Marketing
Potpune besmislice
Heil George Antheil
Prošla je ponoć. Zadnje misli večeras odlučio sam posvetiti Georgeu Antheilu, čovjeku koji je zajedno s Hedy Lamarr zamislio i izradio tehnologiju promjenjive – skakutajuće – frekvencije. Njihov izum poslužio je kao osnova za siguran wifi, bluetooth, mobilne telefone, gps, kao i vojne tehnologije.
Stavio sam slušalice i pustio njegov Serenade For Strings No.1 iz 1948. godine.
Antheil je sam sebe nazvao bad boyem američke muzike (tako je naslovio i autobiografiju), no to je ipak pretjerano za reći.
Potom sanjam obilato, moćno, no sve ispari po buđenju. Ipak, ostaje taj osjećaj da sam se dobro najeo snova.
Ustanem, skufam kafu, srkem, popijem i okrenem šalicu naopačke s namjerom da si gatam. Ranjojutarnje gatanje bi običaj moje babe Slavke. Tako postupam narednih deset dana. Viđeno u šolji transponiram u crteže.
Potom bježim u ladanjsku kuću, osamljujem se i slikam ciljano: deset uljenih slika za kuhinju. Neki će me optužiti da sam tu ideju ukrao Duchampovom braci Jacques Villonu (il možda ipak bio Raymond?) ali great minds think alike.
Nakon deset dana eto ti mene vani. Promatram oblake, te divne oblake! Jednog ljeta, moj drug i ja ležali smo u ležaljkama na travnjaku i snagom misli razbijali zaostale kumuluse od sinoćnje oluje. O, da! rasturali smo ih k'o beba zvečku. Ali danas je gotovo nemoguće rasturati oblake mislima i snagom volje jer:
a) sažvakalo nas vrijeme, izgubili smo svoje moći
b) okamenila nam hipofiza od previše asprtana, floura, klora, broma i loše prehrane
c) oblaci su puni metala stroncija, aluminija, željeznog oksida (magnetit) i nanovlakana neobičnih svojstava
d) klimom se danas upravlja iz tajnih centara moći
Dakle, vrijeme je da se malo opustim, rekoh pa se zaputih ka seoskoj birtiji. Zalijepim se za šank i naručim piće. Pristupi mi neki suhonjavi čovjek i poče da priča kako na nekom mjestu, Alhambri ili takovo što, kloniraju Marilyn.
Tko klonira, upitam.
Bezos, on će ko iz topa, želi da tuca Merlin u dupe. Želi da je tuca jer je Kenedi tucao Merlin u dupe.
A Bezos si umislio da je veći od Kenedija. Od oba Kendeija! Hoće da je tuca, kao što je Džobs hteo da tuca Baez – u dupe – jer je Dilan tucao Baez – u dupe! Bezos je skenuo, Musk je obnevideo, sve je poludelo. Čitav svet je otišao u dupe!
Zar nije jednostavnije da mu ugrade lažna sjećanja, pripomenuh. Danas je to lako. Metoda svjetlećih proteina i paralelne neuronske mreže toliko je unaprjeđena da …
Naravski da jeste, prekinu me, ali Bezos hoće da osjeti pravo meso, pravu pičku, hoće da se drži za te izdašne lov-hendlere, da manijakalno gnječi one bujne sise…
Slušaj, otkud tebi sve te informacije, bato?
Jesi li čuo da su sinoć provalili u merlinkin grob?
Načuo sam nešto o tome.
E, vidiš ja sam bio taj koji je provalio. Oni naručili, a ja izvršio. A što bi? Merlinkin dnk nisi ni za lek mogao da nađeš na tajnim aukcijama Darkneta. Znaš ono: a sada gospodo, bručke Hedi Lamar, početna cena 100000 zelenbaća
mokraća Hauarda Hjuza; početna cena 240 000 dolara
zub Zsa Zsa Gabor i slično…
Čovjek pljucne postrance.
U Merlinkin grob provalio sam preko Hefnerove kripte za koju sam imao ključ. Oni su, kako znaš, večni susedi. Hefner je iskeširao masne pare za to grobno mesto…
Uglavnom obavljam te i slične posliće za njih…
Tko su to oni?
Sve što smem da ti kažem jest oni. Oni skupljaju semenje, sav dnk sveta do kojeg mogu doći. Zovu to Noina arka. Hoće da se osiguraju, da imaju originalne zapise prije nego počnu da genetski modifikuju svet. Ako stvar krene u krivom smeru da ga resetuju na početne postavke.
Platio sam suhonjavom pivo za tu priču. Negdje sam pročitao da je Čehov običavao plaćati pet kopjejki za dobru priču. Kolika je bila vrijednost tadašnjih kopjejki? Jedna ili pet piva?
Pođoh kući preko Enkijevog imanja, kroz šumu Evanđelja po Mariji.
Dumao sam: …trenutno smo svjedoci toga da se duhovno odumire, a da je materijalno davno oblikovalo vlastiti krvožilni sustav koji je postao osnova našeg života – no taj sustav boluje od skleroze i prijeti mu paraliza. Svima je jasno da materijalni napredak ne donosi sreću, no bez obzira na to, manijakalno umnožavamo njegova postignuća. Time smo postigli to da se, kako je rečeno u Stalkeru, sadašnjost u suštini već stopila s budućnošću, odnosno sadašnjost sadrži sve preduvjete za neizbježnu katastrofu u našoj bliskoj budućnosti, koju, premda smo je svjesni, nismo u mogućnosti spriječiti…
A onda sam uvidio da su to previše zbrkane riječi da bi bile moje, pa sam ih bacio sa strane. Ali one su opet nasrnule u moj glavu: danas je jasno da se čovječanstvo asinkrono razvijalo u procesu ovladavanja materijalnim bogatstvom i duhovnim usavršavanjem. Čini se da je to dovelo do toga da smo fatalno nesposobni nositi se s materijalnim postignućima kako bismo ih koristili u vlastitu korist. Stvorili smo civilizaciju koja prijeti uništenjem čovječanstva.
Suočavajući se ovdje s ovom vrste globalne katastrofe, čini mi se jedinstveno i temeljno važno postaviti pitanje čovjekove osobne odgovornosti, njegove spremnosti na duhovnu žrtvu, bez koje je svako pitanje o duhovnom načelu suvišno… Govorim o požrtvovnost koja je srž dobrovoljna služenja drugima, kao jedina moguća forma postojanja, koju je čovjek prirodno prihvatio u ime ljubavi.
Ponovo sam misli odbacio u vododerinu, ovog puta koristeći dobro prokušan džudo potez.
Misli više nisu navaljivale.
Pogledao sam na komandnu ploču. Indikator uzbuđenja nalazio se minimumu. Stoga siđoh sa staze i nastavih dalje šumskim bespućem.
Nedugo zatim zatekoh se na šumskom proplanku. Čistina je odisala mističnošću. Jasno se osjećalo prisustvo nevidljivih bića. Ona mi se obrate telepatski. Najrazgovorljiviji bi entitet Gnooooor. Priopći mi kako Komitet 300 (poduže cenzuriran tekst) i Bilderbeška skupina (vrlo vrlo cenzuriran tekst u roza boji) te Rimski klub, Fabijanisti i Venecijansko crno plemstvo (cenzura s drugoplasiranim skakačem) --- stvarajući krizu za krizom, žele onemogućiti da ljudi diljem svijeta odlučuju o vlastitoj sudbini --- u konačnici žele da prouzroče potpuni kolaps svjetske ekonomije i uspostave globalnu kontrolu – achtung achtung ružičasti slon je u sobi – ponavljam ružičasti slon je u sobi
--- univerzalni paket komprimirane kolektivne duhovne spoznaje , satori 22, odaslan je iz Alfa Kentaurija --- stići će, ne zna se točno kad --- vrijeme je posve iskrivljeno, zli demijurg je totalno je prolupao. Anunakiji se služe svim mogućim smicalicama da ljude zadrže porobljenima…
Izgubio sam vezu, krenuh dalje.
Na okuci kod Vazdazelene lipe pristupi mi mlada srna. Ja polako izvadim jabuku iz džepa i ponudih je šumskom stvoru. Ona je uzme u usta i sažvače slineći k'o idiot. Ode.
Napokon dosegnuh kuću. Sjedoh na klupu u dvorištu i pripalih lulu, jednom, dvaput, triput. Dimio sam kao parnjača. Zbilja volim aromu crvene ambrozije. I zalazak je bio crven. Krvavo crven. Previše metalne prašine u zraku.
Zanoćalo se.
Zvijezde su treperile na vedrom nebu.
Potok je žuborio pod prozorom.
Miris behara ćutio se u zraku.
tek želja oceana
da dotakne zvijezde
Ja Laozi, pomislim.
Ali, avaj! zar baš svaki lijep trenutak mora da živi kratko?
U dvorište se spusti NLO. Iz njega izađu dva p'jana graya.
- E, buraz, imaš kaj za drinkat - klatarila su se stvorovi predamnom.
- Imam - rekoh, domaću rakiju. - Uđite.
I oni uđu ustobočena kura.
Specijalni dodatak
Glen je sedeo pred računalom i gledao kako se jebu Hedi Lamar i Merlinka. Bila je to vrhunska simulacija. Dip fejk je doterao dotle da može baš svaku perverziju da učini stvarnom.
Ipak beše to obična filmska 2D verzija. Holografska 3D verzija bila je mnogo skuplja, a 4D verzija gde si mogao da osetiš miris pafrema, pice i slično bila je samo za ultra-bogate bolesnike.
I tako je Merlinka vezala Hedi.
Baš ju je lepo svezala.
Svezala ju je tako da joj je guzica stršala visoko u zraku.
Potom se odšetala do akavarijuma u kutu sobe.
Mrežicom je povadila majušne zlatne ribice, nešto poput gavuna, stavila ih u katnicu s vodom i vratila se nazad do Hedi.
Natakla je traktur u hedičino dupe i sasula joj ribice u debelo crijevo.
Oh, kurvo prokleta, što mi to radiš, zavrištala je Hedi.
Tucam te ribicama, rekla je vidno nafiksana Merlin.
Glen se raspametio. Kurac mu je hteo da ekspolodira.
Zazvonio je telefon. Uporno je zvonio.
Glen se napokon javi sa slonovskom erekcijom.
Niste na poslu, reče preteći ženski glas.
Ne, bolestan sam, odgovori Glen.
Lažete, gledate pornić, Merlin tuca Hedi ribicama.
Tačno, ali to ne znači da nisam bolestan.
Poslat ćemo doktora. On će utvrditi vaše stanje...
Happy End
Post je objavljen 15.03.2023. u 10:39 sati.