oduvijek sam naginjao
nakazama
i patuljcima.
žalio sam
ta jadna bića što ih je priroda
oštetila već na početku
puta.
bilo je to čak i prije no
što sam postao svjestan želje
da činim dobro i samo dobro.
u širem smislu — da prkosim zlu
a potom roditeljima i društvu.
prva djevojčica u koju sam se zaljubio
bila je mala grbavica,
druga je bila
mala slovenska seljančica, ofurenog
desnog bedra,
treća je bila
s crnim povezom preko oka
kao gusarka,
četvrta šepavica, s kraćom
desnom nogom i ortopedskom cipelom.
stasao sam u zgodnog mladića,
toliko zgodnog
da su htjeli da me stave na plakate,
u izloge
na sva ta „lijepa“ mjesta
gdje se ljepota
prodaje kao govedina.
doživio sam svjetski uspjeh. slavu.
ali nastavio sam birati
fizički zakinute djevojke.
„lijep kao slika, a vidi kakvu rugobu ljubi“,
šaputali su iz mojih leđa.
podsmjehivao sam im se
uživajući u toj diskrepanciji.
kada sam se napokon pojavio na balu
s tom lepojkom, princezom Žoanom
za kojom su svi slinili,
Miloš je otrčao na WC da se
istrese…
zamišljao je kako ju tuca
na vrhu brda svježih nagih leševa,
ispovjedio mi se kasnije u ateljeu.
„znam, bolestan sam i lud“, rekao je.
dakle, kada sam se napokon pojavio
s njom, krasoticom samo takvom
svi su mi pozavidjeli
na njenoj ljepoti, obrazovanju
na njenoj učtivosti, lijepim manirama.
princeza!
saobraćala je s njima
kao da su božanska bića, a ne govna
i to im je prijalo.
a onda su popustile pilule.
počela je da ih vrijeđa:
„… VAŠI ŽIVOTI SU BEDNI, PRAZNI I BEZ SMISLA!
SVAKA VAŠA REČ JE OTROV, SVAKA VAŠA GESTA KUKAVIČLUK!
PLAZITE KAO CRVI PO SOPSTVENOJ LAŽI, RAZMNAŽATE SE
BEZ TOPLINE I GLASA. SLAVNO BRATSTVO KREPILA!
ŽIVITE, ALI NE POSTOJITE…“
i da ih pljuje i da vrišti
i da trga odjeću sa sebe
i onda je, posve naga, odjurila
niz hall of mirrors…
presamitio sam se od smijeha.
luda da luđa ne može biti.
i opet sam ih, dosljedan sebi,
digao na trik.
Post je objavljen 21.11.2025. u 13:33 sati.