Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

27.12.2023., srijeda

VELIKI MASTURBATOR


S.Dali - Veliki Masturbator




dakle, u moje vrijeme
trebao si imati veličanstvenu imaginaciju
ukoliko si želio da drkaš dobro

pornografija nije bila raširena i
dostupna kao danas

moj prvi susret s obnaženim ženskim tijelom
dogodio se u trećem razredu osnovne škole
u kući mog najboljeg prijatelja

bila je to dobra katolička familija
bio je to dobar katolički dečko
imao je tri sestre
majku koja nije propuštala
jutarnju misu
i oca što je pod krevetom
držao erotske časopise

listao sam jednu od tih tiskovina
kada je duplerici osvanula gospoja
širom raskrečenih nogu
ugledao sam je
tu veličanstvenu
rupu
crnu i duboku
kao čitav
univerzum

i istog trena znao
ovo je nešto što ima snagu
da ti sjebe čitav život

uskoro se moja obitelj preselila u drugi grad
i ja sam ostao bez obrazovnog materijala

ponekad bih uvečer s roditeljima gledao filmove
i na crno-bijelom ekranu znale su osvanuti
neke grudi, neko dupe
netko bi uzbuđeno nasrnuo na ženu, djevojku
pribio je na krevet, stisnuo uza zid
i tesao

pamtio sam sve, svaki detalj
pamtio sam svaki pokret, svaki uzdah, drhtaj

misleć: dakle, tako to ide

pamtio sam dobro

ležeći na plažama
sjedeći na rubovima bazena
koračajući ulicama
vozeći se javnim prijevozom

svaku spalu naramenicu
svaku pobunjenu bradavicu
svaki nalet vjetra i neočekivano bjelasanje
bedara
zapah zavodljivosti s akordom ambre
sandalovine ili pačulija
skrivene madeže pod marokanskim kaftanom
čipkaste podvezice s cvijetom alhambre
odbjegle očice glatkih crnih najlonki
logaritamske krivulje butina, vretenaste listove
breskvaste i šljivaste grudi
mekopute trbuščiće i
elegantne trbušne dugmiće
kapljicama orošena dugačka leđa
obla brončana ramena
svilenkaste kože

sve te dragocjene momente

od kojih bih kasnije
kreirao zaplete
crtao knjige snimanja
na fazerskom stolu lijepio celuloide
pa u mraku vlastite projekcijske dvorane
vrtio svoj film

danas je lako

svega tri klika dijele te
od najluđe seksualne fantastike

i dok u nevjerici gledaš
do kuda su ljudi spremni ići
kažeš
jebiga, ovo ne može biti stvarno
ovo je dokaz da
živimo u Matrxu

pa ipak
dosadno je

jer sve što treba jest
da zuriš

u sve te slomljene ljepotice
sve te neokrunjene missice svijeta
sve te marije od kurca, laure od pice
sve te hazarske đije, lize
češke abigalice đesike i alise
japanske erike veronike amarise
kako u psihičkoj umrtvljenosti
cuclaju, gutaju, u sebe primaju
nepregledne kontingente
umnoženog sirovog mesa
bijedne pseće redaljke
bez kraja i konca
bez radosti i sreće

i da u smjeni
spolovila

ogorčeno uzdišeš

jebiga, u moje je vrijeme
bilo bolje
- 19:54 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

16.12.2023., subota

NEVIDLJIVO BRATSTVO



- pročišćen tekst -




probudi se, skuha kavu i sjede na balkon.
plavo nebo, lijep dan.
nije zaposlio mozak pa su mu na um počele padati same besmislice, poput:

tko je alkoholističar? čovjek koji je u stanju popiti baš svaki alkohol, uključujući i kolonjsku vodu.
a, bjesomuk? čovjek koji neprimjetno, u sebi, bjesni.
sekstant je naprava kojom se mjeri količina mjesečnog seksa po glavi stanovnika.
bukodonosor je bučan čovjek, onaj koji bučno govori i sve bučno radi.
homo farber – ličioc, maler, čovjek koji farba zidove ali bogami i druge ljude; preneseno muljator, varalica
itd.
zatim baci pogled u šalicu i vidje: jedan slon i tri magarca u erodiranom krajoliku.
kako da tu čovjek protumači budućnost? pomisli.
spremi se i krene u atelijer.
u atelijeru nastavi da radi na kršćanskoj mrtvoj prirodi. slikao je ribu, vino i kruh. slikao ju je već treći dan i nije bio zadovoljan.
a onda špahtlom sastruže platno i nastavi da nanosi boju bez plana, nesvjesno.
na površini poče da se pomalja lice ćelavog čovjeka crnih prodorni očiju. slikar je, odnekud, poznao tog čovjeka, ali nije uspijevao da se prisjeti tko je on i odakle ga zna…
nakon nekog vremena uze krpu pa obriše i nj.
natoči rakiju. pripali cigaru. volio je promatrati kako se dim izvija. video je u tome i sve i ništa.
zatim se vrati slikanju. slikao je dugo i uporno, dok nije počelo da se mrači, u polutmini, lijen da se ustane, a kada je napokon upalio svjetlo vidje da se ćelavac smješka.
zadovoljan si dečko, a? promrmlja slikar.
doista, čovjek sa slike mogao je biti zadovoljan, neki detalji bili su znalački urađeni. recimo, lijepo se vidjelo desno uho, pa precizno izrađeno lijevo oko, krumpirasti nos prošaran crvenim žilicama…
ipak, unatoč razrađenim detaljima slikar i dalje nije uspijevao da se sjeti o kome je riječ.
napokon, odloži kistove u staklenku s terpentinom, ovjesi bijelu kutu o čavao na zidu i pođe kući.

madrigalska ulica, još uvijek osvijetljena žućkasto-zelenkastim svjetlom plinskih lampi, bi prazna. koračao je pustim starim gradom sve dok nije dospio u jurjevsku, gdje na trenutak zasta. prisjeti se kako je kao dječak na tom mjestu zatekao mladu ženu, stajala je za štafelajem i slikala noćnu ulicu. zatražila ga je cigaretu, ali on je nije imao, bio je samo dječak. odakle joj pomisao da bi mogao imati cigaru. nije čak ni izgledao kao ulični deran. bit će da je gađala sreću, tko pita ne skita…
ali, da, bila je lijepa…
volio bi imati jednog dana takvu curu, pomislio je.

kod kuće izvadi pivo iz frižidera i sjede pred tv da gleda dnevnik.
voditelj je serioznim glasom čitao ne baš tako važne vijesti.
a onda je rekao:
- danas u mouginsu, francuska, u devedeset i prvoj godini umro je pablo picasso.
na ekranu je osvanula picassova fotografija.
slikaru pobježe piva na usta.
voditelj nastavi da govori.
- jedan od najutjecajnijih i najznačajnijih europskih umjetnika XX. stoljeća, rođen je u málagi, 1881. godini. prve poduke iz crtanja i slikanja dobio je od svog oca, josé ruiz y blasca…
slikar zaprepašteno usklikne:
- dakle, ja sam čitav dan pokušavao da naslikam picassovo lice!
i još satima od čuda nije mogao da dođe k sebi.

bio je osmi travnja 1973. godine.
- 19:59 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

10.12.2023., nedjelja

što se skriva iza svega toga?



sjedimo i pričamo o jučerašnjem danu i mic po mic ustanovljujemo da je jučer bilo nešto čudno u zraku.
naime, juriji je čitav dan osjećao vonj piljevine u nosu.
mireli je pak smrdjelo na paljevinu, na čađu.
srećki je mirisalo na leopolda mandića.
lukija je svugdje pratio nepokolebljivi miris šumskih jagoda.
olfaktorne halucinacije?
poslijepodne je u pomenutih prošlo u kroničnom umoru ter lošem raspoloženju.
miki, iako već danima dobre volje, naglo je skliznuo u depru. pokušao se oraspoložiti hladnim tušem. naime, nakon petnaestminutnog izlaganja hladnoj vodi mozak počinje lučiti dopamin koji je dostatan za dva-tri sata dobrog raspoloženja. get high on your own supply, veli wim hof, ali ovaj put biohakiranje iz nekog razloga nije šljakalo.
mirela, koja koja inače nikada ne spava poslijepodne, zaspala je uz tv.
tereza, koja također nikada ne spava popodne, zaspala je učeći za državni ispit.
rozalinda je potvrdila da je čitav dan bila smlavljena kao da je preko nje prešao fap. također je zaspala.
njen muž, sportaš, također...
onda se spustila noć i svi su redom usnuli grozne snove. baš ono, stravične noćne more.
zigmund je sanjao da je u koži serijskog ubojice i da mu je fbi za petama.
miron da siluje sina svog prvog susjeda. pa potom i kumovog malog.
makaja da je ostao bez jaja.
prezidor da ševi vlastitu mater.
mirela da je ubila muža i njegovo meso poslužila vlastitoj djeci za večeru.
frančeska da su je, kao pravu kršćanku, bacili lavovima.
itd.

opet nas jebeju z haarpom, zarežao je prezidor.

ili to su noćas demoni u drugoj dimenziji imali party, rekao sam i požurio obrazložiti:
naime, američki su znanstvenici za vrijeme trajanja festivala elektronske glazbe ultra u majamiju kod riba zabilježili četiri do pet puta veću razinu kortizola u odnosu na izmjeru kortizola četiri tjedna prije.
porast intenziteta zvuka i to u području niskih frekvencija u kojem su ribe najosjetljivije porastao je od sedam do devet decibela.
slijedom toga, izvlačim zaključak: lako bi moglo biti da su bića iza artikčkog zida imala neki svoj infrazvučni demon party, što je na naše pshio-fizičko stanje imalo učinak kao ultra na ribe.
svi su se složili da je to vrlo lako moguće. samo je prezidor ustrajao u tome da nas jebejeu z haapom.


- 02:57 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

07.12.2023., četvrtak

Deponija Journey


pjesnik Cvijetko Florijanić


I dok traje sva ova fertutma oko Jakuševca, padaju kritke i traže se odgovorni, naša novinarka Steva Pinč potražila je proslavljenog pjesnika smeća Cvijetka Florijanića da kaže svoje viđenje situacije. Cvijetko Florijanić poznat je po zbirci pjesama Sveta prerađevina, za koju je dobio nagradu udruge za zaštitu okliša Earth Justicia Environmental i Defense Fund koju mu je osobno uručila Greta Thunberg. Također je poznat po tome što je sa kolegama smetlarima osnovao Knjižnicu odbačenih knjiga, prvu takvu knjižnicu u svijetu. Uzor mu je Superhik, anti–junak iz svojevremeno popularnog stripa Alan Ford što je uzimao siromašnima da bi dao bogatima. Kad kažem da mi je uzor Superhik ja se zapravo malo šalim, kaže Cvijetko, naravno da ne želim biti poput njega, on je tu više kao orijetir, simbol i podsjetnik što stvarno želim. A ja želim pomagati ljudima sa dna, siromašnim i prokletima. Dalitima“.

Zatekli smo Cvijetka u vrijeme marende. Jeo je sendvič od parizera na Hreliću.

Što misliš o ovome što se događa na Jakuševcu?

Prije svega to je jedna velika tragedija. Upućujem podršku kolegi koji je stradao u nesreći izgubivši ruku. Ali to je tako, političari godinama svrću pogled, okreću glavu, prave se da ne postoji problem. Jednog će dana munja pogoditi u pravo mjesto i smetlište će eksplodirat, u zrak će odletjeti pola grada, kao što se to već zbilo u Brazilu...

Inspiraciju pronalaziš na smetlištu…

Apsolutno. Smeće je nepresušan izvor inspiracije! Čudim se kako naši umjetnici do sada nisu već prepoznali umjetnički potencijal smeća ili da kažem otpada pošto neki rade distinkciju ta dva pojma iako je otpad subordiniran pojam smeću. Doduše Vladimir Dodig Trokut shvatio je važnost pronađenih objekata. I Picasso je to shvatio. Obožavam njegovu Glavu bika sastavljenu do dijelova bicikla, skulpturu Koze, pa Majmun i mladunče, gdje je za lice majmuna upotrijebio oteti autić svog sina Paula…

No prije kubista, važnosti otpada shvatili su dadaisti. Prvi su posegli za škarama. Divni su kolaži Kurta Schwittersa. Ali njegov nažalost izgubljeni Merzbau još mi je i draži.

Slijedili su ih nadrealisti. Man Rayeva Le Cadeau je božanstvena.

I na kraju ready-made. Ti su umjetnici dotjerali stvar dotjerali do kraja. Non plus ulltra. Od njih su mi The Chapman brothers najmoćniji. Opaki maderfakeri. Istovremeno strašno uvredljivi i strašno smiješni.

Kako bilo, mi smo deficitarni i s dadaistima, i sa nadrealistima i s redimejderima. Mi smo jednostavno nacija bez mašte, a nacije bez mašte, kako to reče Meister Huc, opasne su nacije.

Misliš da su Hrvati opasna nacija?

Ne u tom nekom ratničkom smislu, već u toj svojoj doslovnosti, u tom svom kroničnom utilitarizmu, vulgarnom materijalizmu, u tom svom use nase i podase.

Hvala na razgovoru.

I drugi put.



A sada poslušajmo pjesmu Florijana Cvijetića Junk.

Junk

na smetlištu sve tvoje otvorene rane i ožiljci
sve tvoje patnje i bol
ti si jedan divan tartuf

recikliraj, kažu nam pametni
ali smeće nam je sudbina, tako ljepljivo
sluzno neumoljivo

recikliraj, vele
australka u garaži pili glavu svog
supruga
i njegovo meso poslužuje djeci za večeru
recikliraj
tata večeras neće doći kući, kaže pjevušeći god's
away on business
recikliraj
bon apetit bone machine
naćuli uho
bobice smeća šapuću, tajne noćas otkivaju
odron dolazi

ima li nade u ovoj bari?

smeće smeću baci otpad u pravu vreću
u kompostani stani mirno i
pogleda J dnevni K pogleda J vijesti
glava ti je mamutska kloaka
mozak ti je pljesnivi sir
sanjaš njemicu s najdužim jezikom na svijetu
ona ti, o da, mmmmhhhm, ona ti, o da, radosti
sanjaš razorene gradove i mrtvu djecu
kako plešu u ratnom pejzažu
a njemica sa najdužim jezikom
ona ti, o da, mhm
da-da-da

iako katkad sanjaš zelene snove

sretan si tek kad kiši
kiša spere svo smeće sa ulica
- 01:08 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

NAJSMJEŠNIJI HRVATSKI UMJETNIK




Gledam ga na Fejsu. Objavio je video na kojem usisavačem čisti sobu. Pokretima kojim to čini ismijava vježbače iz teretane. Mnogi to smatraju urnebesnim, o čemu svjedoči broj lajkova podno posta.
Najsmješniji hrvatski umjetnik, titulu mu je nadjenula priglupa novinarka dnevnih novina koja svoje srednjoškolske tekstove potpisuje u rubrici Kultura.
Najsmješniji umjetnik, kajgod pomislim, iako je ponekad doista znao ispasti smještan, kao onomad kada je u ratno, studentsko doba Matko Pejić na predavanju govorio:
„nadam se da imate nekoga tko će vas podržati u životu, stanovitu ekonomsku pozadinu, jer tu para neće biti!“
a naš se B, očaran Pop Artom, nadasve Warholom (a potom Koonsom i Hirstom) te prilično optimističan glede društvene tranzicije iz socijalizma u kapitalizam, pobunio:
- A, zašto ne? doviknuo je, iz zadnje klupe.
No stari ga nije abradirao. Nastavio je dalje:
„Da bi umjetnik stvarao mora biti potpomagan od roditelja, brata, žene, prijatelja ili naprosto štovatelja spremnih za mjesečne donacije, poput Društva prijatelja Musila (vidi Elias Canetti)
ili mora biti potpuno lud…“

I tako B usisava, umjetnička mu klika plješće, buržoazija se smije. Zabavljač! Ima nešto amoralno i vulgarno u zabavljanju dokone buržoazije.
No uzmimo taj komadić ničega i učinimo ga nečim.
Prava stvar bi bila, recimo, kada bi se on doista primio vježbanja te insistirao da je njegovo osnaživanje isključivo posljedica kućnog čišćenja.
Poput megazvijezdi koje su dobile ulogu marvellovih junaka on uspostavlja vježbačku rutinu te svakodnevno predano vježba.
Zlopati se kao da je gonjen milijunskim holivudskim ugovorom, a ne umjetničkom vizijom.
U teretani diže utege, diže ruska zvona, udara teškom čeličnom šipkom po traktorskim gumama, prevrće ih, pumpa do iznemoglosti, do trenutka kada osjeti navalu iz želudca pa požuri do bačve na kojoj piše: tu povraćam, tu me cijene. Zatim se ponovo vraća rekvizitima…
Drži se posebnog režima prehrane, pije razne šejkove, suplemente (čak se – haš-haš- puca steroidima!)
Naslage masnog tkiva se tope, nježno i sramežljivo pojavljuju se prvi mišići.
Gol do pasa, iz videa u video, najsmješniji hrvatski umjetnik sve je jači i jači. Njegovo se zakržljalo tijelo transformira. Zadovoljan je sobom.
Po prvi put u životu sliči na čovjeka.
Doduše ona velika glava i dalje je tu, no ipak se smanjuje u odnosu na tijelo pošto dobiva na masi.
U nekom trenutku obrije se na ćelavo. Više ne izgleda poput štreberčića. Sada je opaki maderfaker.

Godinu dana kasnije projekt je priveden kraju.
U jednoj od vodećih galerija na području suvremene umjetnosti, Galeriji Fluxus#4U upriličuje foto-retrospektivu Eppur si muove.
Fotografije s usisačem poredane su kronološkim redom. Ispod njih postavljene su fotografije na kojima B pozira u pozama čuvenih skulptura što slave savršeno muško tijelo: vidimo ga kako Mironova Diskobola, kao Rodinovog Mislioca, kao Polikletova Dorifora, Michelangelovog Davida, Cellinijevog Perzeja itd.
U izoliranom djelu galerije, zamračenoj prostoriji, projiciraju se njegov smiješni pospremački video-uradci.
Poznata kritičarka Ana L. u katalogu piše: …sada govorimo o pravom body artu, tijelo je ovdje ujedno i umjetnički medij i umjetnički objekt. Od Marine Abramović na ovamo nismo imali takvu predanost umjetničkom činu…

Na otvorenju kritičar D.P. dodaje:
… no bilo bi nepravedno ovaj rad svesti samo na body art, jer B u ovom projektu uspijeva
pokriti čak četiri umjetničke discipline:
body art
video art
fotografiju i
umjetnički performance.

Nakon što D.P. završi B. smakne sa sebe odijelo na kopčanje ostavši tek u metalik-crvenim gaćicama. Priđu mu dvije golišave manekenke te ga počnu mazati uljem. Masni i blještavi B. uspinje na podest koji mu je netko stavio pred noge i napinje mišiće.
Divan je! Savršen!
Orgazmični drhtaji prelaze preko lica umjetnica, homićima se propinje u gaćama.
Prilaze kolege Rogović i Prcić te mu dodjeljuju Zlatnu kolajnu za Najbodybuildera Neovisne Kulturne Scene.

Ovim proglašavam izložbu otvorenom, kaže B. i prdne.

Morate se složiti: puno je bolje ovako, zar ne?
No da bi čovjek realizirao takovo što mora – kako se to danas popularno kaže – izići iz svoje zone komfora, riskirati nešto od važnosti, a to je buržoaskom umjetniku nemoguće učiniti.
Buržoaski umjetnik, čak i kada provocira ili upućuje društvenu kritiku igra na sigurno. On nikad ne ide protiv svoje publike, srednjeg sloja.
Ako mu se spočita da samo kritizira ne nudeći rješenja, besramno odmahuje ručicom i kaže – pa što! mene u potpunosti zadovoljava ta pozicija.
Zapravo, on kao umjetnik, ali i kao čovjek ne postoji izvan njih.
Čitav njegov identitet građen je na fiktivnom sukobu njega i njih gdje oni uglavnom predstavljaju estblišment, tj. trenutnu političku ili ekonomsku vlast.
Od toga ovisničkog odnosa buržoaski umjetnik živi bilo da piše satirične pjesme, novinske tekstove o politici kao spektaklu s ironijskim odmakom, mučne socijalne drame, scenarije o kolapsu industrijskog grada u provinciji, bilo da režira kontroverzne kazališne predstave, filmove o ljudskim pravima, netoleranciji i slično, te kao takav ne predstavlja nikakvu opoziciju, već je izravan dionik sistema.

Najpošteniji je bio Vaništa.U jednom od posljednjih intervjua s dubokim uvidom govori:

„Ali, napravio sam jednu pogrešku. Htio sam živjeti građanskim životom, imajući suprugu, koja je bila vrlo fino biće, i dvije kćeri koje smo vrlo lijepo odgojili. To su arhitektica Eva i psihijatrica Ana. No, istodobno sam se zanimao za jednu vrstu artizma kojim sam želio prekoračiti, prijeći neku određenu granicu. Nisam u tomu bio radikalan do kraja. Mogao bih prijeći tu granicu da nisam imao obitelj i da se nisam građanski ponašao. Bio sam skroman profesor na fakultetu, i supruga također. To nas je odvelo u jedan dvostruki život: život artizma koji ima velike ambicije, ali ih ne može realizirati zbog toga građanskog načina života. Tin Ujević je bio jedini u našoj sredini koji je mogao ući u to područje, a i Tom Gotovac, koji je morao uzeti “ludilo” kao oblik da bi se umjetnički izrazio, odnosno “ušao je u ludilo”. Svjesno. Ja sam sagorio u nemogućnosti, kako je to kazao Stanko Lasić. To je bila sudbina, po Hegelu. Ja sam po mojem dubokom uvjerenju – čovjek neuspjeha. Ono što sam učinio to je, možda, jedan – bezuspješni prekoračaj.“
- 00:39 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>