkača!
Potom klimaks. Čvrst ljubavni zagrljaj vagine i penisa znao je potrajati i do deset sekundi bez popuštanja.

Avec Le Temps, vremenom sve blijedi, splasla je i naša strast, u potpunosti je iščezao naš seksualni život. Ostali su tek dugi razgovori s Übermuttericom te idoliziranje iste. Počeo sam se pitati ima li tu što više od puke fascinacije onom koja ju je devet mjeseci nosila pod srcem? Nešto seksualno? Elektrin kompleks? Da, ali kako nazvati kompleks kćeri zaljubljene u majku? Frustriran i mrzovoljan sjeo sam za pisaći stroj i počeo tipkati.


***

– Majko, grudi su ti još uvijek čvrste i jedre!
– A dojila sam te do četvrte godine! Neke žene su baš kučke, uskrate sisu djetetu nakon svega par mjeseci. Čuvaju ih za muškarce. Vele: mlijeko je mlijeko, pa turnu bočicu mališanu bez griže savjesti. A bebe su tu da plaču, kenjaju i sišu. Da! Sišu!
– Oh, Majko, prava si!
– Ja sam uživala u majčinstvu, u dojenju. Dojenje me katkad znalo i uzbuditi.
– Uzbuditi? Kako to misliš uzbuditi?
– Pa znaš, na seksualni način.
– Zar?
– Doista, nije rijetkost da žene dožive orgazam dojeći djecu.
– Koliko si puta doživjela orgazam?
– Ne mogu reći, ne sjećam se.
– Pet puta?
– Sigurno više od deset.
– Majko?
– Da.
– Smijem li dodirnuti tvoje grudi?
– Hajde, opipaj ih, vidi kako su čvrste! Kao dvije zrele dinje!
Julija položi ruke na majčine grudi. Opipa. Podigne. Jedre i čvrste!
– Uvijek sam ih prala hladnom vodom. Zimi bih ih i dobro istrljala snijegom.
– Znam, pričala si mi…
– Uvijek čini tako: peri ih hladnom vodom, zimi dobro istrljaj snijegom!
– Hoću Majko.
Julija krene gnječiti majčine grudi. Ispod bikinija cvjetnog uzorka bradavice se ukrute. Julija brže– bolje izvadi majčinu sisu, strpa je u usta i počne sisati.
– Oh, bože – izusti Majka, nježno spustivši ruku na Julijinu glavu i podraga kći po tjemenu.
Julija siše sklopljenih očiju. Pod nepcima osjeća stanovit okus. Želi vjerovati da je to majčino mlijeko. To naravno nije majčino mlijeko, ali ona vjeruje da jest. Važno je vjerovati. Ufurati se. Bez ufuravanja nema rezultata, bez ufuravanja nema ničeg. Bez ufuravanja postoji samo mehanicistički život. Julija prijeđe na drugu sisu.
– Majko…
– Da?
– … pokaži mi mjesto odakle sam izišla.
Ovo je otišlo predaleko, pomisli majka, ali se zatekne kako skida donji dio bikinija, sjeda na kuhinjski stol i zadiže noge kao u ginekologa.
Julija privuče stolac. Sjedne. Promatra. Raširi ulaz i gurne dva prsta unutra, provrti, omiriše.
– Šumsko voće!
– Što – upita majka gledajući je odozgo.
– Miriše na divlje jagode.
– Zar?
– Aha.
Julija poliže prst pa zarije glavu u majčino međunožje.
– Gorjet ćemo u Paklu – istisne majka.
Julija znalački licka staru pizdu. Nije joj prvi put. Sigurnim putovima je vodi ka vrhuncu.
Pa… ako je Anais Nin mogla poševiti vlastitog oca, traži majka u sebi neko, pa makar i literarno opravdanje za ovu incestuoznu opačinu, za ovaj grijeh, njen veliki grijeh…
A onda svrši kao nikad prije. Dovraga sa konvencijama, tabuima, sa svim!
Julija se uspne na stol i privine uz znojno tijelo one– što– ju– je– rodila. Poljubi je nježno, u usta.
– Nikada te neću ostaviti, Majko. Nikada!

***

Izvadio sam list iz mašine, spremio ga u ladicu i otišao na piće u Žutu podmornicu. Ondje mi je neki tip, predstavio se kao Marko Aurelije, ispričao svoju životnu priču, između ostalog i to kako je kao član Pink Panther grupe pljačkao draguljarnice po Francuskoj i Belgiji. Ulovili su ga i on je pošteno odgulio kaznu. Zatvori u Belgiji su anjc a, rekao je, no u Francuskoj su pravi pakao. Baš poput onog u Fr. Gvajani, u filmu Papilon, užas i strava, požalio se. Na pitanje gdje mu je lova rekao je: sve sam prokockao. Živim na ulici. Noćim kod Anabaze, gadan tip, pohlepan. Traži 25 kuna za noćenje u toj rupi. Enis mi je dao da perem gume kamiona na izlasku s gradilišta. Nije nešto, ali zaradim za piće i krevet.

***

Otključao sam vrata i zatekao Dudin ružičasti kuferu hodniku. Ona je sjedila u dnevnom boravku. Čekala me je samo da ogorčeno grakne:
– Ti si jedan bolestan gad!
– O čemu je riječ, srećo – upitao sam zagledavši se s čuđenjem u njene plavo– zelene oči iz kojih su frcale munje.
– Pronašla sam tvoju priču!
– Koju priču?
– Dobro ti znaš koju!
– Ne znam.
– Ne mogu to uopće izgovoriti! Bože, oh Bože dragi!
– Misliš na priču gdje kći jebe vlastitu majku – upitao sam nonšalantno.
– Da, tu priču!
– Pa to je samo priča – rekoh želeći je urazumiti.
Zalud.
– Ne možeš reći da je to samo priča – vrisnula je prenemažući se.
– Dobro, u pravu si, nije. Vjerojatno se negdje upravo događa. Vjerojatno se to već negdje i dogodilo.
– Ti si ozbiljno poremećena ličnost! Savjetujem ti da potražiš psihijatra.
– Duda, pretjeruješ – rekoh mirno.
– Zbogom!
Zgrabila je kufer i odmarširala iz stana.

Ima svemu tome nekih desetak godina. Nije da mi fali. Tu i tamo, sasvim neočekivano, bez zagledavanja u stare fotografije, bljesak sjećanja, njeno lice, njeno tijelo i njeni vaginalni orgazmi mlade Estelle Warren.

- 12:32 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

09.09.2019., ponedjeljak

Stranac


(for Koli)


negdje u Bosni 2019.



stranac je ušao u kafanu
ugledao uvozne mudžahedine
ugledao domaće bosanske mudžahedine
sjedili su u društvu uvoznih mudžahedina
i promatrali ga bez
riječi

naručio je jednu
tursku
odnio je za
prazan stol
i ispijao
d
u
g
o

kada je ustao
da plati
mudžahedin-barmen
hladno reče

mnogo si brzo ispio ovu kahfu, dečko

stranac je bio opak tip
u ratu i miru ubijao je ljude
no nije izustio niti
riječ

mi to ovdje ne radimo tako, dodao je
mudžahedin – barmen

stranac je izvadio novčanicu
od sto eura i stavio je na šank

kahva je na račun kuće, idi
i ne vraćaj se više, rekao je
muđahedin – barmen

stranac je izišao
sjeo u auto
upalio radio

sviralo je
For Times They Are Changin'
od Dylana

prebacio je na CD
na Herceg-Bosno srce ponosno

i pritisnuo gas

- 09:00 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

04.09.2019., srijeda

Piazza del Campidoglio



u samom središtu
equestrian
jedini konjički spomenik starih Rimljana
sačuvan isključivo zbog zablude
da je riječ o prvom kršćanskom caru Konstantinu Velikom

jahač je ipak Marko Aurelije, car-filozof-stoik
peti i posljednji od petorice uzastopnih dobrih vladara
jedan od onih koji nisu naslijeđeni direktnom krvnom linijom

njega će ga pak zamijeniti vlastiti sin Komod

visok, snažan, nag
žutih uvojaka
u žutu bradu uprašuje zlatnu prašinu
i izlazi pred publiku

reinkarnirani Herkul sa 700 gladijatorski pobjeda
stroj za ubijanje

u jednom je danu, legenda kaže, pobio 100 lavova
tri slona i žirafu

i smazao ih za ručak

prvi i posljednji car što se nadmetao u Coloseumu!

zaključno: stvar je jasna
ukoliko treba tutor ovom narodu
neka to bude zlostavljač po prirodnom zakonu
Commodus Corvatio
a ne Anemico Stronzo
i njegova svita gnjecavih govanaca
pred njim i samo pred njim prihvatiti ćemo vlastitu sudbinu potlačenih
i lakše podnijeti zagušljivi vonj izbica hižica daščara
beskrajno skupe insule
neizdržive porezne stope
naše hruskave kršćanske udove
u ustima kralja životinja

- 11:19 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

30.08.2019., petak

Sam Svoj Meister



Dok bacam žbuku na zid
Na um mi pada Michelangelo
I ostali renesansni freskaši
Moram se pokloniti toj volji upornosti
Tom neprekidnom radu žilavosti
Iako me cinquecento
Više ne uzbuđuje

Dok bacam žbuku
Širim nosnice
Uvlačim miris morta
Prisjećam se djetinjstva
Skrivali smo se po
Zakutcima zgrada u izgradnji
U mraku prigušivali zadihanost
Udisali vonj znojavih zidova
Katkad pomiješan sa znojem
Radničke mandure
Ovješene postrance

Dok bacam žbuku
Prizivam u sjećanje vrijeme
Kada se gradila ova kuća
Kada je sve bilo novo i nedovršeno
(A nedovršeno je i navazda ostalo)
Uviđam koliko je života ovuda prošlo
Koliko je radnji poduzeto da bi se u ovoj kući
Živjelo jelo udisalo pjevalo pilo patilo
Sjećanjem mi kao paradna povorka defiliraju
Svi oni rodbina prijatelji kumovi kume
Nesuđene žene djeca susjedi
Radni kolege kulturni radnici poznanici
Većina njih već je provarena u probavnom traktu
Neuništive Prirode

Dok bacam žbuku podsmjehujem se Bellowljevom Herzogu
zbrisao je u Yorkširska brda i ondje dijelio hranu s poljskim miševima
Pisao je pisma i živima i mrtvim te na kraju
Lakirao veliki koncertni klavir u zeleno
(Valjda da se stopi s krajolikom)
I razmišljam o Bellowu nije bio isuviše pametan
Iako se može steći krivi dojam jer raskošno je pisao
Naime pet puta se ženio taj dasa
Pet puta pa uništa

Dok bacam žbuku razmišljam o Marku Aureliju
Neki predak izabere parcelu u krajoliku podigne kuću
Potom potomci stoljećima tavore ondje kako znaju i umiju

Dok bacam žbuku razmišljam
Nemaš mnogo izbora ili ćeš se kompletno samoizgraditi
Ili ćeš sažgati svoju pobunu i prestati pišati po grobovima predaka
Odati im dužno poštovanje zapaliti svijeću
Na način starih rRmljana

Dok bacam žbuku misao mi podmuklo odlaze dDalmatincima
Ti ljudi drugačije gledaju na baštinu
“Ovo su trudi dide mog”uklesao je jedan ponad ulaza
U obnovljenu staru bračku kuću
Drugi je ponad kamene klupe mlinice u zaleđu Šibenika
Uklesao “Ovdje od 1925 do 1988 sjedio taj i taj”
No lako je biti zaljubljen
U dalmatinski krajolik i more
Teško je biti zaljubljen u ovo zelenilo
U težak vlažan zrak
U ovu masnu ilovaču i lapor i brda što klize
U ove slinave magle
U ovo poljsko cvijeće što gdjekad zaudara
Na septičku jamu
Brnistre smilje bosilje i ružmarin
Bajami iznikli na crljenici
Mirišu optimizmom
I podmirisom hedonizma
Što doseže iz Epikurejeva vrta
Vjetar s golih planina raščistio je zrak
Bonaca je i ja u svitanje isplovljavam da izvučem
Sinoć bačeni parangal
Ali ovo ovdje to je naše brdo naš voćnjak naša hiža
Naša brajda izabela i direktor
Naša kazna i pokora

Dok bacam žbuku na um mi padaju stokove riječi
Ako si koristan drugima koristan si i sebi

Dok bacam žbuku u um mi se ušetavaju svi oni osamljenici
Što u divljini vlastitim rukama podižu brvnare holandske kuće
Dokumentiraju izgradnju korak po korak
Pa okače svoje postignuće na YouTube
Neki pred sebe stavljaju izazov
Krenu od nule
Izrade prvo osnovne prahistorijske alatke
I ne staju dok kuća nije pod krovom od šindre
A u kaminu gori vatra
Imati vlastitu jazbinu
To je po rođenju tvoje
Zemaljsko pravo
Naravno ukoliko si spreman
Zasući rukave

Dok bacam žbuku u visini pijuće jasreb škanjac
Dok bacam žbuku čujem šum vjetra u krošnjama drveća
Dok bacam žbuku oko mene zuje komarci
Dok bacam žbuku dotrajalo stablo ruši se u šumi
Dok bacam žbuku djetlić dubi deblo
Dok bacam žbuku prhut seničkinih krila iznad moje glave
Dok bacam žbuku kokotiček se javlja u podne
Dok bacam žbuku krvavo crveni dren šušne u travu
Dok bacam žbuku u glavi ponavljam uzlove
omču osmicu dvostruku osmicu bowline

Dok bacam žbuku
Planiram buduća putovanja
Premužićeva staza kajakom do Crnog mora
Via Dinarica

Dok bacam žbuku

- 14:41 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>