susretnem se sa sadašnjim vremenom danas na trgu oko 17 sati
malo šećemo Gornjim gradom pa sjednemo u kafić na Opatovini
uglavnom priča sadašnje vrijeme, ja šutim, slušam
govori mi o ratu u Ukrajini, o Zelenskom
govori mi o 15-naest minutnim gradovima
što niču po zemljama sjevera
i Pariz je već pao, dodaje
govori mi o stanovima bez kuhinja u istoj toj Skandinaviji
predvodnici transhumanizma
#nije dobro, kaže
govori o ljudskoj kompostani
o sotonizmu na posljednjem Grammy Awardsu
o Bidenovom laptopu iz Pakla
govori o Qwawe-u i kvantnim računalima što mogu čitati misli
stvari nisu tako proste kako izgledaju u vijestima, uzdahne
a onda prijeđe na vedrije teme
trača mi kolege s kojima odavno nemam ništa
saznajem da je uprava HDLU-a izričito zabranila
ikakvu suradnju s Rusima i ruskim galerijama
otkriva mi i zašto je HDLU toliko dužan
tko je tu koga kada i zašto karao
a sada svi plaćaju
pogledam na sat, zijevnem
moram poći, imam nekog posla, velim
ok, kaže sadašnje vrijeme. sretno
korak po korak, nekako uspijem
vratim se u svoje vrijeme, u svoju renesansu, pa u svoj srednji vijek
pripalim svijeće
zapalim drva u kaminu, stavim vodu da zavrije
napravim čaj od domaćih trava
pa počnem čitati hagiografije u manuskriptu
vrlo lijepo ilustrirane
čitam o miomirisu što je okruživao
trupla svetaca, o odricanju
požrtvovnosti, snazi molitve
u 22 sata, gasim svijeće
i liježem na slamaricu
#dobro je, kažem
Oče naš koji jesi
na nebesima