< | travanj, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Prosinac 2024 (1)
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
27.04.2023., četvrtak
ROĐENDAN
Nina me pozvala na rođendan svoje sedmogodišnje kćeri. - Hoćeš li doći – upitala je mazno. Sada, ja kao solo igrač, užasavao sam se dječjih rođendana, bježao sam od njih kao vrag od tamjana. A sam Bog zna da ih je bilo mnogo jer su se svi moji drugovi poženili i skucali potomstvo. No koliko god bijah svikao na samoću, čak i donekle postao ovisan o njoj, toliko mi je već bilo dosta i kurvi i prijateljica s benefitom i djevojaka za jedan dan tj. za jednu noć. Možda je vrijeme da postanem bolji čovjek, da se skrasim, da se pobrinem za nekog osim za samog sebe, pomislio sam. Pa rekoh: - Doći ću. Ninu je pristanak doista razveselio. - Što da kupim? Kakve darove voli tvoje dijete – zatražio sam smjernice u tom stranom svijetu. - Ah, ona ti je mala frikuša, poput Lidije iz Bubumira, znaš film, zar ne – reče Nina ponosno. - Recimo da znam… - Mrzi Barbike i slične gluposti. Voli divlje, otkačene darove… - U redu pokušat ću naći nešto – rekoh misleći: uvijek se mogu izvući pod izlikom da sam na treningu uganuo nogu. Dok sam kročio prema trgovini dječjih igračaka oblio me hladan znoj. Zapetljavaš se stari moj, zapetljavaš, govorio mi je unutarnji glas. Ušao sam dućan i razgledao ponudu. Oko mene su bili neki drugi, drugačiji ljudi. I oni su kupovali igračke. Činili su se upućeniji pa sam osluškivao što govore. No nije pomoglo. Bili su to redom kreteni s kretenskom djecom koja su poput pijanih kapucina i makakija haračila dućanom. Neka stara purgerica jovankine frizure podučavala je pak trgovkinju da se puzzle ne kaže pazle, već pucle. Kako god, važno da se mi razumijemo, odgovorila je ženskica ne abadirajući isuviše prosvjetiteljicu iz prahistorije. Podosta sam vremena proveo u trgovini. Na kraju sam našao savršen poklon, barem mi se tako činilo: LUDE OČI ! naočale što na pritisak dugmeta iz okvira izbacuju ogromne buljave oči koje ostaju visjeti i poskakivati na federima. Za svaki slučaj uzeo sam i nešto normalnije, nekog retardiranog plišanca. Dok sam čekao tramvaj u mene se zagledala beba. Nije skidala pogled.Ponovo me oblio hladan znoj. Kod kuće sam zamotao darove u blještavi ukrasni papir. Zamatao sam dugo. Polako. Potom sam suknuo rakijicu. Pa još jednu. I krenuo. Na rotoru se frajer s Audijem za dlaku zabio u mene jer sam prikočio pri ulasku u kružni tok što iz predostrožnosti (iako na vidiku nije bilo automobila) što iz podsvjesne želje da otegnem dolazak kod Nine. U zadnji se čas prebacio u susjednu traku i sa sto na sat projurio pokraj mene. Nakon toga mi je zapriječio prolaz. Bijesno je izišao iz auta. Bio je krupan, nabildan, živina žestoka, bez vrata, ćelav, mafijaš po svoj prilici. I ja sam izišao iz auta. Nije me bilo strah. Više me je bio strah dječjeg rođendana. Ako si spreman otići na dječji rođendan, spreman si na sve. - Jesi li ti normalan – zaurlao je. - Ja? – rekao sam mirno. - Ti si taj koji je neprimjerenom brzinom ušao u kružni tok, Juriću! Krenuo je da mi zada udarac. Stao sam se u gard. A onda je na šajbi zamijetio PRESS. Velika izdužena crna slova na žutoj pozadini naprosto su vrištala. Naljepnica je ostala od prijašnjeg vlasnika. Već se u nekoliko prilika pokazala korisnom. Krkan je zastao. Želio je eksplodirati. Njegov mozak kalkulirao je sve ishode. Na kraju je prevladao razum. Nije želio u novine, nije želio u zatvor, moguće je kod sebe imao i drogu, puno droge… Prijeteći je podigao prst. - Jebi se – prosiktao je, vratio se u auto te uz škripu guma nestao na horizontu. Nastavio sam kao da se ništa nije dogodilo. Pozvonio sam. Nina je otvorila vrata. - Došao si – ozarila se kada me je ugledala. Zdušno me kušnula. - Jesam, uspio sam… - Dođi. Ušli smo u dnevni boravak. Bilo je tu društvance od dvanaestak ljudi. Predstavila me kumovima, prijateljima, sestri, bratu, šogorici. Mahnuo sam iz pristojne udaljenosti. I djetetov otac, Ninin bivši muž, nalazio se ovdje. Ou šit, pomislio sam, ovo je neugodnije no što sam mislio. Ustao je s barskog stolca i prišao. Gromada, pripadnik specijalne postrojbe MUP-a, toliko sam znao o njemu. Pružio je ruku. - Mile – predstavio se. - Huc – rekao sam. Stisnuo mi je ruku, jako – najjače – čisto da se zna tko je ovdje glavni. Dotrčala je djevojčica u crnoj winona ryder style opravici. Bilo je to bistrooko, pametno dijete, bez dvojbe. - Zdravo Nena – rekao sam. - Bok – reče dijete. - To je mamin dobar prijatelj – pojasni Nina. Da, mamin dobar jebač, rekoh u sebi. - Ovo je za tebe… Pružio sam vrećicu sa darovima. Odmah je započelo čerupanje ukrasnog papira. Prvo je naišla na retardiranog čupavca s kojim je bila vidno razočarana. No kada je našla LUDE OČI na licu je osvanuo zlicasti smiješak. - Hoćeš li večeras prespavati ovdje – ispalila je kao grom iz vedra neba. Đizus, smrznuo sam se. Otkud joj to? Kako je znala da sam već spavao ovdje? Da sam trošio njezinu mamu temeljito? Po mirisu? Ili je mama na telefonu govorila ono što ne treba? Oh Bože, kakav neugodnjak! Kakav jebeni neugodnjak! Pogledao sam Milu. Lice mu je bilo kameno, bezizražajno. - A ne, nikako – odvratio sam s kiselim osmjehom na licu, ugrizavši se za jezik da ne pitam zašto tako misli. Ostatak večeri je prošao manje-više u normalnom ozračju. Kada sam kasnije razmišljao o tome, sjetio sam se da djeca znaju sve. Barem sam ja znao. Tko koga, kada i s kim – sve je to meni bilo jasno iako na površini nije bilo ni najmanje naznake što se zbiva. Tko koga ne podnosi, prezire, mrzi… tko vara, tko krade, tko laže… znao sam bolje nego Udba. Kasnije su me naučili da ne vjerujem šestom čulu, da ne vjerujem intuiciji već samo racionalnom umu. Pa sam tako slijedeći racionalan um, vrlo brzo - iako je seks bio izvanredan - zahvalio Nini na suradnji i vratio se natrag u kolotečinu i carstvo neobaveznih odnosa. |
20.04.2023., četvrtak
GDJE?
Ako po Corrado Govoniju ciklame najbolje pristaju u mramornim klaustrima. Hortenzije, u crvenim kartuzijanskim samostanima. Ivančice, na livadama. Ljubice, sred suha lišća duž jaraka. Sljez, u loncima siromaha, na prozorima. Oleandri, u bogataškim predvorjima. Ruže, u seoskim vrtovima. Tuberoze, u vrtovima internata. Pahuljci, u dvorištima starih dvoraca. Lopoči, kao bijele pralje, ispod mostova. Runolisti, pokraj orlovskih gnijezda. Slakovi, u živicama pokraj ceste. Glicinije, po razvalinama. Bršljan, kao zeleno odličje oko starodnevnih stabala. Ljiljani, na oltarima i u procesiji. Orhideje, nalik na pobačaje, u čašama. Azaleje, u protestantskim crkvama. Kamelije, u posudama iz majolike na stubištu. Narcise, ispred zrcala. Crveni karanfili, u ustima ljubavnica. Krizanteme, na grobovima i na stolovima. Maćuhice, kao čudne krinke na prozorima. Makovi u žitu. Balsaminke s pazušnim cvijećem nalik na harlekine, u vrtovima usidjelica. Šeboji, duž aleja na šetalištima. Stolisti, u bolesničkim sobama i ispred svetaca. Jasmini, na bolničkim prozorima. Gljive, u vlažnim šumama na trulim gredama i u mojoj duši. Gdje ja najbolje pristajem? U gruzijske stepe? Na Tahiti poput Gauguina? Na velebitske pašnjake poput Winnetoua? Na otoku ne izgledam dobro, to znam iako u koćarici što isplovljava u svanuće ne izgledam loše. Na putu sv. Jakova doista sam cool no to je samo utješna slika svijeta što se iščezava srozan do daske. U polju, za štafelajem? U pariškoj mansardi, također za štafelajem? Ili lokalnoj birtiji? ( I sam vidim da ne pripadam ondje.) Izvaljen na kutnoj garnituri? Bezbrižan, samodovoljan mačor spašen iz prihvatilišta. Ili na stolcu za ljuljanje sa knjigom u ruci raskrinkavam zbilju kao u krimi-romanu? U samostanskoj ćeliji kartuzijanske crkve? U potresom razvaljenom stanu ranog djetinjstva? Na terasi hotela Zagreb, u predvečerje? U plavoj potleušici / pod brajdom Izabele z vinčekom u ruci? Na uskoj stazi što vodi prema sjeveru? U pustinji, sred nogom iscrtana kruga? Kažeš da najbolje pristajem u tvom zagrljaju nadomak tvog srca, u šareno-vunenom gnijezdu tvoje tvoje tvoje tvoje ljubavi. |
12.04.2023., srijeda
Što je uspjeh?
Smijati se često i mnogo; Osvojiti poštovanje inteligentnih ljudi i osjećaje djece; Zaslužiti naklonost iskrenih kritičara i izdržati izdaju lažnih prijatelja; Cijeniti ljepotu; Naći najbolje u drugima; Ostaviti svijet malčice boljim, bilo podizanjem zdravog djeteta, oplemenjenom zemljom ili ispravkom socijalne nepravde; Znati da je bar jedan život disao lakše jer si ti živio; To znači uspjeti. - Ralph Waldo Emerson prepjev Meister Huc |
07.04.2023., petak
---
na kraju sjedimo u kafiću i tebe nakon svega zanima jesam li te uopće volio oprosti ćeš mi, odvraćam ali ja se ovdje moram poslužiti riječima a. speera „da je hitler imao prijatelja ja bih svakako bio jedan od njih“ hoću reći da je tebe bilo moguće voljeti ja bih te zasigurno volio ali sve te tvoje otrovne riječi sve te tvoje ražaste bodlje svi tvoji bodeži, mačevi i sablje katane, wakizashi yariji, naginate nunčake i šurikeni sve tvoje utoke, koltovi glokovi, zbrojovke magnumi, šatganovi kalaši, hekleri, uziji ručne i nagazne bombe tvoje haubice nebeski lovci balističke rakete vbr-ovi i nadmoćni pzo tvoj vergeltungswaffe i zucker kommt zuletzt tvoj mili oppenheimer ruku na srce nikad nisam imao ni najmanje šanse u daljini detonacije posežeš za torbicom znam što slijedi |
02.04.2023., nedjelja
KRUGOVI ŽIVOTA
Bogdanu Bogdanoviću u proletnjem disidentskom Beču pristupi devojče ljupko. – Ne znam kako da vam to saopćim, ali mene su moj otac i majka napravi na Partizanskom groblju u Mostaru - lepojka će sa smeškom rumenim na licu oblom, belom. – Ja time vrlo počašćen jesam - odvrati neimar stari već sasma otvrdnuo, otporan na tela čari. – To je jedan vrlo arhaičan čin. I u staroj Grčkoj bi dece što začeta u hramovima jesu - pridoda češkajući kesu. Eto, sad je jasno Anđelika, mon chéri, to što te tesah u katedrali pod skelama u Reimsu ne beše pusti greh već životne sile snažan meh snažan vetar što poljem duva unutrašnja arhitektura gdje se gura malo lijevo, malo desno, malo gore, malo dolje na oltaru dobre volje s time se složi i pop nastrani što prečesto zastrani a ćirio je te noći po strani |