… znao koliko Musi vrijedi, koji nije po naravi bio pakostan i koji je svakako bio pun samilosti prema ljudima. Rekao mi je o njemu kad sam ga prvi put pred njim spomenuo: On vam je kralj papirnatog kraljevstva. Htio je time reći da je Musil samo za svojim pisaćim stolom, nad papirom. gospodar ljudi i stvari, a da je inače u životu izručen na milost i nemilost prilikama i stvarima, nemoćan i bespomoćan, ovisan o tuđoj pomoći. Bilo je poznato da Musil ne zna raspolagati parama, štaviše, da nerado uzima novac u ruke. Nikud nije volio sam odlaziti, gotovo je uvijek bio sa ženom, koja je u tramvaju kupovala kartu za njega i u kavani plaćala račune. Nikad nije nosio novac sa sobom, nikad nisam vidio da u ruci drži kovanicu ili novčanicu. Reklo bi se da je novac nespojiv s njegovim pojmovima o higijeni. Nije htio da misli na novac, novac mu je bio dosadan i mrzak. Njemu je bilo sasvim po volji da žena rastjeruje od njega novac kao muhe. Zbog inflacije je izgubio sve što je posjedovao i našao se u teškom položaju. Duljina pothvata u koji se upustio bila je u oštroj opreci sa sredstvima kojima je raspolagao. Kad se vratio u Beč, njegovi su prijatelji osnovali »Društvo prijatelja Musila« čiji su se članovi obvezali na mjesečne novčane priloge kako bi on mogao nastaviti rad oko Čovjeka bez svojstava. On je imao popis tih ljudi i redovito dobivao izvještaj o tome da li uredno izvršavaju svoju obvezu. Mislim da se on nije stidio toga društva. Ispravno je držao da ti ljudi znaju o čemu se radi. Oni su bili počašćeni što mogu nešto pridonijeti tom djelu. Bilo bi još bolje da je više ljudi navalilo da se učlani. Ja sam oduvijek bio sklon mišljenju da je on to društvo smatrao nekom vrstom viteškog reda. Biti primljen u njega bila je velika čast i ponekad sam se pitao da li bi on možda i isključio iz njega manje vrijedne pojedince. Bilo je zaista potrebno osjećati uzvišen prezir spram novca da bi se pod takvim okolnostima moglo dalje raditi na djelu kao što je Čovjek bez svojstava. Kad je Hitler osvojio Austriju, raspalo se to društvo jer su većina njegovih članova bili Židovi.
21.12.2023. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Donabellina
Tom Gotovac, koji je morao uzeti “ludilo” kao oblik da bi se umjetnički izrazio, odnosno “ušao je u ludilo”.
pametni su oni, koji ne izmišljaju toplu vodu, nego uzmu ludilo kao favorizirajuću komponentu svog artističkog habitusa.
I gonjaju je tako do smrti
05.12.2023. (14:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meister Huc
Ludilo je kao dućan, uđeš unutra i zemeš si kaj ti treba.
06.12.2023. (23:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meister Huc
Društvo prijatelja Musila / Elias Canetti
… znao koliko Musi vrijedi, koji nije po naravi bio pakostan i koji je svakako bio pun samilosti prema ljudima.
Rekao mi je o njemu kad sam ga prvi put pred njim spomenuo: On vam je kralj papirnatog kraljevstva.
Htio je time reći da je Musil samo za svojim pisaćim stolom, nad papirom. gospodar ljudi i stvari, a da je inače u životu izručen na milost i nemilost prilikama i stvarima, nemoćan i bespomoćan, ovisan o tuđoj pomoći. Bilo je poznato da Musil ne zna raspolagati parama, štaviše, da nerado uzima novac u ruke. Nikud nije volio sam odlaziti, gotovo je uvijek bio sa ženom, koja je u tramvaju kupovala kartu za njega i u kavani plaćala račune. Nikad nije nosio novac sa sobom, nikad nisam vidio da u ruci drži kovanicu ili novčanicu. Reklo bi se da je novac nespojiv s njegovim pojmovima o higijeni.
Nije htio da misli na novac, novac mu je bio dosadan i mrzak. Njemu je bilo sasvim po volji da žena rastjeruje od njega novac kao muhe. Zbog inflacije je izgubio sve što je posjedovao i našao se u teškom položaju. Duljina pothvata u koji se upustio bila je u oštroj opreci sa sredstvima kojima je raspolagao.
Kad se vratio u Beč, njegovi su prijatelji osnovali »Društvo prijatelja Musila« čiji su se članovi obvezali na mjesečne novčane priloge kako bi on mogao nastaviti rad oko Čovjeka bez svojstava. On je imao popis tih ljudi i redovito dobivao izvještaj o tome da li uredno izvršavaju svoju obvezu. Mislim da se on nije stidio toga društva. Ispravno je držao da ti ljudi znaju o čemu se radi. Oni su bili počašćeni što mogu nešto pridonijeti tom djelu. Bilo bi još bolje da je više ljudi navalilo da se učlani. Ja sam oduvijek bio sklon mišljenju da je on to društvo smatrao nekom vrstom viteškog reda. Biti primljen u njega bila je velika čast i ponekad sam se pitao da li bi on možda i isključio iz njega manje vrijedne pojedince. Bilo je zaista potrebno osjećati uzvišen prezir spram novca da bi se pod takvim okolnostima moglo dalje raditi na djelu kao što je Čovjek bez svojstava. Kad je Hitler osvojio Austriju, raspalo se to društvo jer su većina njegovih članova bili Židovi.
21.12.2023. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...