Marketing
PLANINE GLAS
Jurio sam kroz Austriju kada je započeo strahovit pljusak. Oluja je toliko bjesnila da su mnogi vozači u svojim skupocjenim automobilima parkirali sa strane i čekali da se priroda ispuše. No ja sam u svom malom, smiješnom vozilu odvažno grabio pokraj njih. Želio sam čim prije leći i spavati. Bio sam premoren.
Nešto bliže ponoći stigao sam kući.
Odložio sam naprtnjaču u hodniku te u prolazu kroz kuhinju izvadio pile iz zamrzivača da se topi do jutra. Potom sam se stropoštao na krevet.
Oko 9 sati probudila me lupa na vratima.
- Aloooo gazda - dernjao se Ratko.
S mukom sjeo na rub kreveta. Osjećao sam se kao da me je pretukao sam Mike Tyson. Uspravio sam se stišćući zube. Noge su mi bile tvrde kao dva balvana. Cijelo tijelo bilo je jedan bolni pokočeni mišić.
- Aloooooo - navaljivao je Ratko vani.
Ukazao sam se na vratima.
- E - reče on smještajući svoje gojazno tijelo za stol pod trijemom.
- E - odvratim ja.
- Stigao si.
- Jesam.
- Vidio sam ti auto.
- Aha.
Vratio sam se unutra i donio mu litru i vodu. Nije gubio vrijeme. Odmah si je skucao gembač. Trgnuo.
- I kako je bilo - zapitao je obliznuvši brkove jezikom.
- Zajebano - rekao sam.
- A što?
- Umalo sam stradao.
Počeo sam mu pričati od trenutka kada sam se zaputio iz zlokobne mračne šume u podnožju prema Albinovom prijevoju…
Ratko je isprva slušao pretvarajući se da ga sve to zanima. No što je više cugao to se više meškoljio, puhao, uzdisao… A onda me je naprasno presjekao i započeo da govori o tome kako ga je izigrala vlastita obitelj, kako su se o nj ogriješila djeca, žena, brat, sestre... Tužna priča, ali već sam je milijun puta čuo. U početku sam mu nastojao pomoći, no ispostavilo se da ne želi nikakvu pomoć: on je samo želio da jadikuje i da se jadikujući natače.
Isto gnijezdo, al' kvarnost tuđa. Na njihovu sramotu. Na njihovu sramotu… očajavao je.
Ušutio sam. Bio sam isuviše iscrpljen da se nadmećem s njime.
Sjedio sam nepomično i promatrao zamućene zelene brjegove u pozadini, a patetična kuknjava nikako da prestane.
A onda je u nekom trenutku nastupio tajac.
Pred Ratkom je stajala prazna čaša, prazna boca Beline, prazna boca mineralne. I pogled mu je bio prazan.
Šutio sam. A šutio je i Ratko.
Ustao je i odgegao se u svoj ćumez bez riječi pozdrava. Nastavio sam promatrati zelene brjegove u daljini.
Bio sam uvrijeđen i ljutit. Umalo da mi nije uneredio čitav doživljaj. Ali ništa novo pod suncem. Tako se ponašaju jalni, frustrirani i samoživi ljudi. Možda mu osnovna namjera i nije bila obezvrijediti mi postignuće, ali svakako me nije doživljavao. A nije me doživljavao jer nismo dijelili isti sustav vrijednost. Do onih sa kojima ne dijeliš iste vrijednosti teško možeš doprijeti. Njih ne možeš zainteresirati, oduševiti, osvojiti, a kamo li zadiviti… Odnos s njima u najboljem je slučaju trpeljiva razmjena manje-više banalnih informacija.
Gramzljivi nikada neće shvatiti Velikodušnog.
Tiranin nikada neće razumjeti angažman humanitarca.
Ugnjetač će prezreti pomagača.
Lažljivac i dvoličnjak će se smijati istinoljubcu.
Makijavelist onome koji igra otvorenih karata.
Bonvivan će se ciničkim kezom podsmjehivati asketi.
Ateist će zazirati od duhovnjaka.
Ziheraš od onog onog koji previše riskira.
Lopov će se smijati vrijednom i upornom čovjeku.
…
Uzaludno je.
Nitko nikoga zapravo ne zanima. Nitko nikoga ne promišlja. Nitko nikoga ne doživljava.
Ni sa kim ne možeš ništa podijelit.
Nikome ništa ne možeš prenijeti, nikoga ne možeš promijenit, nikoga ne možeš uputiti. Svatko ima vlastiti Tao. Duša bira zbivanje. Duša bira postupke. Duša bira smjer.
…
Da, bio sam uvrijeđen i ljutit, a onda sam u shvatio da mi je upravo to trebalo. Jer:
tvoj život je tvoj život.
tvoji doživljaji tiču se samo tebe i nikoga drugog.
nisi pozvan da se objašnjavaš, da se opravdavaš drugima…
Vrijeme ti je da ušutiš.
U buduće ćeš svoje podvige i svoju intimu zadržati za sebe.
Nikome nećeš otkrivati ništa.
Jesi li čuo?
- Da.
…
Ali nisam isprva uspio.
Još bih povremeno, pojedincima koji su iskazali iskreni interes, tu i tamo ispričao pokoju smiješnu dogodovštinu, simpatičnu zgodu, doživljaj, anegdotu.
…
A onda sam napokon, ušutio. O da!
Napokon sam ušutio.
Post je objavljen 16.02.2023. u 09:33 sati.