Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

01.03.2023., srijeda

Bilješka, rujan 2021.



… po povratku s putovanja ponoćni dokumentarac o Jacques Mayolu, roniocu, čovjeku što je napisao Homo Delphinus, the Dolphin Within Man i koji je svojim životom inspirirao Luc Bessona za film Big Blue.
Voljeli smo taj film kao i odličan soundtrack Erica Serra. Na neke od nas je film toliko utjecao da zbog njega nisu više među živima. Sagorjeli su u želji da zarone što dublje. Među njima i moj dragi kolega, životoljubac I.Č. Je li na Gorana Čolaka, hrvatskog rekordera u ronjenju na dah, također utjecao taj film? On je znatno mlađi od nas…
Mayol je skončao duboko usamljen, tvrde svjedoci vremena na kraju dokumentarca. Pateći od depresije, u dobi od 74 godine, posegnuo je za brodskim konopcem i objesio se u svojoj vili na Elbi, Italija.
Nema sumnje, živimo u nesretno doba, previše smo odvojeni od ljudi, od prirode, svijeta. Danas je jasno: individualizam je žešća podvala! Atomizirano društvo je društvo ranjivih jedinki. Građanin, u suštini sitna buržoazija što koketira s idejom ljevice, samodopadni je blesan. Blesan koji plaća sve. I koji skupo plaća sve. Konfučije je preporučivao: suradnja, a ne kompeticija.
Sve što se upravo događa, sve te Covid majmunarije i poplava AI-a u svakodnevnom životu (mokri snovi transhumanista) u neku ruku doista jest biblijska borba dobra i zla, borba za bogom dano ljudsko biće...
Tonem u san. Gasim se. To je ujedno i posljednja svjesna pomisao danas.

Sutradan ću dobiti informaciju da se moj negdašnji susjed na Trešnjevci, g. Bakarić, poput spomenutog Mayola, objesio u svojoj radioni na selu kamo se sklonio u vrijeme najžešće Covid histerije.
Zanimljivo je to što sam prije neki dan, obuzet strašnim nemirom, nešto prije svanuća izišao na ulicu. Krenuo sam nasumice hodati, vjetrio sam misli, umarao tijelo. Nakon sat vremena zatekao sam se u starom kvartu.
Ulice su bile puste.
Ipak, netko mi je išao u susret.
Osoba je hodala je poletno, gipko.
Pa to je žena g. Bakarića, shvatio sam nakon skraćene udaljenosti. Šetala je maltezera, tu slatku glupu dlakavu pahuljicu. Na licu je imala zadovoljan izraz. S određenom zavodljivošću mrdala je kukovima, kao da se opet nudi, kao da je opet u opticaju.
Mimoišli smo se. Nisam je pozdravio, niti je ona pozdravila mene. Pravili smo se da se ne poznamo.
No sada, kada posjedujem informaciju više, bjelodano je otkud joj na licu taj zadovoljan, pače vrlo-zadovoljan izraz lica. Riješila se bezličnog smetala. Iz Biograda na moru. Bakarić od Mare mali. Bakarić, bakrene puti, preplanuo … - ode.

Tri sata kasnije nakon što sam zaprimio i svario informaciju o samoubojstvu mog bivšeg susjeda sjeo sam na osunčan balkon i otvorio Uzrok Thomasa Bernaharda.
"U saveznoj zemlji Salzburg dvije tisuće ljudi godišnje pokušava si oduzeti život, a deset posto pokušaja samoubojstva završava smrtno. Time Salzburg drži rekord u Austriji, koja uz Mađarsku i Švedsku bilježi najvišu stopu samoubojstava." bila je prva rečenica u knjizi.
Samoubojstva na sve strane.
Odvojenost.
Strašna odvojenost od ljudi i istinskog postojanja koju ne može prevladati nikakav novac.

- 13:44 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>