Marketing
NEVIDLJIVO BRATSTVO
- pročišćen tekst -
probudi se, skuha kavu i sjede na balkon.
plavo nebo, lijep dan.
nije zaposlio mozak pa su mu na um počele padati same besmislice, poput:
tko je alkoholističar? čovjek koji je u stanju popiti baš svaki alkohol, uključujući i kolonjsku vodu.
a, bjesomuk? čovjek koji neprimjetno, u sebi, bjesni.
sekstant je naprava kojom se mjeri količina mjesečnog seksa po glavi stanovnika.
bukodonosor je bučan čovjek, onaj koji bučno govori i sve bučno radi.
homo farber – ličioc, maler, čovjek koji farba zidove ali bogami i druge ljude; preneseno muljator, varalica
itd.
zatim baci pogled u šalicu i vidje: jedan slon i tri magarca u erodiranom krajoliku.
kako da tu čovjek protumači budućnost? pomisli.
spremi se i krene u atelijer.
u atelijeru nastavi da radi na kršćanskoj mrtvoj prirodi. slikao je ribu, vino i kruh. slikao ju je već treći dan i nije bio zadovoljan.
a onda špahtlom sastruže platno i nastavi da nanosi boju bez plana, nesvjesno.
na površini poče da se pomalja lice ćelavog čovjeka crnih prodorni očiju. slikar je, odnekud, poznao tog čovjeka, ali nije uspijevao da se prisjeti tko je on i odakle ga zna…
nakon nekog vremena uze krpu pa obriše i nj.
natoči rakiju. pripali cigaru. volio je promatrati kako se dim izvija. video je u tome i sve i ništa.
zatim se vrati slikanju. slikao je dugo i uporno, dok nije počelo da se mrači, u polutmini, lijen da se ustane, a kada je napokon upalio svjetlo vidje da se ćelavac smješka.
zadovoljan si dečko, a? promrmlja slikar.
doista, čovjek sa slike mogao je biti zadovoljan, neki detalji bili su znalački urađeni. recimo, lijepo se vidjelo desno uho, pa precizno izrađeno lijevo oko, krumpirasti nos prošaran crvenim žilicama…
ipak, unatoč razrađenim detaljima slikar i dalje nije uspijevao da se sjeti o kome je riječ.
napokon, odloži kistove u staklenku s terpentinom, ovjesi bijelu kutu o čavao na zidu i pođe kući.
madrigalska ulica, još uvijek osvijetljena žućkasto-zelenkastim svjetlom plinskih lampi, bi prazna. koračao je pustim starim gradom sve dok nije dospio u jurjevsku, gdje na trenutak zasta. prisjeti se kako je kao dječak na tom mjestu zatekao mladu ženu, stajala je za štafelajem i slikala noćnu ulicu. zatražila ga je cigaretu, ali on je nije imao, bio je samo dječak. odakle joj pomisao da bi mogao imati cigaru. nije čak ni izgledao kao ulični deran. bit će da je gađala sreću, tko pita ne skita…
ali, da, bila je lijepa…
volio bi imati jednog dana takvu curu, pomislio je.
kod kuće izvadi pivo iz frižidera i sjede pred tv da gleda dnevnik.
voditelj je serioznim glasom čitao ne baš tako važne vijesti.
a onda je rekao:
- danas u mouginsu, francuska, u devedeset i prvoj godini umro je pablo picasso.
na ekranu je osvanula picassova fotografija.
slikaru pobježe piva na usta.
voditelj nastavi da govori.
- jedan od najutjecajnijih i najznačajnijih europskih umjetnika XX. stoljeća, rođen je u málagi, 1881. godini. prve poduke iz crtanja i slikanja dobio je od svog oca, josé ruiz y blasca…
slikar zaprepašteno usklikne:
- dakle, ja sam čitav dan pokušavao da naslikam picassovo lice!
i još satima od čuda nije mogao da dođe k sebi.
bio je osmi travnja 1973. godine.
Post je objavljen 16.12.2023. u 19:59 sati.