Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

31.03.2023., petak

SUSRET



susretnem se sa sadašnjim vremenom danas na trgu oko 17 sati
malo šećemo Gornjim gradom pa sjednemo u kafić na Opatovini
uglavnom priča sadašnje vrijeme, ja šutim, slušam
govori mi o ratu u Ukrajini, o Zelenskom
govori mi o 15-naest minutnim gradovima
što niču po zemljama sjevera
i Pariz je već pao, dodaje
govori mi o stanovima bez kuhinja u istoj toj Skandinaviji
predvodnici transhumanizma
#nije dobro, kaže
govori o ljudskoj kompostani
o sotonizmu na posljednjem Grammy Awardsu
o Bidenovom laptopu iz Pakla
govori o Qwawe-u i kvantnim računalima što mogu čitati misli
stvari nisu tako proste kako izgledaju u vijestima, uzdahne
a onda prijeđe na vedrije teme
trača mi kolege s kojima odavno nemam ništa
saznajem da je uprava HDLU-a izričito zabranila
ikakvu suradnju s Rusima i ruskim galerijama
otkriva mi i zašto je HDLU toliko dužan
tko je tu koga kada i zašto karao
a sada svi plaćaju

pogledam na sat, zijevnem
moram poći, imam nekog posla, velim
ok, kaže sadašnje vrijeme. sretno

korak po korak, nekako uspijem
vratim se u svoje vrijeme, u svoju renesansu, pa u svoj srednji vijek
pripalim svijeće
zapalim drva u kaminu, stavim vodu da zavrije
napravim čaj od domaćih trava
pa počnem čitati hagiografije u manuskriptu
vrlo lijepo ilustrirane
čitam o miomirisu što je okruživao
trupla svetaca, o odricanju
požrtvovnosti, snazi molitve

u 22 sata, gasim svijeće
i liježem na slamaricu
#dobro je, kažem
Oče naš koji jesi
na nebesima
- 10:50 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

26.03.2023., nedjelja

ubiti dosadU



toliko je dosadno da uzmem bijele samoljepljive papiriće pa njima prelijepim pločice sa imenima na portafonu. Obično odaberem samo jedno prezime na čitavoj tabli. Također uđem u neku zgradu pa prelijepim imena na vratima i na njima ispišem neko drugo prezime. Recimo, Sirotanović prelijepim s Milijunović, Kralj sa Odalamović, Pipinić s Pimpekovsky, Zaradić sa Kurvinov i sve u tom stilu. U vlasnika nekretnina takvo postupanje izaziva tjeskobu, vjerujem. Je li u pitanju obična psina ili doista netko ima nešto protiv mene? Određena poruka ili razbibriga dokona uma? Valja li strepiti? Drhtati? Prijaviti policiji? pitaju se zabrinuto. Los paranojas, đast inđoj aS...
toliko je dosadno da sam iz prašnjavih kutija iskopao fotografije bivših djevojaka. Izrezao sam njihova lica te u stanovitoj video aplikaciji pridružio ih bujnim tijelima porno zvijezdi. Sada promatram kako se sve one tucaju u užarenoj lezbijskoj orgiji. Moram priznati da je deep fake zbilja daleko dogurao, umalo da nadmaši moju moć imaginacije. Ali svo to lickanje, culanje, svi ti crni dildaći, analne kuglice, vibratori, prljave riječi, pišanje i zapišavanje, turanje i guranje, cičanje i ječanje, uzdasi i krikovi, čitava ta nadrealna scena više je smiješna nego uzbudljiva. A posebno je smiješno kada u prostoriju uđe ultra-napaljeni svemirac oktopus, pa ih onako krakat počne tucati. U sve tri rupe!istovremeno. Kada stvor napokon svrši prospe toliko sperme da se one u njoj podavE.
toliko je dosadno da s Chat GPT-om raspravljam o smislu života.
toliko je dosadno da krpim čarape i bojim apšisanu robU.
toliko je dosadno da na ulici hodam naopačke, unatraG.
toliko je dosadno da svakom koraku koji je izbrojao moj pedometar na kraju dana dodjeljujem ime prezime i kratku biografijU.
toliko je dosadno da čak ni ne razmišljam o samoubojstvU.
toliko je dosadno da izmišljam praznike: Međunarodni dan anemičnih polipalimpsesta/ Proslava pete obljetnice šeste izmjene i dopune Zakona o radu/ Dan poravnatih računa/ Dan kirgiške zajednice u Donjem Miholjcu/ 7.7. Blagdan ugodnog varenja oborite ribe/ sveti Klaus, zaštitnik plamenog jazavca, vojnih lekarki, zvonara kuće Usher/ Dani svih korumpiranih/ Regionalni praznik BanalnostI/
toliko je dosadno da sred dnevnog boravka izrađujem zvučno izoliran faradejev kavez. Namjera mi je da se u njemu pošteno odmorim od vanjskog svijeta, od neprestane gradske buke, od krša i loma smetlarskih kamiona, od turiranja motora na crvenom, p'jane pjesme pubertetlija, od bijesnih urlika nasilnih susjeda i plača njihove priglupe djece, od primitivaca svakog predznaka i svake fele. I, naravno, od elektromagnetskog zagađenja! nevidljivog ubojice zdravlja. Iako, čini mi se da mom projektu nešto nedostaje. Ah, da, trebao bih unutra nekako ugurati i tank za senzornu deprivaciju. Plutajući na površini vode zasićene magnezijevim sulfatom, u toj mračnoj komori, potpuno lišen podražaja mogao bih napokon istražiti mogućnost čiste svijesti kao što je to činio J.C.Lilly davnih šezdesetih godina prošlog stoljećA.
toliko je dosadno da ovi zapisi počinju nalikovati na Dnevnik skribomana dosadnjikavog Zdravka ZimE.
toliko je dosadno da smišljam najstrašnije metode javne egzekucije domaćih veleizdajnikA.
toliko je dosadno za se zaputim na groblje i ondje tehnikom frotaža izblijedjela zastarjela imena s nadgrobnih ploča prenosim na papir. Katkad, ukoliko postoji fotografija, nacrtam i lice pokojnika. Potom papir progorim upaljačem. Požutjele rupe s crnim obrubom podsjećaju na lezije na mozgu, na jedače vremena iz jednog Kingova romana, na posvemašnji zaboraV.
toliko je dosadno da fotografiram selfije i potom vlastiti lik kačim na krajolike koje nikada nisam posjetio. Najdraži mi je ciklus Najstarija stabla na planetu. Jako dobro sam ispao u Bijelim brdima Kalifornije, uz Great Basin bristlecone pine (Pinus longaeva), stablo staro 4,854 godina! Također dobro izgledam i u Aveniji Baobaba na MadagaskarU.
toliko je dosadno da pođem na izložbu slika kolege Grmeča pod naslovom Cosa Sei, ali tu je toliko trulo i beskrvno da, evo, od muke tamanim četvrtu pivu u sat vremena ne bih li taj jalovi umjetnički svijet učinio iole zanimljiviM.
toliko je dosadno da se pridružujem moliteljima na Trgu (ili kako ih progresivisti, ljevičari, slobodnjaci vole pejorativno nazivati - klečavcima) samo da bih nasekirao Anku Markić Sataraš od Križa i njene ideološke sudružnicE.
toliko je dosadno da razmišljam o promjeni spola, pa via bosonoge Karmelićanke, da s Editom Majić opslužujem BogA.
toliko je dosadno da sam zgrabio susjedovu mačku, dvokomponentnim ljepilom nalijepio joj silikonske uši na trup pa je izbacio na ulicu da plaši ljudE.
toliko je dosadno da odlazim do javne govornice i nasumice okrećem brojeve. Ako se javi muški glas kažem strogo: pripazite na svoju ženu... Tko je to? zabrinuto će glas. Ja ponovim: samo pripazite na svoju ženu, i spustim slušalicu. U zadnjih godinu dana statistika upućuje na značajan porast nasilja u obitelji u našem gradU.
toliko je dosadno da izmislim da su me opljačkali. Odem na policiju, opišem kako se to zbilo i još besplatno nacrtam foto-robot, groteskna lica napadača. Policijski službenici zadivljeni su mojim umijećem. To mi godI.
toliko je dosadno da razmišljam da se opijem na šupak: jeftinije je i bržE.
toliko mi je dosadno da sam pogledao sve argumente za tvrdnju da je 9.11-esti insajderski posao, da je spuštanje na mjesec kjubrikovski lažirano, da je Zemlja božična staklena kupola, veliki svemirski ZOO.
toliko je dosadno da sam poput Herzoga Saula Bellowa počeo pisati pisama svim živima i mrtvim. Evo prilike prilike za epistolarni romaN!
toliko je dosadno da sam odjednom histerično veseO.
toliko je dosadno da sam sjeo na vlak i odvezao se do Zaprešića. U Zaprešiću se nije dogodilo ništa pa sam se vratio natrag u graD.
toliko je dosadno da sam otišao čistiti masnu pećnicu bez sredstva za odmašćivanjE.
toliko je dosadno da sam upalio Kršćanski radio i sad radim bilješkE.
toliko je dosadno da razmišljam upisati tečaj etno plesA.
toliko je dosadno da sam nabavio lažne leće. Sada po gradu nosim šarene oči jer novac nikada neće doći. Naravno, nitko nije primijetio razliku. Jedino me Mirna upitala: nešto je na tebi novo, da nije frizurA?
toliko je dosadno da brojim i kategoriziram ljude koje sam upoznao u životu. kategoriziram ih po raznim kriterijima. Tu aktivnost proglašavam ljubavlju prema taksonomijI.
toliko je dosadno da sam pustio bradu i u njoj sakrio snovE..
toliko je dosadno da sam kupio Skandinavku i sada je rješavam pitajući se zašto svoje vrijeme i energiju nisam u stanju usmjeriti u nešto pametnije – recimo učenju stranog jezika ili neke druge korisne vještinE…
toliko je dosadna epizoda serije koju gledam da nisam u stanju prebaciti prograM.
toliko je dosadno da sam otišao ušao u kupaonicu, izvadio trimer i obrijao čitavo tijelo. Nakon toga uzeo sam klasičnu britvu i izbrijao se do posljednje dlake. Sada izgledam kao obrijani pavijan, goluždrava ptica, čovječja ribica… Mislim, neki to čine stalno. Vole biti glatki. Ja ne.
toliko je dosadno da sam otišao napraviti kolonoskopiju; usput sam napravio i kolor dopler vratnih žilA.
toliko je dosadno da se igram privatnog detektiva. Odaberem neku osobu na cesti pa ju pratim dok se ne vrati u svoj ustajali ćumeZ.
toliko je dosadno da uzimam čist veš, trpam ga u putnu torbu i krećem put javne londrionice gdje ga vadim i stavljam prati na najduži program. Kad se opere, stavim da se još jednom izvrti. Sjedim nasuprot mašine i gledam kako se roba prevrće. A onda sušenje. I još malo prevrtanjA...
toliko je dosadno da sam iz dosade popio laksativ. Već nekoliko sati sjedim na zahodu i špricam čitajući francusku ispovijedanu prozu što me – na opću radost prosječnog koprofaga – dovodi do novog umjetničkog projekta: 365 dana u govnu! Projekt je zamišljen na sljedeći način: svakog dana odem do kioska, kupim dnevne novine i na njih vršim veliku nuždu. Snimku olakšanja i fotografiju izmeta objavljujem na mrežnim stranicama. Moj prijatelj umjetnik veli da je to vrlo jak stejtmenT.
toliko je dosadno da pišem tekst o tome koliko je dosadnO.
nazvao bih ovaj tekst U žrvnju dosade kada to ne bi bio dosadan nasloV.
sad je već toliko je dosadno da polako ostajem bez tekstA. nema veze, manjak slova nadoknadit ću sa par fotografija penisA .
inače, linija zakrivljenosti mog penisa naziva se penisuoida. Ako vam je dosadno izračunajte jE.
- 16:39 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

15.03.2023., srijeda

Potpune besmislice



Heil George Antheil

Prošla je ponoć. Zadnje misli večeras odlučio sam posvetiti Georgeu Antheilu, čovjeku koji je zajedno s Hedy Lamarr zamislio i izradio tehnologiju promjenjive – skakutajuće – frekvencije. Njihov izum poslužio je kao osnova za siguran wifi, bluetooth, mobilne telefone, gps, kao i vojne tehnologije.
Stavio sam slušalice i pustio njegov Serenade For Strings No.1 iz 1948. godine.
Antheil je sam sebe nazvao bad boyem američke muzike (tako je naslovio i autobiografiju), no to je ipak pretjerano za reći.
Potom sanjam obilato, moćno, no sve ispari po buđenju. Ipak, ostaje taj osjećaj da sam se dobro najeo snova.
Ustanem, skufam kafu, srkem, popijem i okrenem šalicu naopačke s namjerom da si gatam. Ranjojutarnje gatanje bi običaj moje babe Slavke. Tako postupam narednih deset dana. Viđeno u šolji transponiram u crteže.
Potom bježim u ladanjsku kuću, osamljujem se i slikam ciljano: deset uljenih slika za kuhinju. Neki će me optužiti da sam tu ideju ukrao Duchampovom braci Jacques Villonu (il možda ipak bio Raymond?) ali great minds think alike.
Nakon deset dana eto ti mene vani. Promatram oblake, te divne oblake! Jednog ljeta, moj drug i ja ležali smo u ležaljkama na travnjaku i snagom misli razbijali zaostale kumuluse od sinoćnje oluje. O, da! rasturali smo ih k'o beba zvečku. Ali danas je gotovo nemoguće rasturati oblake mislima i snagom volje jer:
a) sažvakalo nas vrijeme, izgubili smo svoje moći
b) okamenila nam hipofiza od previše asprtana, floura, klora, broma i loše prehrane
c) oblaci su puni metala stroncija, aluminija, željeznog oksida (magnetit) i nanovlakana neobičnih svojstava
d) klimom se danas upravlja iz tajnih centara moći
Dakle, vrijeme je da se malo opustim, rekoh pa se zaputih ka seoskoj birtiji. Zalijepim se za šank i naručim piće. Pristupi mi neki suhonjavi čovjek i poče da priča kako na nekom mjestu, Alhambri ili takovo što, kloniraju Marilyn.
Tko klonira, upitam.
Bezos, on će ko iz topa, želi da tuca Merlin u dupe. Želi da je tuca jer je Kenedi tucao Merlin u dupe.
A Bezos si umislio da je veći od Kenedija. Od oba Kendeija! Hoće da je tuca, kao što je Džobs hteo da tuca Baez – u dupe – jer je Dilan tucao Baez – u dupe! Bezos je skenuo, Musk je obnevideo, sve je poludelo. Čitav svet je otišao u dupe!
Zar nije jednostavnije da mu ugrade lažna sjećanja, pripomenuh. Danas je to lako. Metoda svjetlećih proteina i paralelne neuronske mreže toliko je unaprjeđena da …
Naravski da jeste, prekinu me, ali Bezos hoće da osjeti pravo meso, pravu pičku, hoće da se drži za te izdašne lov-hendlere, da manijakalno gnječi one bujne sise…
Slušaj, otkud tebi sve te informacije, bato?
Jesi li čuo da su sinoć provalili u merlinkin grob?
Načuo sam nešto o tome.
E, vidiš ja sam bio taj koji je provalio. Oni naručili, a ja izvršio. A što bi? Merlinkin dnk nisi ni za lek mogao da nađeš na tajnim aukcijama Darkneta. Znaš ono: a sada gospodo, bručke Hedi Lamar, početna cena 100000 zelenbaća
mokraća Hauarda Hjuza; početna cena 240 000 dolara
zub Zsa Zsa Gabor i slično…
Čovjek pljucne postrance.
U Merlinkin grob provalio sam preko Hefnerove kripte za koju sam imao ključ. Oni su, kako znaš, večni susedi. Hefner je iskeširao masne pare za to grobno mesto…
Uglavnom obavljam te i slične posliće za njih…
Tko su to oni?
Sve što smem da ti kažem jest oni. Oni skupljaju semenje, sav dnk sveta do kojeg mogu doći. Zovu to Noina arka. Hoće da se osiguraju, da imaju originalne zapise prije nego počnu da genetski modifikuju svet. Ako stvar krene u krivom smeru da ga resetuju na početne postavke.
Platio sam suhonjavom pivo za tu priču. Negdje sam pročitao da je Čehov običavao plaćati pet kopjejki za dobru priču. Kolika je bila vrijednost tadašnjih kopjejki? Jedna ili pet piva?
Pođoh kući preko Enkijevog imanja, kroz šumu Evanđelja po Mariji.
Dumao sam: …trenutno smo svjedoci toga da se duhovno odumire, a da je materijalno davno oblikovalo vlastiti krvožilni sustav koji je postao osnova našeg života – no taj sustav boluje od skleroze i prijeti mu paraliza. Svima je jasno da materijalni napredak ne donosi sreću, no bez obzira na to, manijakalno umnožavamo njegova postignuća. Time smo postigli to da se, kako je rečeno u Stalkeru, sadašnjost u suštini već stopila s budućnošću, odnosno sadašnjost sadrži sve preduvjete za neizbježnu katastrofu u našoj bliskoj budućnosti, koju, premda smo je svjesni, nismo u mogućnosti spriječiti…
A onda sam uvidio da su to previše zbrkane riječi da bi bile moje, pa sam ih bacio sa strane. Ali one su opet nasrnule u moj glavu: danas je jasno da se čovječanstvo asinkrono razvijalo u procesu ovladavanja materijalnim bogatstvom i duhovnim usavršavanjem. Čini se da je to dovelo do toga da smo fatalno nesposobni nositi se s materijalnim postignućima kako bismo ih koristili u vlastitu korist. Stvorili smo civilizaciju koja prijeti uništenjem čovječanstva.
Suočavajući se ovdje s ovom vrste globalne katastrofe, čini mi se jedinstveno i temeljno važno postaviti pitanje čovjekove osobne odgovornosti, njegove spremnosti na duhovnu žrtvu, bez koje je svako pitanje o duhovnom načelu suvišno… Govorim o požrtvovnost koja je srž dobrovoljna služenja drugima, kao jedina moguća forma postojanja, koju je čovjek prirodno prihvatio u ime ljubavi.
Ponovo sam misli odbacio u vododerinu, ovog puta koristeći dobro prokušan džudo potez.
Misli više nisu navaljivale.
Pogledao sam na komandnu ploču. Indikator uzbuđenja nalazio se minimumu. Stoga siđoh sa staze i nastavih dalje šumskim bespućem.
Nedugo zatim zatekoh se na šumskom proplanku. Čistina je odisala mističnošću. Jasno se osjećalo prisustvo nevidljivih bića. Ona mi se obrate telepatski. Najrazgovorljiviji bi entitet Gnooooor. Priopći mi kako Komitet 300 (poduže cenzuriran tekst) i Bilderbeška skupina (vrlo vrlo cenzuriran tekst u roza boji) te Rimski klub, Fabijanisti i Venecijansko crno plemstvo (cenzura s drugoplasiranim skakačem) --- stvarajući krizu za krizom, žele onemogućiti da ljudi diljem svijeta odlučuju o vlastitoj sudbini --- u konačnici žele da prouzroče potpuni kolaps svjetske ekonomije i uspostave globalnu kontrolu – achtung achtung ružičasti slon je u sobi – ponavljam ružičasti slon je u sobi
--- univerzalni paket komprimirane kolektivne duhovne spoznaje , satori 22, odaslan je iz Alfa Kentaurija --- stići će, ne zna se točno kad --- vrijeme je posve iskrivljeno, zli demijurg je totalno je prolupao. Anunakiji se služe svim mogućim smicalicama da ljude zadrže porobljenima…
Izgubio sam vezu, krenuh dalje.
Na okuci kod Vazdazelene lipe pristupi mi mlada srna. Ja polako izvadim jabuku iz džepa i ponudih je šumskom stvoru. Ona je uzme u usta i sažvače slineći k'o idiot. Ode.
Napokon dosegnuh kuću. Sjedoh na klupu u dvorištu i pripalih lulu, jednom, dvaput, triput. Dimio sam kao parnjača. Zbilja volim aromu crvene ambrozije. I zalazak je bio crven. Krvavo crven. Previše metalne prašine u zraku.
Zanoćalo se.
Zvijezde su treperile na vedrom nebu.
Potok je žuborio pod prozorom.
Miris behara ćutio se u zraku.

Čovjek, to je
tek želja oceana
da dotakne zvijezde



Ja Laozi, pomislim.
Ali, avaj! zar baš svaki lijep trenutak mora da živi kratko?
U dvorište se spusti NLO. Iz njega izađu dva p'jana graya.
- E, buraz, imaš kaj za drinkat - klatarila su se stvorovi predamnom.
- Imam - rekoh, domaću rakiju. - Uđite.
I oni uđu ustobočena kura.


Specijalni dodatak

Glen je sedeo pred računalom i gledao kako se jebu Hedi Lamar i Merlinka. Bila je to vrhunska simulacija. Dip fejk je doterao dotle da može baš svaku perverziju da učini stvarnom.
Ipak beše to obična filmska 2D verzija. Holografska 3D verzija bila je mnogo skuplja, a 4D verzija gde si mogao da osetiš miris pafrema, pice i slično bila je samo za ultra-bogate bolesnike.
I tako je Merlinka vezala Hedi.
Baš ju je lepo svezala.
Svezala ju je tako da joj je guzica stršala visoko u zraku.
Potom se odšetala do akavarijuma u kutu sobe.
Mrežicom je povadila majušne zlatne ribice, nešto poput gavuna, stavila ih u katnicu s vodom i vratila se nazad do Hedi.
Natakla je traktur u hedičino dupe i sasula joj ribice u debelo crijevo.
Oh, kurvo prokleta, što mi to radiš, zavrištala je Hedi.
Tucam te ribicama, rekla je vidno nafiksana Merlin.
Glen se raspametio. Kurac mu je hteo da ekspolodira.
Zazvonio je telefon. Uporno je zvonio.
Glen se napokon javi sa slonovskom erekcijom.
Niste na poslu, reče preteći ženski glas.
Ne, bolestan sam, odgovori Glen.
Lažete, gledate pornić, Merlin tuca Hedi ribicama.
Tačno, ali to ne znači da nisam bolestan.
Poslat ćemo doktora. On će utvrditi vaše stanje...

Happy End
- 10:39 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

01.03.2023., srijeda

Bilješka, rujan 2021.



… po povratku s putovanja ponoćni dokumentarac o Jacques Mayolu, roniocu, čovjeku što je napisao Homo Delphinus, the Dolphin Within Man i koji je svojim životom inspirirao Luc Bessona za film Big Blue.
Voljeli smo taj film kao i odličan soundtrack Erica Serra. Na neke od nas je film toliko utjecao da zbog njega nisu više među živima. Sagorjeli su u želji da zarone što dublje. Među njima i moj dragi kolega, životoljubac I.Č. Je li na Gorana Čolaka, hrvatskog rekordera u ronjenju na dah, također utjecao taj film? On je znatno mlađi od nas…
Mayol je skončao duboko usamljen, tvrde svjedoci vremena na kraju dokumentarca. Pateći od depresije, u dobi od 74 godine, posegnuo je za brodskim konopcem i objesio se u svojoj vili na Elbi, Italija.
Nema sumnje, živimo u nesretno doba, previše smo odvojeni od ljudi, od prirode, svijeta. Danas je jasno: individualizam je žešća podvala! Atomizirano društvo je društvo ranjivih jedinki. Građanin, u suštini sitna buržoazija što koketira s idejom ljevice, samodopadni je blesan. Blesan koji plaća sve. I koji skupo plaća sve. Konfučije je preporučivao: suradnja, a ne kompeticija.
Sve što se upravo događa, sve te Covid majmunarije i poplava AI-a u svakodnevnom životu (mokri snovi transhumanista) u neku ruku doista jest biblijska borba dobra i zla, borba za bogom dano ljudsko biće...
Tonem u san. Gasim se. To je ujedno i posljednja svjesna pomisao danas.

Sutradan ću dobiti informaciju da se moj negdašnji susjed na Trešnjevci, g. Bakarić, poput spomenutog Mayola, objesio u svojoj radioni na selu kamo se sklonio u vrijeme najžešće Covid histerije.
Zanimljivo je to što sam prije neki dan, obuzet strašnim nemirom, nešto prije svanuća izišao na ulicu. Krenuo sam nasumice hodati, vjetrio sam misli, umarao tijelo. Nakon sat vremena zatekao sam se u starom kvartu.
Ulice su bile puste.
Ipak, netko mi je išao u susret.
Osoba je hodala je poletno, gipko.
Pa to je žena g. Bakarića, shvatio sam nakon skraćene udaljenosti. Šetala je maltezera, tu slatku glupu dlakavu pahuljicu. Na licu je imala zadovoljan izraz. S određenom zavodljivošću mrdala je kukovima, kao da se opet nudi, kao da je opet u opticaju.
Mimoišli smo se. Nisam je pozdravio, niti je ona pozdravila mene. Pravili smo se da se ne poznamo.
No sada, kada posjedujem informaciju više, bjelodano je otkud joj na licu taj zadovoljan, pače vrlo-zadovoljan izraz lica. Riješila se bezličnog smetala. Iz Biograda na moru. Bakarić od Mare mali. Bakarić, bakrene puti, preplanuo … - ode.

Tri sata kasnije nakon što sam zaprimio i svario informaciju o samoubojstvu mog bivšeg susjeda sjeo sam na osunčan balkon i otvorio Uzrok Thomasa Bernaharda.
"U saveznoj zemlji Salzburg dvije tisuće ljudi godišnje pokušava si oduzeti život, a deset posto pokušaja samoubojstva završava smrtno. Time Salzburg drži rekord u Austriji, koja uz Mađarsku i Švedsku bilježi najvišu stopu samoubojstava." bila je prva rečenica u knjizi.
Samoubojstva na sve strane.
Odvojenost.
Strašna odvojenost od ljudi i istinskog postojanja koju ne može prevladati nikakav novac.
- 13:44 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>