Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

16.02.2023., četvrtak

PLANINE GLAS



Jurio sam kroz Austriju kada je započeo strahovit pljusak. Oluja je toliko bjesnila da su mnogi vozači u svojim skupocjenim automobilima parkirali sa strane i čekali da se priroda ispuše. No ja sam u svom malom, smiješnom vozilu odvažno grabio pokraj njih. Želio sam čim prije leći i spavati. Bio sam premoren.
Nešto bliže ponoći stigao sam kući.
Odložio sam naprtnjaču u hodniku te u prolazu kroz kuhinju izvadio pile iz zamrzivača da se topi do jutra. Potom sam se stropoštao na krevet.
Oko 9 sati probudila me lupa na vratima.
- Aloooo gazda - dernjao se Ratko.
S mukom sjeo na rub kreveta. Osjećao sam se kao da me je pretukao sam Mike Tyson. Uspravio sam se stišćući zube. Noge su mi bile tvrde kao dva balvana. Cijelo tijelo bilo je jedan bolni pokočeni mišić.
- Aloooooo - navaljivao je Ratko vani.
Ukazao sam se na vratima.
- E - reče on smještajući svoje gojazno tijelo za stol pod trijemom.
- E - odvratim ja.
- Stigao si.
- Jesam.
- Vidio sam ti auto.
- Aha.
Vratio sam se unutra i donio mu litru i vodu. Nije gubio vrijeme. Odmah si je skucao gembač. Trgnuo.
- I kako je bilo - zapitao je obliznuvši brkove jezikom.
- Zajebano - rekao sam.
- A što?
- Umalo sam stradao.
Počeo sam mu pričati od trenutka kada sam se zaputio iz zlokobne mračne šume u podnožju prema Albinovom prijevoju…
Ratko je isprva slušao pretvarajući se da ga sve to zanima. No što je više cugao to se više meškoljio, puhao, uzdisao… A onda me je naprasno presjekao i započeo da govori o tome kako ga je izigrala vlastita obitelj, kako su se o nj ogriješila djeca, žena, brat, sestre... Tužna priča, ali već sam je milijun puta čuo. U početku sam mu nastojao pomoći, no ispostavilo se da ne želi nikakvu pomoć: on je samo želio da jadikuje i da se jadikujući natače.
Isto gnijezdo, al' kvarnost tuđa. Na njihovu sramotu. Na njihovu sramotu… očajavao je.
Ušutio sam. Bio sam isuviše iscrpljen da se nadmećem s njime.
Sjedio sam nepomično i promatrao zamućene zelene brjegove u pozadini, a patetična kuknjava nikako da prestane.
A onda je u nekom trenutku nastupio tajac.
Pred Ratkom je stajala prazna čaša, prazna boca Beline, prazna boca mineralne. I pogled mu je bio prazan.
Šutio sam. A šutio je i Ratko.
Ustao je i odgegao se u svoj ćumez bez riječi pozdrava. Nastavio sam promatrati zelene brjegove u daljini.
Bio sam uvrijeđen i ljutit. Umalo da mi nije uneredio čitav doživljaj. Ali ništa novo pod suncem. Tako se ponašaju jalni, frustrirani i samoživi ljudi. Možda mu osnovna namjera i nije bila obezvrijediti mi postignuće, ali svakako me nije doživljavao. A nije me doživljavao jer nismo dijelili isti sustav vrijednost. Do onih sa kojima ne dijeliš iste vrijednosti teško možeš doprijeti. Njih ne možeš zainteresirati, oduševiti, osvojiti, a kamo li zadiviti… Odnos s njima u najboljem je slučaju trpeljiva razmjena manje-više banalnih informacija.
Gramzljivi nikada neće shvatiti Velikodušnog.
Tiranin nikada neće razumjeti angažman humanitarca.
Ugnjetač će prezreti pomagača.
Lažljivac i dvoličnjak će se smijati istinoljubcu.
Makijavelist onome koji igra otvorenih karata.
Bonvivan će se ciničkim kezom podsmjehivati asketi.
Ateist će zazirati od duhovnjaka.
Ziheraš od onog onog koji previše riskira.
Lopov će se smijati vrijednom i upornom čovjeku.
…
Uzaludno je.
Nitko nikoga zapravo ne zanima. Nitko nikoga ne promišlja. Nitko nikoga ne doživljava.
Ni sa kim ne možeš ništa podijelit.
Nikome ništa ne možeš prenijeti, nikoga ne možeš promijenit, nikoga ne možeš uputiti. Svatko ima vlastiti Tao. Duša bira zbivanje. Duša bira postupke. Duša bira smjer.
…
Da, bio sam uvrijeđen i ljutit, a onda sam u shvatio da mi je upravo to trebalo. Jer:
tvoj život je tvoj život.
tvoji doživljaji tiču se samo tebe i nikoga drugog.
nisi pozvan da se objašnjavaš, da se opravdavaš drugima…
Vrijeme ti je da ušutiš.
U buduće ćeš svoje podvige i svoju intimu zadržati za sebe.
Nikome nećeš otkrivati ništa.
Jesi li čuo?
- Da.
…
Ali nisam isprva uspio.
Još bih povremeno, pojedincima koji su iskazali iskreni interes, tu i tamo ispričao pokoju smiješnu dogodovštinu, simpatičnu zgodu, doživljaj, anegdotu.
…
A onda sam napokon, ušutio. O da!
Napokon sam ušutio.



- 09:33 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

12.02.2023., nedjelja

EVANĐELJE PO K. DICKU



Tko iole poznaje biografiju Philipa K. Dicka zna da ga život nije previše mazio. Čovjek se napisao priča i priča za sitne pare iako je njegova literatura sve samo ne petparačka. Moglo bi se tu i tamo prigovoriti stilu, ali ideje su apsolutno originalne. Dakle, Dick je poput mnogih umjetnika-pisaca većinu svog života kuburio na dnu. Do veće svote novaca dolazi tek pred kraj svog života, kada redatelj R. Scott odlučuje da prema njegovoj noveli "Sanjaju li androidi električne ovce", snimi Blade Runnera, Istrebljivača. I što Dick čini s filmskim honorarom? Što Dick čini s HOLIVUDSKIM novcem? Većinu zelenbaća on daruje karitativnim udrugama. Također kupuje kuću posljednjoj supruzi Tess i njihovom sinu Christoperu. Stan u kojem je jedno vrijeme živjela Doris (tko god ona bila), kao vjenčani dar želi pokloniti svom prijatelju, također autoru znanstvene fantastike, Timu Powersu, no ovaj to odbija. Stara stvar: novac ne mijenja ljude, on samo naglašava ono što čovjek već jest. Ako je čovjek govno on nekim dobitkom samo postaje govno s velikim parama. Nastavlja da radi sranje na višem nivou, na većoj skali poroka i zla. Ako je čovjek dobar on će s velikim novcem samo činiti veće dobro. Npr. donacijom 150 kuna u Marijine obroke dovoljno je da se nekom afričkom djetetu osigura cjelogodišnji školski obrok - često jedini obrok u danu! Ali šta radi naša Miss Plastičnosti? Ona upravo sjeda u crveni metalik AMG Mercedes i juri ka specijaliziranoj parfumeriji Royal Parfumes, mirisnom Raju za predstavnike društvene elite, gdje će da iskešira pozamašnu svotu za parfem Chypré kojim će da špricka međunožje za šeika Peru, ljubavnog giganta iz pustinje. Ili naš AP? Naš Kralj sunca! Naš pametnjaković nad pametnjakovićima! Evo ga, sjeda u Tač i elegantnim pokretima trpa u sebe foie gras. Naravno, to je samo za početak…
Niti prosječan građanin nije nevin. Zapravo, prosječan građanin je najveći krivac! On je glavni svjetski krvnik, pošto na životu održava sadašnji nemoralni, bolesni, psihopatski sustav. I to bez najmanje griže savjesti. Na kraju krajeva, stvar je izbora: sami biramo koliko ćemo sveti biti. Bon apetit.

"Vrtoglava slava može da vas natjera da shvatite kako ona ništa ne znači. Ja ovu jasnoću svijesti nazivam "rakom uma". Jača moje uvjerenje da je sve ovo samo kuća od karata, vjetar. Šou biznis. Da ne zaslužujem to što sam postigao. Koliko je to fer? Vidite, imam određen pogled na stvari i ljude. Iz moje točke gledanja poštovanja vrijedni nisu glumci, pjevači umjetnici već oni koji čitav svoj život posvećuju dobru, ostajući uglavnom nepoznati svima", uviđa Alan Delon.

"Smatram da bi se svi trebali obogatiti i postati slavni i da potom rade sve o čemu su uvijek maštali kako bi naposljetku uvidjeli da to nije smisao", poručuje Jim Carrey that Weight.

"Ne tražim bogatstvo, jer bogatstvo ja jesam", od prilike reče W. Whitman.

„Velika lova - veliki problemi“, jedan će švicarski egzegeničar.

- 16:40 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

05.02.2023., nedjelja

NEVIDLJIVO BRATSTVO



Probudio se i protegao. Koske su pucketale kao da lomi suvo graje. Zatim je seo na balkon da ispije kaficu u bistrom sunčanom jutru. Zureći u savršeno plavo kobaltno nebo neuroni su se gumasto pipkali, sljubljivali, slepljivali bez navođenja, bez utecaja svesti, volje. Odjednom mu bljesnu kako je She was a day tripper isto što i Voleo sam sada znam, devojku za jedan dan, jedan sasma slobodan prevod. Zašto ne, pomislio je. Usledelo je još nekoliko atipičnih, da tako kažem, nesvesnih spoznaja. Zatim je ustao, spremio se i izašao na ulicu.

U atelijeru je na sebe navukao belu radnu kutu i primio se posla. Nastavio je da radi na kršćanskoj mrtvoj prirodi od neki dan. Kada kažem kršćanska mrtva priroda pritom mislim na kršćanske simbole: slika je sadržavala ribu, kruh i vino. Motiv je bio posložen na stoliću pred njim. Sada, ovo je mesto gde bih mogao da odužim, da napišem esej koji bi se prostirao na sledećih šest stranica. Jedna stručna analiza slike. Doista, mogao bih da se zezam s metatekstualnošću na ovaj ili onaj način, da u nedogled pišem o formatu, kompoziciji, zlatnom rezu, koloritu, o tehnici slikanja i podslikavanja... Mogao bih tu esejčinu da stavim u fus notu, pa da fus nota bude duža nego čitava pripovest. Mogao bih da taj stručan tekst prikačim na kraj knjige, pa neka ga čita k'o hoće. E-eh, da! mogao bih al' neću! Jer dobar čitatelj je redak čitatelj i kaktkad je vredniji od samog pisca pa mu ne valja uzaludno tratiti vreme. Dakle, sve što pisac treba ovde da kaže jest da je slikar u jednom trenu natopio pamučnu krpu terpentinom i obrisao čitavu sliku. Da je odustao je od mrtve prirode jer ga nije išlo. Zatim se ponovo latio posla. Ali sada je slikao direktno iz glave, to jest iz nesvesnog dela svoje glave. Mic po mic, na platnu se počelo pomaljati lice ćelavog čoveka izrazito crnih očiju, očiju crnih k'o kamena uglja dva. Čovjek je bio strogog izraza, mrk. Pronicljivo je promatrao slikara s onu stranu platna.
- Tko si ti - pitao je slikar naslikanog ali ovaj je mudro ćutao.
Nije to bilo lice potpunog neznanca. Slikar je odnekud poznao dasu samo nije uspeo da ga smesti u prostor i vreme. Činio je sve ne bi li ga detaljizirao, ali lice se opiralo detaljima ostajući nedovršeno u žutoj izmaglici.
- Tko si ti - ponovo progunđa slikar i odloži kistove u staklenku s petrolejem.
Ustane i natoči si piće. Sukne čašicu pa se vrati pred štafelaj i obrisa naslikano. Započe ispočetka. Nakon nekog vremena iz zamusanog platna ponovo poče da izranja isti lik.
Vani je počelo da se mrači. Slikar je slikao u polutmini dokle god je mogao da vidi. Onda ustane i upali svetlo.
Ovog puta čovek na platnu zadovoljno se smeškao. Njegova serioznost putem je otpala, izgubila se, isčezla.
Slikar ponovo odloži kistove u staklenku ex. krastavaca s petrolejem.
Uze komad suhog kruha, namoči ga u čašu vina i zagrize.
Zapali cigru. Promotri sliku. I dalje nije znao tko je taj baja.
- Nećeš da se otkriješ, a?
Čovek se, kako rekoh, smešio. Ali ne podrugljivo, više onako, zadovoljno. Zadovoljno nečim. Čime? Možda naslikanim.
Slikar pođe da ga još jednom obriše ali zaustavi ga pomisao da bi sutradan, nakon što se pošteno ispava, možda ipak mogao da prepozna tko je tajanstvena osoba. Pa, dobro neka stoji...
Spremi se, zaključa atelje i zaputi se kući.
Ulica beše pusta...
Ulica beše pusta, moglo bi i ovde da se oduži, da se opisuje ta stara gornjogradska ulica pod zelenkasto-žutom svetlošću pertolejskih lampi, i mogao bi opis tog ambijenta sasma fino da korespondira sa emocionalnim stanjem slikarevim. Pa bi mogao da usledi i njegov unutrašnji monolog, njegova unutrašnja borba po pitanju tom i tom... Doista, pisac bi mogao da slikara natovari problemima svake fele: od ljubavnih do egzistencijalnih, psihičkih, intelektualnih i inih. Mogao bi on da se muči, da razbija glavu prožet sumnjama k'o danski kraljević. A mogao bi i da sretne slikara B., pa da njih dvojca malo opanjkuju manje talentirane kolege. No čemu? Sve su to načini i tehnike, trice i kučine loših literata. Rekoh već, valja biti pošten prema čitatelju jer dobar čitatelj zlata vredi. Jedino što još pisac mora ovde da napiše jest da je slikar sretno došao kući, da je iz friždera uzeo pivu i seo pred tv da gleda vesti.
u Vesitma je novinarka izveštavala o sednici Centralnog komiteta saveza komunista Jugoslavije.
Potom su usledile vesti iz kulture.
Danas u Mouginsu, Francuska, u devedeset i prvoj godini umro je Pablo Picasso.
Na ekranu se pojavi Picassovo lice.
Slikar se zagrcne i ispljune pivu.
Glas u pozadini nastavio je da priča: Čuveni slikar započeo je svoju karijeru ...
Gledajući crno-belu fotografiju na ekranu slikaru napokon svane:
Dakle, ja sam čitavo vreme pokušavao da naslikam Picassa. Neverovatno!
I još satima od čuda nije mogao da dođe k sebi.

Bio je osmi travnja 1973. godine.


- 10:55 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>